Seminar za animatore u pastoralu osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu, 15. veljače 2025. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Nastavak je to trajne formacija animatora kojega je organiziralo Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji na čelu s preč. Alojzom Kovačekom, nadbiskupijskim povjerenikom i župnikom osječke Župe sv. Ćirila i Metoda.
Sudionike i predavače na početku je pozdravio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Preč. Kovaček zahvalio je predavačima i kratko ih predstavio.
Prvo predavanje održala je Elizabeta Haničar, spec. rehab. educ. stručni suradnik pedagog u Centru za autizam Osijek. Govorila je o temi Nepoželjna ponašanja – izazovi u radu s djecom s poremećajima iz spektra autizma. Riječ je o neurorazvojnim poremećajima koje karakteriziraju nedostaci u socijalnoj interakciji i komunikaciji te ponavljajući obrasci ponašanja, interesa ili aktivnosti. Kod djece i mladih s takvim poremećajima, nepoželjna ponašanja povećavaju njihovu izolaciju, isključuju ih iz redovitih oblika odgoja i obrazovanja, smanjuju mogućnost razvijanja socijalnih odnosa i uključivanja u aktivnosti zajednice, rekla je predavačica Haničar. Suvremeni pristupi nepoželjnim ponašanjima podrazumijevaju funkcionalnu analizu, mijenjanje i prilagođavanje okoline, a ne isključivo modifikaciju ponašanja pojedinca. Istraživanja ukazuju da su intervencije utemeljene na funkcionalnoj procjeni ponašanja učinkovite u smanjenju intenziteta i frekvencije nepoželjnih ponašanja kod djece s dijagnozom poremećaja iz spektra autizma.
Drugo predavanje održao je Kristijan Copak, bacc. ocup. therap. Govorio je o temi Okupacijske razvojne skale. Predavač je definirao stručne termine aktivnosti, okupacija, navika i rutine te je približio te pojmove kroz paradigmu radne terapije. Analizirao je pojmove aktivnosti svakodnevnog života kroz aktivnosti samozbrinjavanja, produktivnosti i slobodnog vremena te njihov utjecaj na kvalitetu života pojedinca. Kako bi bolje predočio procjenu samostalnosti djeteta u odnosu na drugu djecu iste kronološke dobi sudionicima je prikazao razvojni miljokaz za pojedinu dob s naglaskom na aktivnosti samozbrinjavanja. Zaključno je prikazao primjere iz svakodnevne radno-terapijske prakse.
Nakon predavanja sudionici su se podijelili u dvije skupine kako bi sudjelovali u radionicama koje su na praktičan način obrađivale teme iznesene u predavanjima. Radionice su vodili predavači Haničar i Copak.
Po završetku radionica održan je plenum na kojemu su sudionici iznijeli svoja iskustva u radu s djecom s poremećajima iz spektra autizma, tražili odgovore od predavača ili upute što činiti u situacijama s kojima se susreću. Zaključak plenuma je da je cjelokupno društvo nedovoljno informirano o poremećajima iz spektra autizma, da se o tome premalo govori te ljudi (roditelji) imaju strah od nepoznatog i stoga ne reagiraju pravovremeno i ne traže pomoć za osobe kojima je takva pomoć potrebna.
