Duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije vodio je o. Marijan Steiner, član Družbe Isusove iz Beograda. On je, nakon pozdravnih riječi biskup mons. Fabijana Svaline, održao predavanje na temu U nebo kroz čistilište.
U prvom dijeli izlaganja o. Steiner je govorio o eshatonu, koji etimološki potječe od grčke riječi eshata, koja znači posljednje, posljednje stvari. Kazao je kako je eshaton za nas na zemlji nedokučiv i skriven, sve do trenutka smrti, kada se čovjek svega lišava i dolazi pred Boga sam. To je trenutak istine u našem životu. Naglasio je kako nikako ne smijemo banalizirati Nebo, praveći se da smo sve primili. O Nebu trebamo govoriti, ali ne zato što o njemu znamo sve, nego zato što imamo povjerenja u Onoga koji ga obećava. A do Neba vode „Uska vrata, strmi put“, citirao je Isusa voditelj obnove. Istaknuo je dva glavan vidika biblijske eshatologije: „ja sam i ja s drugima, čovjek osobno i u zajednici“.
Kazao je, također, kako cijeli ljudski rod vjeruje u zagrobni život, u kojemu nastavlja živjeti čovjekova duša, koja je jedna i jednostavna, nema dijelova, pa se ne može raspasti kao tijelo. I po tome je čovjek uzvišenije biće od životinje, koja toga nema. Također je naglasio kako vječnost nije stanje koje traje nego jest.
Govorio je i o čistilištu uz napomenu da se Crkva tih duša koje su tamo sjeća svaki dan u misi. Kazao je kako ne znači da je u Nebu netko tko umre pomiren s Bogom, bez smrtnog grijeha, jer je možda umro s grešnim nagnućima, navezanosti na neki laki grijeh, od čega se treba očistiti. Teški grijeh Bog oprašta po svom milosrđu u ispovijedi, ali vremenite kazne ostaju. Ispaštamo ih na ovome svijetu prihvaćenjem teškoća i nepravdi, jer ništa nečisto ne može ući pred Boga. A biti s Bogom je jedino što čovjeka ispunja i smiruje. On je stvorio dubine ljudskog srca i samo ih On može ispuniti. Ali, samo nakon očišćenja blaženo gledanje može biti potpuno.
Duša u čistilištu nije osamljen kao duša u paklu, koja se nije odrekla smrtnih grijeha. Dušu u čistilištu prati molitva Crkve. Voditelj obnove podsjetio je kako u svakom trenutku treba biti spremna za susret s Bogom, jer ništa nije tako sigurno kao smrt. A što je čovjekova ljubav prema Bogu veća, koja se očituje u čestitosti života, to je manje straha od smrti, jer straha u ljubavi nema. Kao važno istaknuo je i da duše mole za nas, kao što mi molimo za njih. Put čišćenja je pokora koja se čini u zajedništvu Crkve, a to traje i onkraj groba. Tako je istaknuo bitnu dimenziju ehatologije, a to je zajedništvo. Čovjek živi u zajedništvu i onkraj grobne granice, jer jedni za druge nosimo križ, patimo, pomažemo. Tako se promiče jedinstvo Crkve. U času smrti čovjeka prožima vatra Kristove prisutnosti, a upravo je je čistilište najveći znak Božjega milosrđa, kazao je okupljenim svećenicima o. Steiner.
Nakon izlaganja uslijedio je drugi dio duhovne obnove, slavlje sakramenta pomirenja i euharistijsko klanjanje. Obnova je završena zajedničkim ručkom sudionika i voditelja.
Izvor: Srijemska biskupija
