Dragi prijatelji, draga moja braćo i sestre, bez obzira što znamo da i među kršćanima ima onih koji ne razumiju ili ne žele razumjeti Marijino značajno mjesto i veliku ulogu u Božjem projektu spasenja čovječanstva, ne trebamo nikoga prozivati. Naprotiv, svojim iskustvom i svjedočenjima pozovimo sve da skupa s nama dođu zajedničkoj majci i da sami osjete, dožive ljepotu i moć majčinske ljubavi.

Premda svoju rezerviranost prema Mariji neki pokušavaju opravdati tvrdnjom da stav i odnos koji mi imamo prema Mariji nema biblijski temelj, ipak je riječ o nečemu drugom o čemu bi ti osporavatelji njezina dostojanstva trebali više povesti računa. Zar mi svoj odnos prema drugomu ne bi trebali zauzimati na temelju onoga što ta osoba govori i čini. Tako bi trebalo biti. A tko može zanijekati da su Marijine riječi i njezina djela izraz činjenice da je ona milosti Božje puna, da je ona kao djevica, žena i majka uvijek i u svemu vršila isključivo volju Božju? Ako netko to niječe, onda bi problem trebao potražiti u sebi, a ne u Marijinim ukazanjima.
Dragi prijatelji, bez obzira na činjenicu što je svi ne prihvaćaju na pravi sinovski način, Marija se uvijek ponaša potpuno majčinski prema svima. Tako je bilo tijekom cijele povijesti. Jedan od pokazatelja su i njezina brojna ukazanja širom svijeta. Poznato nam je da je Crkva jako oprezna u pogledu službenog priznanja tih ukazanja. Tako da je od brojnih, do sada priznala tek njih 17. U svim ukazanjima, priznatim, kao i onima koji još nisu priznata, dominira poziv Majke Božje na obraćenje, na prekid s grješnim načinom života i na praktičnu ljubav prema Bogu i čovjeku. No zanimljivo je da se skoro kod svih tih ukazanja manje ili više vidljivo pojavljuju i snažno angažiraju đavolske sile da zaniječu ili iskrive te događaje ili pak poruke. Treba li komu tumačiti zašto je to tako? Nadam se da ne treba.
U ovom osvrtu želim posebnu pozornost pokloniti događanjima koja su već 40 godina vezana uz naše Međugorje. Postoje mediji, npr. Radio Mir Međugorje i Glasnik mira koji redovito prate i izvještavaju o zbivanjima vezanim uz međugorska ukazanja. Osim njih i drugi mediji povremeno se osvrću na ta zbivanja, osobito onda kad se pokrenu polemike između zagovornika i protivnika.

Dragi prijatelji, bez obzira hoćemo li ta zbivanja nazvati tzv. ukazanjima ili ne, ona su tu kao nepobitne činjenice, isto kao i dobri plodovi koji su iz toga proizišli. Znam da će 'protivnici' dići glas i zapitati: A što je s negativnim plodovima? I ja se pitam. Ali se ujedno pitam: Čiji su to negativni plodovi koji se vezuju uz ta ukazanja? Ne radi li se o plodovima onih koji su Marijini neprijatelji? Ne radi li se o plodovima onih koji su spomenuti u Otkrivenju gdje se kaže kaže: „I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo“ (Otk 12,17)? Nije li Bog stvorio prve ljude savršenima i postavio ih u raj zemaljski? Čiji je onda gorki plod koji je iznikao u tom vrtu? Znamo. Osobno sam primijetio i uvjerio se da postoje jedni i drugi plodovi oko spomenutih ukazanja. Jedan od najvećih, a ujedno najnepotrebnijih, najgrubljih i najžalosnijih negativnih plodova jest sukob između onih koji su trebali biti najbliži suradnici u rješavanju eventualnih nesporazuma kako bi eliminirali đavolska uplitanja. Zar ne bi bilo mnogo više pozitivnih plodova da nije bilo tih žalosnih i prilično grubih sukobljavanja? Nema sumnje. Nažalost, nesporazumi su se pretvorili u oštre sukobe i na taj način dogurali do samog vrha crkvene hijerarhije. Čuli smo svega i svačega. Od protivnika ukazanja mogla su se čuti nesuvisla objašnjenja i nijekanja koja su išla dotle da su i samu Majku Božju vrijeđala ili ismijavala dajući joj kojekakve atribute. No to nije ništa drugo već znak i potvrda ratovanja o kojemu govori knjiga Otkrivenja. Očito je da Božji, Marijini i naši protivnici ne biraju sredstva u ovom ratovanju. Neshvatljivo je također da neki kao argument protiv istinitosti ukazanja uzimaju dugotrajno vrijeme tih ukazanja. Ne samo da je to neshvatljivo već i čudno, ako poznaju biblijska događanja. Prateći događanja kroz proteklih 40 godina promotrit ćemo pozitivne plodove Međugorskih ukazanja. Uostalom, za našu nebesku majku Mariju vežu se isključivo pozitivni plodovi.
A 40 godina? Vjerujem da nam je svima barem donekle poznato da postoji tzv. biblijska numerologija kojom se pokušava pronaći značenje pojedinim brojevima koji se češće spominju u Bibliji. Jedan od njih je i br. 40. Za taj broj se kaže da je broj iskušenja. Kakvog iskušenja? To je iskušenje kao jedan oblik pročišćenja i očitovanja kako pojedinca tako i cijelog naroda koje će po isteku vremena donijeti obilne pozitivne plodove. Samo se nakratko osvrnimo na neke biblijske događaje vezane uz br. 40.
Spomenimo najprije hod Božjeg izabranog naroda od Egipta – zemlje ropstva do Obećane zemlje – zemlje slobode, zemlje kojom teče med i mlijeko, tj. Božji blagoslov. Bilo je to iskušenje i pročišćenje od često puta opetovane nevjere i ponekad otvorenog bunta prema Bogu. Neki zbog toga nisu izdržali do kraja i nisu stigli do Obećane zemlje.

