Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju kao Kraljicu, želeći tako naglasiti ne samo da ju njezini štovatelji slave kao posebnu zagovornicu i posrednicu, onu koja ne odbija molbu nikoga tko ju iskreno zazove, nego i potvrđuje vjeru Crkve da je Marija u svojoj nebeskoj proslavi uistinu uzdignuta iznad svih drugih ljudi i u tom smislu stvarno Kraljica nad kraljicama.
Božja je moć blagost i poniznost, pravednost i ljubav. Njegova je moć u službi života. Njegovo kraljevanje ima neiscrpnu važnost. Njegovo kraljevanje je konkretno i pokazuje svima ljepotu istinskog postojanja. Marija je doista pravi pokazatelj takvog načina postojanja. Ona sebe naziva službenicom jer je potpuno raspoloživa poslušati. Dopušta Božjoj riječi da u njoj živi i raste. Ta ista riječ joj ispunja cijeli život. U Mariji, službenici Božjoj, zapravo se pokazuje Bog. Božje srce pronalazi ljudsko srce koje izgovara "da". Zato u Mariji ne postoji ni najmanji tračak oholosti. Ona je zahvalna ponizna službenica Gospodnja. Ona je stvorena i oblikovana Riječju koja sve čini novo i dobro. Ona je više Majka nego Kraljica. Ona je Majka koja rađa Boga. Ona je Kraljica jer živi i djeluje kao Bog. U Mariji se podudaraju božanska kraljevska moć i majčinski ljubav. Način božanskog kraljevanja je majčinski: služenje, nježnost, briga, prihvaćanje, ljubav. Njezino dostojanstvo proizlazi iz Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže "da Bogu služiti znači kraljevati", onda je Marija najponiznija Gospodinova službenica i iz tog razloga prava kraljica.
Zato štovanje Blažene Djevice Marije i čini bitan dio katoličke duhovnosti, kako u osobnim životima vjernika, tako i u službenim crkvenim slavljima, a marijanska su svetišta uvijek, a posebno na blagdane posvećene Djevici Mariji, puna onih koji joj se ponizno obraćaju s povjerenjem, moleći ju zagovor kod Boga. Kako Marija vrši to kraljevstvo služenja i ljubavi? Tako da bdije nad nama, svojom djecom: djecom koja joj se obraćaju u molitvi, da joj zahvale ili da je zamole za njezinu majčinsku zaštitu i njezinu nebesku pomoć, nakon što su možda odlutali s pravoga puta, pritisnuti bolom ili tjeskobom zbog žalosti i nevolja što ih život nosi. U radosti i tami života, obraćamo se Mariji uzdajući se u njezin stalni zagovor, jer nam od Sina može izmoliti svaku milost i milosrđe koji su nam potrebni za naše putovanje putovima svijeta. Onome koji upravlja svijetom i ima u rukama sudbinu svijeta po Djevici se Mariji obraćamo s pouzdanjem. Nju se stoljećima zaziva kao nebesku Kraljicu neba; nakon molitve svete krunice, u lauretanskim litanijama ju se zaziva kao Kraljicu anđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika, ispovijedalaca, djevica, svih svetih i obitelji. Ti drevni zazivi i svakodnevne molitve poput Kraljice neba pomažu nam shvatiti da je Sveta Djevica, kao Majka naša koja je uz Sina Isusa u nebeskoj slavi, uvijek s nama, u svakodnevnom tijeku našega života. Naslov kraljica je dakle naslov pouzdanja, radosti, ljubavi, mira, istinske slobode. I znamo da je Ona koja ima dijelom u ruci sudbinu svijeta dobra, ljubi nas i pomaže nam u našim teškoćama.
Pobožnost prema Mariji uvijek nas potiče ići dublje za Kristovim otajstvom. Mi zaista ne možemo ništa drugo doli učiti od Marije kako nasljedovati Krista. Nikada ne možemo odvojiti Mariju od Krista jer je ona kao mjesec, odsijeva slavom koja dolazi od Krista, jednako kao što mjesec svijetli zahvaljujući suncu. Promatrajući Mariju, uvijek ćemo doći Kristu jer je On izvor Marijine veličine. S krunicom u ruci, stanimo svi uz Kraljicu neba i zemlje, uzdajmo se u Njen majčinski zagovor. Najsigurniji put prema Nebu jest put malenosti, poslušnosti vjere, put zajedništva slavljenja svetih sakramenata, te djelotvorna ljubav. Dok smo na tom putu, čvrsto držimo Mariju za ruku, jer uz sve naše nedostatke i posrtanja, u Majčinoj školi ljubavi svi smo ljubljena djeca Božja.
