U organizaciji Gradskog dekanata Šibenske biskupije i Javne ustanove Priroda Šibensko-kninske županije u ponedjeljak 17. siječnja, u šibenskom kanalu svetog Ante održana je Služba riječi i to na mjestu kraj špiljske crkve svetog Ante pustinjaka koju su sve do tridesetih godina prošlog stoljeće naseljavali pustinjaci i emeriti. Molitvu je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić, a među vjernicima bio je župan Šibensko-kninske županije Marko Jelić, vjernika i predstavnika udruge ,,Latinsko” idro iz Murtera.
Božja Riječ koja na ovom mjestu posebno govori i oslikava se u životu sv. Antuna opata i svih pustinjaka i monaha kroz povijest, tako i onih koji su ovdje živjeli svoje predanje Bogu, svoje traženje Božje blizine i svoj put prema vječnosti kroz molitvu i odricanje, kazao je biskup Rogić u homiliji.
Naglasio je kako su monasi i pustinjaci htjeli su živjeti radikalnu poslušnost Gospodinu. Sve Bogu podrediti, čitav svoj život. Sve drugo ostaviti a samo Bogu biti poslušni, provodeći dane u molitvi i razmatranju, djelima pokore i pomaganja potrebnima koji su im se utjecali u molitve ili tražili savjeta.
Biskup je kazao kako je danas, a i prije, teško razumjeti monaški život. To ne može svatko, ali Bog odabire ljude koji na taj način žive i svjedoče vječni život u Bogu kao cilj ljudskog postojanja. Do njega se dolazi vršeći zapovjedi Božje, slušajući volju Božju. Isus u evanđelju zapovijeda: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Veće ljubavi nitko nema od ove: da život svoj položi za svoje prijatelje. Tu Isusa valja dobro razumjeti. Život se može darovati za drugoga u jednom trenutku kao sv. Maksimilijan Kolbe koji umire umjesto drugog zatvorenika. Ili poput branitelja koji su ginuli u obrani svog roda, doma i Domovine. Ili kad prijatelj za prijatelja ili čak za potpunog neznanca riskira život da bi ga spasio Ili roditelj za svoje dijete što li je sve spreman učiniti, poručio je biskup Rogić.
Vjernicima je kazao da se ta ljubav jedinih za druge, to umiranje vlastitoj sebičnosti, a darivanje drugima, može se i živi se u svakodnevnim zadaćama, u pošteno obavljanju svoga posla, svoga poziva, u brizi i nastojanjima oko svoje obitelji, u iskrenoj kršćanskoj ljubavi koja bližnjemu uvijek želi pomoći, a nikad nauditi. – Sv. Ante pustinjače, pomozi nam tako Krista slijediti, njegovu riječ čuvati, ljubav živjeti i u vječnost ući, zaključio je biskup.
Špilja sv. Ante smještena je u stijenama jugoistočne obale Kanala sv. Ante, na 12 m nadmorske visine. U srednjem vijeku, najkasnije u 14.st., špilja je sakralizirana i pretvorena u crkvu posvećenu sv. Anti pustinjaku. Od početka petnaestog stoljeća ova špiljska crkva se u arhivskim dokumentima spominje i kao eremitorij – mjesto gdje se pustinjaci (eremiti) povlače u izolaciju od javnosti kako bi prakticirali isposnički način života. Unutrašnjost crkve omeđuje prirodna stijena, a otvor djelomično prikriva kameni zid. Od crkvenog interijera vidljiva su devastiranau dva oltara i kamenica uvijek puna pitke vode, koja se nakon kiše cijedi sa stropa špilje Crkva u špilji sv. Ante bila je korištena do prve polovice dvadesetog stoljeća. Oko 1930. godine špilja gubi svoj sakralni značaj i pretvorena je u vojni bunker.
Šibenčani namjeravaju obnoviti vrijedan kulturno-povijesni lokalitet u Kanalu svetog Ante na samom ulazu u grad. „I da to bude i jedan lijepi početak budućih okupljanja, da vratimo onu duhovnu dimenziju kojom je ovaj kanal bio ispunjen, rekao je biskup Tomislav Rogić.