Misno slavlje za sve pokojne svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije, u utorak, 5. studenoga 2024. predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić. Uz nadbiskupa Đuru Hranića u koncelebraciji su bila još desetorica svećenika. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi, a neki od njih su uz mo. Andrića predvodili pjevanje.
U uvodnoj riječi biskup Ivan se spomenuo blagdana svetih ranokršćanskih mučenika koji su živjeli i za Krista svjedočili upravo u ovim krajevima. „Molimo danas zagovor svetih srijemskih i panonskih mučenika. Molimo u ovoj misi posebno za sve preminule svećenike pastire u našoj Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Napose se spominjemo onih koji su djelovali u gradu Đakovu, bilo kao župnici ili kanonici i onih koji su vršili različite službe u središnjim nadbiskupijskim ustanovama.“
Misnu homiliju izrekao je preč. Mato Gašparović, ravnatelj Ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika te ekonom u Bogoslovnom sjemeništu. Osvrnuo se na liturgijsko čitanje Ivanova evanđelja koji je jedini zabilježio Isusovu velikosvećeničku molitvu u kojoj se Isus obraća nebeskomu Ocu moleći za svoje učenike. Predaje svoju riječ učenicima i prepušta sav uspjeh, po svojoj riječi, darujući ono što će po toj riječi doći kao nezasluženi dar. „Središnja molba Isusove svećeničke molitve jest molitva za jedinstvo njegovih učenika i onih koji će na njihovu riječ vjerovati u njega. Jedinstvo Oca i Sina božansko je jedinstvo sklada ljubavi. Jedinstvo Isusovih učenikâ u kojem svako srce gori istim žarom za Kristovu riječ i u kojem su sva nastojanja usmjerena istom cilju izvorište je uspjeha svećeničkog poslanja.“
Govoreći o svećenicima propovjednik je rekao da oni svojom službom naviještaju utješnu istinu da izabranici Božji stječu milost i milosrđe. (usp. Mudr 3,9). U ime Oca milosrđa svećenik blagoslivlja i odrješuje, njegova služba svjedoči da je Božja dobrota neiscrpna, a njegovo milosrđe beskrajno te da je stoga obveza uputiti zahvalu Bogu za njihovo služenje, propovijedanje i primjer vjere koji su ostavili. I svećenici su bili samo ljudi, sa svojim ograničenjima i nedostacima i tom smislu preč. Gašparović je pozvao: „Sjetimo se stoga, ne samo danas, nego i češće puta u svojim molitvama pokojnih svećenika koji su nas krstili, koji su nas pripremali za pričest i krizmu, kod kojih smo se ispovijedali, koji su prisustvovali sklapanjima ženidbe, koji su pohađali naše bolesne članove obitelji, rođake i prijatelje i koji su naše drage molitvom ispraćali na posljednje zemaljsko počivalište. Sjećamo se i mi kao svećenici onih koji su nas kao profesori poučavali i kao odgojitelji pripravljali za svećeništvo u Bogoslovnom sjemeništu.“
Završavajući homiliju propovjednik je podsjetio: „da smo narod u hodu i da ćemo pred Božjim licem skupiti ono što smo posijali za vrijeme zemaljskog života. Gledajući pokojne svećenike i za nas vrijedi Kristova molitva da budemo posvećeni u istini i da budemo jedno. Povjeravamo ih danas zagovoru svetih srijemskih i panonskih mučenika, čiji blagdan slavimo i molimo da po zaslugama Kristove muke, smrti i uskrsnuća budu privedeni vječnom gledanju lica Očeva.“
Tekst i foto: Tiskovni ured DJOS