Zatim imamo opći potop kojim su tzv. potopne vode poništile nagomilano zlo na zemlji. Iza toga se spominje Jona koji upozorava Ninivljane da imaju 40 dana da se obrate i izbjegnu katastrofu. Za vrijeme hoda kroz pustinju Mojsije se 40 dana priprema na gori Sinaju za primanje Božjih zapovijedi. Prorok Ilija se 40 dana penje do brda Horeba.
A u Novom zavjetu broj 40 usko je vezan uz samog Isusa koji boravi u pustinji 40 dana posteći i moleći prije nego što će krenuti u svoje javno djelovanje. A Crkva je uzela upravo tu Četrdesetnicu kao konkretni oblik obraćenja svakog vjernika. I prije odlaska na nebo Isus je htio potvrditi pozitivno značenje broja 40 time što je upravo toliko dana boravio sa svojim učenicima nakon uskrsnuća.
Navršava se punih 40 godina od početka ukazivanja Blažene Djevice Marije u Međugorju. Ima li kakve sličnosti i značenja ovih 40 Gospinih godina u Međugorju s biblijskim događanjima povezanim s brojem 40? Mislim da uopće ne treba neko specijalno teološko obrazovanje da se to uoči. I uopće se ne treba postavljati navijački da bi to dokazivali. Činjenice same sebe dokazuju na najbolji način. U vrijeme egipatskog ropstva Izabranog naroda, Bog podiže jednog čovjeka – Mojsija kojemu daje zadaću da izvede njegov narod iz tog ropstva i da ga odvede u Obećanu zemlju. To je izlazak iz zemaljskog ropstva i odlazak u zemaljsku slobodu. I znamo kako je to bilo izazovno i teško. Bog i Mojsije su dali sve od sebe da taj proces oslobođenja uspije. I kako znamo, uza sve to oni koji su ostali privezani za pune egipatske ropske lonce nikad nisu stigli do zemlje slobode.

Naše vrijeme je po Božjem naumu također vrijeme oslobađanja, ali ne od privremenog robovanja vezanog uz neku ovozemaljsku vlast, već se radi o oslobađanju od robovanja koje je vezano uz sotonsku vlast. Cilj oslobađanja nije dolazak u Obećanu zemlju kojom teče med i mlijeko, već ulazak u Kraljevstvo Božje. Znamo također da su se demonske sile jako trudile da osujete oslobađanje Izabranog naroda iz egipatskog ropstva sijući u narodu sumnju u Mojsija i samoga Boga. A tek kako se trude da u naše vrijeme osujete oslobađanje cijelog čovječanstva sijući sumnju u Djevicu Mariju i njezino mjesto u tom procesu, a onda i u samoga Boga. Neki, mudrujući po ljudsku, govore da je Bog svemoguć i da mu ne trebaju ljudi pa ni Djevica Marija kako bi ispunio svoj naum. U tom smislu žele Marijina ukazanja prokazati kao čisto ljudske ili pak sotonske malverzacije. No, Bog je tijekom ljudske povijesti pokazao da je za ostvarenje svojih nauma htio angažirati i neke ljude. Zar nam nisu dovoljan dokaz Abraham, Noa, Mojsije, Jona, Ilija, Ivan Krstitelj, proroci, apostoli. Pa zar je onda čudno da je Bog pozvao i majku svoga Sina, bezgrješnu Djevicu Mariju da aktivno sudjeluje u njegovu naumu oslobađanja svijeta od sotonske vlasti? No, kao što sam već spomenuo, činjenice su neumoljive i vidljive. A Marijin angažman u djelu Božjega spasenja je najavljen u riječi Božjoj i ostvaruje se i pred našim očima. Ništa onda nije čudno da se Sotona, odnosno njegov Zmaj razgnjevio i zaratio s njom i s ostatkom njezina potomstva, s onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo“ (Otk 12,17). Ako su, dakle, grješni ljudi bili prikladni za izvršenje Božjih nauma kroz cijelu ljudsku povijest, zar netko to isto može zanijekati Bezgrješnoj Djevici Mariji? Njezina ukazanja i mistični preobražaj u našoj ovozemaljskoj stvarnosti pod utjecajem Duha Svetoga ništa i nitko ne može spriječiti. Kako i zašto? Zato što time ljudima prenosi božanske poruke i milosti koje su im potrebne za spasenje. Posve podložna volji Božjoj ona se u potpunosti daje na raspolaganje Presvetom Trojstvu. Dajući sve što jest i sve što ima drugoj Božanskoj osobi, Sinu Božjem i sinu svome, ona mu pomaže da dovrši Stari zavjet i preobrazi ga u Novi, a zatim da taj Novi zavjet preobrazi u Kraljevstvo Božje. Za to svjedoče i milijuni ljudi koji su kroz proteklih 40 godina hodočastili Gospi u Međugorje koja se vidiocima predstavila kao Kraljica mira i tako često sve pozivala da mole za mir koji mora vladati između Boga i čovjeka i između svih ljudi na zemlji. Za kraj ovog osvrta jedna korisna i poticajna zanimljivost. Naime, dijete se nalazi u utrobi majke nevjerojatnih 40 tjedana nakon čega slijedi rođenje.

Daj Bože, da nam ovo bude poticaj da zamolimo našu Gospu, Kraljicu mira da nam za ovu svoju Četrdesetnicu od Duha Svetoga izmoli novo rođenje, rođenje odozgor jer tek tako ćemo moći ući u Kraljevstvo nebesko.