Nakon svečanog mimohoda sudionika 55. Đakovačkih vezova u nedjelju 4. srpnja, u kojemu je sudjelovalo više od 40 folklornih skupina, sa svatovskim zapregama i jahačima, u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra svečanu misu predslavio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
Nadbiskup Hranić uvodno je pozdravio sve okupljene, među kojima đakovačkog gradonačelnika Marina Mandarića, nazočne saborske zastupnike te sve predstavnike kulturnog i prosvjetnog te društvenog, gospodarskog i političkog života Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županije i grada Đakova.
U svojoj se osvrnuo na naviještena liturgijska čitanja, koja govore u neuspjehu, ali i poručuju da neuspjeh ne mora odmah biti nešto negativno, niti mora biti Božja opomena ili kazna. Podsjetio je na proroka Ezekiela i apostola Pavla. Ezekiela Bog šalje svomu narodu i on ne odustaje od nakane da opomene i spasi taj narod, iako su mogućnosti da se narod obrati minimalne. Ne odustaje jer zna da se tu ne radi o njegovu umovanju, nego o Božjoj poruci. Apostolu Pavlu je pak neka osobna slabost remetila apostolsko veselje i uspješno djelovanje. On ga slikovito naziva „trnom u tijelu“, kojeg shvaća kao kočnicu, da se ne bi uzoholio pa pomislio da je sav silni uspjeh kojega je imao njegova zasluga i djelo. Svjestan je da su svi njegovi uspjesi djelo Kristove snage u njemu.
Nadbiskup se osvrnuo na naviješten evanđeoski ulomak koji govori o Isusovom „neuspjehu“, i to u svom zavičaju, u Nazaretu, rekavši da je to bio tek nagovještaj njegova potpunog debakla na križu. „To što nije bilo uspjeha i priznanja nije ga odvratilo od zadaće. Izvršio je svoju zadaću i pošao dalje izgubljenim ovcama doma Izraelova kao liječnik koji traži bolesnike. Jer, bolesni idu k liječniku i traže njegovu pomoć. Samo slabi su spremni primati Božju snagu, samo gladni traže hranu, a obdaren može biti samo onaj tko ima prazne i otvorena ruke pred Bogom“, rekao je nadbiskup.
„Naša društvena scena, naša kultura, društveni i politički život trebaju proroke u vlastitoj sredini. Uz pismoznance trebaju vizionare, odvažne čestite i samoprijegorne ljude čiji glas i doprinos ima proročku težinu. Pozvani smo biti proroci svoje sredine, naše Slavonije i Baranje, u našem hrvatskom društvu“, dodao je.
Isusov dolazak u Nazaret gdje ga se odriču i odbacuju ga, nadbiskup Hranić usporedio je s aktualnom situacijom Europe, koja u ovom postmodernom vremenu sve više postaje postkršćanska. „Mi Europljani, pa i mi Hrvati koji se dičimo s 14 stoljeća kršćanske povijesti i činjenicom da smo jedan od najstarijih kršćanskih naroda, suočavamo se s napašću Nazarećana da odbacimo svoje kršćanske korijene te da se kao i Nazarećani odreknemo te da odbacimo Isusa“, upozorio je.
„Pred Bogom vrijede drugi kriteriji od onih naših ljudskih. Bog nas poziva da budemo njemu vjerni, jedno s njim, da se ne bojimo i imamo hrabrosti biti otvoreni za ideale i da, ne odgađajući, već sada počinjemo vrednote i ideale uprisutnjivati u svojoj sredini, u našem hrvatskom društvu. To društvo treba puno ideala i puno ljudi koji znaju biti zdrava alternativa. Molimo za to, za sve odgovorne u našem društvu, molimo i za sebe, da u našim obiteljima, u našoj sredini, budemo ta Božja alternativa, da budemo svjetlo Evanđelja, da se ne bojimo neuspjeha nego da radosno, kada treba, radi vrednota podnesemo i žrtvu“, zaključio je.
Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Mješovitog katedralnog zbora, predvođeni mo. Ivanom Andrićem uz orguljsku pratnju Darija Kusture.
Tekst i foto: Đakovačko-osječka nadbiskupija