Slider 03 San Charbel 1280x0 c default

Križevačka eparhija s radošću objavljuje vijest da u nedjelju, 22. rujna 2024. godine, u grkokatoličku katedralu Presvete Trojice u Križevcima dolaze moći omiljenog maronitskog katoličkog sveca sv. Šarbela Makloufa (Charbel Makhlouf, 1828-1898). Moći sv. Šarbela Križevačkoj je eparhiji darovao Maronitski katolički patrijarhat Antiohije iz Libanona te Samostan i svetište sv. Marona (Annaya, Libanon), a bit će svečano postavljene i čuvane u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima gdje će od sada vjernici moći hodočastiti i moliti se. Sve informacije o dolasku moći i svečanosti može se dobiti na broj: 0994424420.
Svečani doček svečevih moći bit će u nedjelju, 22. rujna 2022., u 10 sati, u križevačkoj katedrali, s arhijerejskom božanskom liturgijom koju će služiti vladika Jona Maxim, grkokatolički metropolita slovački i nadbiskup Prešova zajedno s križevačkim vladikom Milanom Stipićem i svećenstvom. Svečanosti će prethoditi trodnevna duhovna obnova u katedrali (četvrtak 19. i petak 20. rujna u 18 sati: bogoslužje i duhovni nagovor u organizaciji Molitvene zajednice sv. Šarbela – Križevci; u subotu, 21. rujna u 21 sat bit će svečano noćno bdjenje).
Svećenika redovnika Šarbela Makhlufa proglasio je papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965., a svetim 9. listopada 1977. godine. Brojna obraćenja postignuta su njegovim zagovorom i ubrzo je postao poznat i omiljeni svetac širom katoličkog svijeta. Sv. Šarbel zaštitnik je obiteljske molitve, a časti se kao "svetac mira". Rodio se u Beka Kafri (Libanon) 8. svibnja 1828. i dobio ime Josip, a preminuo u Samostanu sv. Marona u Annayi na Badnjak, 24. prosinca 1898. S trinaest godina stupio je u maronitski red Antonijanaca gdje je 1851. položio redovničke zavjete i uzeo novo monaško ime Šarbel (ime biskupa i mučenika koji je dao svoj život za Krista i Crkvu 107. godine, u vrijeme progona cara Trajana (98. – 117.). Njegovo se ime na arapskom izgovara Harbel ili Karbel, a u svijet je ušlo prema francuskom izgovoru i pisanju kao ''Charbel''. Živio je asketskim životom te je nakon teološkog studija 1859. godine zaređen za svećenika. Zauzimao se za mir među kršćanima, muslimanima i druzima u teškim prilikama međusobnih sukoba u Libanonu. Od 1875. do smrti živio je u brdskom samostanu sv. Petra i Pavla gdje je i preminuo, tijelo mu je do danas ostalo čudesno očuvano. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1965. blaženim, a 1977. svetim. Brojna čudesa koja su se dogodila na zagovor sv. Šarbela diljem svijeta učinila su ga nadaleko poznatim diljem svijeta. Poznato je da i muslimani hodočaste na njegov grob. Godine 2009. snimljen je film (Charbel) o ovom velikom libanonskom svecu.
Maroniti su istočni katolici koji su zapadno-sirskog (ili siro-antiohijskog) obreda, a svoj početak imaju u drevnoj Crkvi Antiohije. U vrijeme velikih sukoba oko kristologije Kalcedonskog sabora u 5. st., u Antiohijskom patrijarhatu u Siriji kao i u Aleksandrijskom patrijarhatu u Egiptu, došlo je raskola među kršćanskim Crkvama i zajednicama. Dok su Latini (Rim) i Grci (Carigrad) pristajali uz Kalcedonski sabor i nauk o nepomiješanosti Kristove božanske i ljudske naravi, kršćani Siro-aramejci i Kopti su se odvojili u zasebne Crkve i prihvatili drugačije tumačenje Kristove osobe (tzv. monofizitizam). Međutim, jedna manja skupina Siro-aramejaca na području Antiohije ipak je ostala vjerna Kalcedonu i odbila monofizitstvo, te se predvođena pustinjakom sv. Maronom u 6. st. povukla u Libanonsko gorje. Oni su po svom predvodniku Maronu dobili naziv “maroniti“. Sačuvali su zapadno-sirski (ili siro-antiohijski) obred kao i monofiziti od kojih su se odvojili, a s vremenom su se oblikovali u zasebnu “maronitsku“ Crkvu i naciju koja je uslijed dodira s križarima u 11. st. pristupila jedinstvu s Rimom. Tako su svi Maroniti do danas pripadnici Maronitske katoličke Crkve. Njih oko milijun uglavnom živi u Libanonu, gdje su kompaktna i značajna zajednica koja je dobrim dijelom zaslužna za stvaranje libanonske države u 20. st. Uslijed mnogih progona i nestabilne situacije na Bliskom istoku, većina Maronita se ipak danas nalazi raseljena po svijetu. Maroniti su po nacionalnosti su Libanonci, po kulturi i jeziku Arapi, po crkvenoj pripadnosti katolici, a po obredu baštinici siro-antiohijske liturgijske tradicije koju dijele sa Siro-jakobitima i Siro-katolicima i gdje se još u liturgiji čuva Isusov materinji aramejski jezik. Maronitska Crkva se razvijala u uskoj povezanosti sa svojim monasima i samostanima te danas zajedno s Koptima u Egiptu, Maroniti predstavljaju jednu od ''najmonaškijih'' Crkava u kršćanstvu.

Izvor: Križevačka eparhija

Radio Marija

21:01 Fides per musicam - gost: Dominik Grgić; ur. i vod.: Katarina Perić
22:00 Najava sutrašnjeg programa; Molitva BDM za zaštitu
22:10 Glazba
22:30 Upoznajmo Bibliju

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Riječ Gospodnja u 16h - homilija p. Stjepana Fridla

Subotom u 16h pratite emisiju Riječ Gospodnja u kojoj donosimo tumačenja liturgijskih čitanja. Današnju homiliju za Vas je pripremio p. Stjepan...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Lipanj 2023
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.