Vjernici sinjske župe hodočastili su u subotu 30. studenoga u Hercegovinu – Široki Brijeg i Mostar. Hodočašće se je održalo pod geslom “Stopama ubijenih hercegovačkih fratara”. Bila je ovo ujedno i duhovna priprava za početak nove liturgijske godine i svetog vremena došašća. Na hodočašću je sudjelovalo 150 hodočasnika u pratnji župnika fra Antonia Mravka, gvardijana fra Marinka Vukmana i bogoslova fra Tea Tadića.
Prvo hodočasničko mjesto bio je Široki Brijeg, samostan i središnje mjesto komemoriranja hercegovačke franjevačke provincije. Hodočasnike je primio gvardijan i župnik fra Ivan Marić te je slavio svetu misu za hodočasnike u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo u koncelebraciji župnika fra Antonia i gvardijana fra Marinka. Tijekom propovijedi fra Ivan je istakao važne godine za samostan i crkvu na Širokom Brijegu, ulogu fra Didaka Buntića. Posebno se osvrnuo na događaje Drugog svjetskog rata i poraća. Izgradnja prve crkve počela je 1846. godine, zbog potreba za većom crkvom, na temeljima stare crkve počela je izgradnja nove. Temelji novu zdanju, koje je osmislio ing. Maksimilijan David, postavljeni su 1905. Za gradnju je službeno bio zadužen širokobriješki gvardijan fra Stanko Kraljević, ali je stvarni graditelj bio fra Didak Buntić.
Širokobriješka je crkva preživjela strahote obaju svjetskih ratova. Na stotine razornih granata (297!) iz Drugoga svjetskog rata oskvrnule su ljepotu širokobriješkog zdanja. Šezdesetih se godina prošloga stoljeća pristupilo temeljitoj obnovi koja traje i danas.
U Drugom svjetskom ratu i poraću širokobriješki fratri proživjeli su progone i najstrašnije oblike mučenja od partizana i komunističkih vlasti. Naime, 7. veljače 1945., komunisti su metkom u zatiljak ubili i zatim zapalili u ratnom skloništu u samostanskom vrtu 12 fratara. Tijekom i u poraću Drugog svjetskog rata sveukupno su ubili 66 hercegovačkih franjevaca. Od toga njih 30 bilo je iz širokobriješke samostanske zajednice, a još njih 4 sa širokobriješkog samostanskog područja. Danas se vodi postupak za njihovo proglašenje mučenicima, odnosno blaženima i svetima.
Za hodočasnike je posebno bio emotivan trenutak ulaska u sklonište gdje su fratri ubijeni. Nakon molitve pred mjestom zločina nad fratrima završio je obilazak Širokog Brijega i nastavljen put prema Mostaru glavnom središtu Hercegovine. Dolaskom pred franjevački samostan i crkvu Sv. Petra i Pavla koja je jedna od simbola Mostara i sa svojim impozantnim 107 metara visokim zvonikom neizostavna je građevina panorame grada, hodočasnike je dočekao gvardijan i župnik fra Danko Perutina. Hodočasnicima je približio važnost Mostara kao grada triju naroda i vjera, bogate kulture i povijesti.
Kroz povijesni hod posebno je istakao ulogu hercegovačkih franjevaca koji su dopuštenje za izgradnju crkve u Mostaru dobili kada je oslabila osmanska moć. Nakon što je 1847. u Vukodolu izgrađen kompleks biskupske rezidencije, sjedište nove franjevačke provincije i sjedište mostarskog biskupa, godine 1866. godine došlo je do izgradnje franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu. Tridesetak godina poslije izgrađen je i franjevački samostan. Crkva je uništena u srpsko-crnogorskom granatiranju Mostara 1992. Poslije rata izgrađena je današnja crkva s najvišim zvonikom u Bosni i Hercegovini. Unutrašnjost crkve u potpunosti je uređena s jedinstvenim ikonografskim prikazima motiva iz povijesti spasenja. Kao dugogodišnji dušobrižnik za hodočasnike fra Danko je vjernicima prenio svoja duhovna iskustva iz Međugorja. Naglasio je važnost Međugorja za sadašnji trenutak u kojem se čovjek i svijet nalaze. Mjesto slavlja sakramenata, molitve i obraćenja postalo je duhovno mjesto čije je duhovne plodove prepoznao i Sveti Otac papa Franjo.
U popodnevnim satima vjernici su imali vrijeme za posjet važnijim znamenitostima Mostara, osobito stari dio grada, most koji je simbol povezivanja istoka i zapada grada.
Izvor: Svetište Gospe Sinjske
