Poštovani štovatelji bl. Miroslava Bulešića,
Draga braćo i sestre u vjeri!
1. Obilježavanje mučeničke smrti bl. Miroslava Bulešića svake godine iznova nas u duhu vjere i oprosta vraća k Lanišću gdje je vjerni puk kod slavlja svete krizme 24. kolovoza 1947. javno posvjedočio svoju vjeru. Krv svećenika Miroslava koja je prolivena u ondašnjem župnom ured nije mogla dokraja biti isprana nijednom vodom te je do današnjeg dana ostao trajni spomen na „krvavu krizmu“ i mržnju spram svećenika i vjernika. Nijedan bezbožni sustav nije mogao ugasiti plamen vjere koji tinja na istarskom poluotoku od 2. stoljeća. Pokušaj, pod obroncima Učke, da se ugasi vjera, nije uspio. Isus je rekao svojim učenicima, a tako govorima svim generacijama kršćana: „ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.“ (Iv 12, 24). Međutim, pšenično zrno koje se nastojalo zatrti, katolička vjera i bl. Miroslav, toliko je duhovno uzraslo da je „nadvisilo“ Učku i donosi obilat rod po zagovoru bl. Miroslava, o čemu imamo brojna svjedočanstva ljudi.
2. Mons. Ivan Štironja, porečki i pulski biskup, odredio je da se ovogodišnja proslava mučeničke smrti bl. Miroslava odvija pod geslom: „Budi volja Tvoja“. Ovo su Isuove riječi iz molitve Oče naša, koje su ujedno dio mladomisničkog gesla bl. Miroslava. Čitajući Blaženikov Duhovni dnevnik kao i duhovne nagovore vidimo evanđeosku zauzetost u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća u promicanju pomirbe među narodima i ljudima. Kad su se stvarala „nova kraljevstva“ bl. Miroslav, po uzoru na ranokršćanske mučenike, živom vjerom propovijeda kraljevstvo Božje koje započinje ovdje na zemlji po sakramentu krštenja, zajednicu okupljenih u Katoličkoj Crkvi gdje je Krist Kralj.[1]
3. Miroslav je svećenik neizmjernog povjerenja u Boga. Često kliče: „Oče, budi volja Tvoja!“ Ponekad je teško shvati koja je volja Božja tamo gdje je patnja, rat, zlostavljanje, bolest… Miroslav u tim trenutcima ne očajava, već vapi Isusovoj majci Mariji: „Neka Bog milostivo svrne svoj pogled na krv, na žalost, na trpljenje, na suze, na muke, ljudi, žena, staraca, nevine djece, i neka reče pred tako žalosnim prizorom: dosta je! Oče, neka se vrši volja Tvoja. Neka dođe kraljevstvo Tvoje. Daj nam mir!“[2] Te nastavlja: „Kako lijepo zvoni u našim ušima riječ ‘Mir’. Svi ga želimo, svi ga žudimo, svi idemo za njim. A on će biti za nas kada mi budemo za Boga ljudi dobre volje, ljudi koji će se Bogu približiti, koji će Bogu služiti, njega ljubiti, a bližnjega svoga kao samog sebe. Tako će zavladati mir i red među tim jadnim čovječanstvom.“[3]
4. Današnji svijet proživljava tešku krizu identiteta. Gotovo da se više ne govori o „ontološkom dostojanstvu ljudske osobe, stvorene na sliku i priliku Božju i otkupljene u Kristu Isusu,“[4] već o slobodi, pravu na izbor, itd. Povijest čovječanstva nas uči kako sustavi i pojedinci mogu otići u krivom smjeru ako iz vida izgube da je čovjek stvoren na sliku Božju. Papa Franjo iznova nas poziva da mi katolici u ovom svijetu i vremenu budemo svjedoci dostojanstva ljudske osobe. Da svojim djelovanjem, ponašanjem i govorom poštujemo jedni druge, unatoč našoj različitosti. Ne imanje istog mišljenje o nekoj stvari i događaju ne daje nam za pravo da ne poštujemo jedni druge u istom dostojanstvu. Samo u ovom svjetlu možemo razumjeti riječi bl. Miroslava, zapisane u vrijeme sveopćeg rata: „Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji to traže – i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.“ Molimo, da što više u zaraćenim narodima bude takvih svećenika, koje će izgrađivati mir poštujući dostojanstvo svake osobe, pa i onog koji se ogriješio o drugog. Mi molimo za naše progonitelje, da se vrate na pravi put.
