U srijedu, 12. siječnja, u vojarni „1. gardijske brigade Tigrovi – Croatia“ proslavljen je Dan vojne kapelanije „Sveta Obitelj". U sklopu svečane proslave, vojni ordinarij msgr. Jure Bogdan je pastoralno pohodio kapelaniju, predvodio obred blagoslova djelatnika vojarne i predslavio svetu misu.
Nakon okupljanja djelatnika u atriju zgrade Zapovjedništva za potporu (ZzP), biskup Bogdan je zazvao Božji blagoslov na okupljene vjernike i prostorije u kojima će oni obavljati svoju službu.
Svečano euharistijsko slavlje vojni biskup predvodio je uz koncelebraciju biskupskog vikara za pastoral MORH-a i OS RH don Slavka Rajiča, vojnog kapelana i dekana o. Zdravka Barića SMM i vojnog kapelana don Danka Bizjaka. Na svetoj misi prisustvovali su načelnik stožera i zamjenik zapovjednika ZzP-a brigadni general Ivan Raos, načelnici odjela Stožera Zapovjedništva ZzP-a te ostali pripadnici postrojbi ZzP-a koji su smješteni u vojarni.
Na početku homilije biskup je svim djelatnicima vojarne čestitao blagdan Svete Obitelji i Dan kapelanije. Prenio je pozdrave i čestitke don Antonija Mikulića, vojnog kapelana kapelanije „Svete Obitelji“, koji je trenutno u misiji na Kosovu. Zatim je rekao: „Proslavili smo Božić. Iz mnogih čestitki koje smo dobili bilo preko medija bilo privatno, počevši od onih starih koje nam stižu na kućnu adresu poštom, preko onih koje smo dobili elektronskom poštom ili putem SMS poruka, sve do telefonskih poziva i usmenih želja u međusobnim susretima, mogli smo razabrati da mnogi naši prijatelji i poznanici svetkovinu Isusova rođenja nazivaju obiteljskim blagdanom. Uz proslavu Božića, na prvu nedjelju u božićnoj oktavi katolici slave svetkovinu Svete Obitelji. U ovoj liturgijskoj godini to je bilo u nedjelju 26. prosinca. Mi, iz pastoralnih razloga, blagdan Svete Obitelji u ovoj kapelaniji slavimo u siječnju. Za nas je to još jedna prilika da obitelj koju nazivamo 'Crkva u malom' stavimo u središte naše pozornosti, razmišljanja, molitava i izgradnje zajedništva...“
„Slavimo danas Svetu Obitelj. Bog je izabrao obitelj, jednostavnu i skromnu, po kojoj je došao među ljude. Ovo je sretna okolnost i prigoda za razmišljanje o dva aspekta u našim obiteljima. Prvi aspekt je povijest naše obitelji iz koje potječemo. Svaki i svaka od nas ovdje ima vlastitu povijest, nitko nije rođen i došao na ovaj svijet na magičan vanzemaljski način. Svi mi imamo povijest svoje obitelji iz koje potječemo i koja je duboko upisana u našu svijest i podsvijest. Evanđelje nam opisuje da je Božji Sin Isus dio i član povijesti jedne obitelji, Marije i Josipa. (...) Lijepo je za vidjeti i čuti da je i sam Isus u središtu obiteljskih odnosa, osjećaja, da ljudski raste i sazrijeva kao i svi ostali, ali da je također i on kao i mnoga djeca roditeljima prouzročio i zabrinutost i tjeskobu, i razna trpljenja. Svi potječemo iz obitelji, izrasli smo i izrastamo iz obitelji u kojoj se prožimaju odnosi satkani od dubokih nevidljivih relacija povezanih nitima ljubavi... Vjerojatno nismo rođeni u nekoj posebnoj obitelji, nismo odrastali bez problema i poteškoća. To je povijest moga života, to je moja osobna povijest odrastanja u mojoj obitelji: to je moja povijest, tu su i to su naši korijeni iz kojih izrastamo. Ako ih prekinemo, život će uvenuti, nestati, iščeznuti. Bog nas nije stvorio da budemo 'vukovi samotnjaci', 'samoživci' nego da živimo zajedno, da se ostvarujemo u obiteljskoj zajednici.“
„Drugi aspekt: Biti obitelj, živjeti u obitelji, rasti u obitelji uči se svaki dan. Evanđelje nam pokazuje da ni u Svetoj Obitelji sve ne ide glatko i bez problema. Nadošli su neočekivani problemi, tjeskoba, trpljenja, zabrinutosti... Ne postoji nigdje sveta obitelj sa sličica. Životna realnost je nešto drugo. Marija i Josip izgubili su Isusa, tjeskobni i zabrinuti ga traže, našli su ga treći dan u jeruzalemskome Hramu.“ Biskup je naglasio kako „svaki dan u obitelji treba učiti i naučiti slušati se i razumjeti međusobno, biti zajedno, s malim znakovima pažnje, jednostavnim gestama, trajno brinuti i o malim detaljima međusobnog odnosa. Puno nam pomaže razgovor u obitelji, razgovor za stolom, dijalog između djece i roditelja, dijalog između braće, pomaže nam živjeti iz korijena i temelja obiteljskog zajedništva, razgovor i živi odnos s djedovima i bakama. Kad razmišljam o vašem vojničkome pozivu, i obvezama koje iz njega proizlaze, često se pitam koliko izazova i teškoća imate svaki od vas pojedinačno u vašem obiteljskome životu. Vi ste uvijek i najprije osobe, ljudi, i to osobe obiteljskoga života.“
Biskup je istaknuo jednu malu naoko neprimjetnu zgodu iz Evanđelja: „Pogledajmo Mariju, Isusovu majku koja u Evanđelju kaže Isusu: 'Tvoj otac i ja žalosni smo Te tražili.' Tvoj otac i ja, ne kaže ja i tvoj otac. Prije zamjenice ja je tvoj otac. Ovo moramo učiti svaki dan: prije ja ima mjesto za ti. Opasno je i nije dobro kad u našim odnosima sve započinjemo sa ja, i tek nakon toga slijedi ti... U Svetoj Obitelji odnosi su najprije ti pa onda ja. Za sačuvati obiteljski sklad treba se boriti protiv diktature ega, diktature ja.“
Na kraju sve je potaknuo na zajedničku obiteljsku molitvu: „U obitelji molite. Ako možete, molite Boga da Vam udijeli svima mir u obiteljima. Ovdje smo svi zajedno da učinimo sve: roditelji i djeca, Crkva, civilno društvo, da branimo, čuvamo i sačuvamo naše obitelji, naše najveće blago.“
Liturgijsko pjevanje predvodila je klapa HRM-a „Sv. Juraj“.
