Misno slavlje u spomen na 448. obljetnicu herojske obrane hrvatskih ognjišta i kaštela Gvozdansko te slavne pogibelji branitelja ove utvrde 1578. godine održano je u Nedjelju krštenja Gospodnjega, 11. siječnja 2026., u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom. Misno slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, župnikom Dariom Stankovićem i više svećenika.
Uz više stotina hodočasnika pristiglih iz cijele Hrvatske, slavlju su nazočili i predstavnici državnih, županijskih, gradskih i općinskih vlasti, hrvatski generali te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata, kao i raznih povijesnih udruga. Ovogodišnje slavlje svojim su pjevanjem i sviranjem posebno uveličali tamburaši Policijske uprave brodsko-posavske.
Na početku slavlja sve okupljene, a osobito biskupa Martinovića, pozdravio je biskup Košić, istaknuvši kako je riječ o velikoj i časnoj epopeji u kojoj su mnogi položili svoje živote braneći domovinu, a što se kroz povijest više puta ponavljalo. Tom je prigodom pozvao na molitvu za sve koji su dali svoj život za Hrvatsku.
U homiliji je biskup Martinović istaknuo kako se Crkva u ovom slavlju „spominje hrabrih žrtava mučeništva i poginulih branitelja koji su svoju vjeru i ljubav zapečatili prolijevanjem krvi i umiranjem za domovinu Hrvatsku“, naglasivši da su branili „svoj identitet i svoju slobodu, svoja ognjišta i svoja prava“.
Tumačeći prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije, biskup je podsjetio kako Bog u vrijeme babilonskoga sužanjstva najavljuje dolazak onoga „koji će donijeti pravdu i pravo, koji će osloboditi narod iz sužanjstva i tamnice“, a Crkva u tim riječima prepoznaje Mesiju – Isusa Krista. U nastavku se osvrnuo na novozavjetna čitanja, istaknuvši da sveti Luka govori o Isusu „kojega je Bog pomazao Duhom Svetim“, dok evanđelist Matej opisuje Isusovo krštenje na Jordanu, silazak Duha Svetoga i glas Oca s neba.
Govoreći nadalje o Gvozdanskom, biskup je naglasio da je to „mjesto mira i pokoja“ koje svjedoči o ljubavi prisutnoj od 1578. godine do danas. Ta ljubav, rekao je, nije uništena ni mržnjom ni vremenom, jer su branitelji „čuvali ne samo svoje živote i čast, nego svoju domovinu i svoj narod“. Oni su, dodao je, „svjedoci jedne ljubavi i istine koja je ovdje zauvijek zapisana u našoj povijesti“.
Pozivajući se na Isusove riječi, biskup je podsjetio da „nema veće ljubavi od one kad tko položi život svoj za prijatelje“ te istaknuo kako žrtva branitelja odražava upravo tu mjeru ljubavi. Ovim euharistijskim slavljem i hodočašćem, rekao je, želi se posvjedočiti „da žrtve i poginuli branitelji iz Gvozdanskog od 1578. godine, u Drugom svjetskom ratu i u Domovinskom ratu nisu zaboravljeni“ te da „u našem narodu još ima vjere, ljubavi i onih koji ljube istinu“.
Na kraju homilije pozvao je okupljene na molitvu Bogu da ostanemo vjerni svome krštenju i svojim korijenima, da „ljudska sila i zlo ne budu jedini kriterij ljudskog ponašanja“ te da se svijet i ljudska srca napajaju „na izvoru Božje ljubavi koja snagom Kristova krštenja i križa obnavlja“. Pozvao je da svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi poginulih branitelja nadahnjuje današnje naraštaje da „ljube Boga, Crkvu, svoj narod, domovinu, Hrvatsku i sve ljude“.
Nakon mise uslijedio je mimohod i komemoracija u čast hrvatskim junacima Gvozdanskoga iz 1578., 1941. i 1991. godine, čime je još jednom istaknuta neprekinuta povijesna nit žrtve i opstojnosti hrvatskoga naroda na ovom prostoru. Kod spomen-križa molitvu je predvodio sisački biskup Vlado Košić, a u sklopu komemoracije vijence i svijeće položili su predstavnici vlasti, braniteljskih udruga, kao i predstavnici kulturnih i povijesnih udruga.
Izvor: Sisačka biskupija