5. Vrhunac Miroslavovog duhovnog sazrijevanja i predanja Bogu vidimo u riječima: „Ako me hoćeš k sebi, evo me pripravna. Svoj život Ti sasvim darujem za tvoje stado. Uz tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja“[5] Predanje volji Božjoj za njega nije bilo znak osobne nemoći ili bijeg od problema ovog svijeta. On izražava svoj duhovni stav, ali sve prepušta Bogu: „Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi. Inače kazni me, kroti me ponizuj me! – Što se osjećam sretnim kad mogu prebroditi te poteškoće i Tebi ih prikazati.“[6] Međutim, mjesec dana pred mučeništvo progovara o nutarnjim krizama te vapi: „Bože moj!, što se ja bojim za sebe!“[7] Možda se i mi pitamo, kao bl. Miroslav: „kome, da povjerim svoje poteškoće? Samo Tebi, Bože moj! I Tebi, Majko moja!“ Svoj ovozemaljski duhovni zapis završava riječima: „Neka bude volja Tvoja!“.
6. Dragi štovatelji bl. Miroslava, sve vas pozivam da molimo za mir u svijetu i u našim obiteljima. Dok molimo, budimo spremni podnijeti koju tjelesnu ili duhovnu žrtvu kako bi doprinijeli da svijetom zavlada pravedan mir. Budimo čuvari dostojanstva jedni drugih te istim onim žarom i vjerom branimo ga, kako je bl. Miroslav u crkvi u Buzetu branio dostojanstvo Presvetog Oltarskog sakramenta. Sv. Pavao nas uči: „Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga.“ (1Kor 6,19).
7. Sve vas pozivam, kako na trodnevnu duhovnu pripravu u Lanišću i Svetvinčenat tako i na sam dan mučeništva bl. Miroslava u Svetvinčenat, 24. kolovoza na misno slavlje u 19 sati koje predvodi mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj u zajedništvu s nad/biskupima Riječke metropolije.
Imamo milost da i ove godine, na kraju misnog slavlja, u Svetvinčentu darujemo relikvije bl. Miroslava Bulešića za javno štovanje župama koje su ih zatražile.
Misno slavlje izravno će prenosit Laudato tv i Hrvatski katolički radio.
Neka nam bl. Miroslav isprosi od Gospodina potrebne milosti i trajno nadahnjuje u kršćanskom življenju evanđelja u Svetoj Katoličkoj i apostolskoj Crkvi.
Vlč. Ilija Jakovljević,
vicepostulator
[1] Usp. Arhiv Postulature blaženog Miroslava Bulešića (Dalje: AP), Kauza, sv. 4, Skice nagovora (zabilješke) Miroslava Bulešića, str. 101-105.
[2] Duhovni dnevnik, 2. 2. 1943. [1] AP, Kauza, sv. 4, Propovijedi, str. 60-61.
[3] AP, Kauza, sv. 4, Propovijedi, str. 60-61.
[4] Deklaracija „Dignitas infinita“, o ljudskom dostojanstvu, br. 1.
[5] Duhovni dnevnik, 22. 3. 1944.
[6] Isto, 24. 6. 1947. [1] Isto, 22. 7. 1947.
[9] Isto, 24. 6. 1947. [1] Isto, 22. 7. 1947.
Izvor: Porečko-pulska biskupija
