Požeški biskup Ivo Martinović pohodio je u nedjelju, 28. srpnja 2024. Župu sv. Mihaela Arkanđela u Dubočcu te predvodio župno euharistijsko slavlje prigodom 330. obljetnice osnutka te župe. Uz vjernike su sudjelovali i svećenici novokapelačkog dekanata na čelu s dekanom Ivanom Nikolićem.

Na početku misnog slavlja predstavnica župljana kazala je da nas 330 godina postojanja Župe u Dubočcu podsjeća na 33 godine koje je Gospodin Isus proveo na zemlji, tijekom kojih nam je donio spasenje i ljubav, otvorio nam vrata vječnog života i utemeljio svoju Crkvu na apostolima. Zahvalila je biskupu Ivi na dolasku i istaknula da vjernici koji su se danas okupili na ovo misno slavlju zahvaljuju Božjoj providnosti za dar njegove biskupske službe, kao i za sve milosti koje će kao zajednica vjernika u budućnosti primati preko njegova nesebičnog predanja za Crkvu i duše. Zatim su biskupu uručili prigodne poklone, a riječi pozdrava i dobrodošlice biskupu Ivi uputio je i mjesni župnik Marko Ćubelić.

Zahvalivši župniku i predstavnici župljana na dobrodošlici, a djeci i mladima na darovima i cvijeću, biskup Ivo je poručio sudionicima slavlja da su oni živo cvijeće Isusa Krista, Boga živoga, koji nas je okupio na ovo slavlje 330. obljetnice postojanja ove Župe, kazavši da se raduje ovom susretu s njima. Pozdravio je nazočne svećenike, ministrante i sve sudionike, pozivajući ih da uđu u otajstvo velike ljubavi koju Bog ovdje ostvarivao duže od 330 godina po milosti svoje prisutnosti, po ljudima koji su ovdje u vjeri živjeli, radili i djelovali u zajedništvu s njime. Kazao je da ćemo u ovom slavlju zahvaliti Bogu za spomenute godine, a onda po odluci pape Franje proslaviti Svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, te se u našim molitvama spomenuti i starih i mlađih osoba koje su minulih dana u Daruvaru izgubili živote u masovnom ubojstvu.

Polazeći od naviještene Božje riječi u evanđeoskom ulomku, biskup Ivo je u homiliji rekao da nam evanđelist Ivan, koji je s Isusovom majkom stajao pod Isusovim križem i koji je kao njegov učenik bio svjedok i njegove muke, smrti i uskrsnuća, opisuje ono što je Isus učinio tijekom svoga javnog djelovanja prije svoga uskrsnuća: činio znamenja, liječio bolesnike, izgonio zloduhe, oživljavao mrtve itd. Podsjetivši sudionike slavlja kako nam sve to može zvučati poznato i kako smo se na sve to naviknuli slušajući evanđeoske navještaje iz nedjelje u nedjelju, napomenuo je kako pritom ne smijemo smetnuti s uma da su sve to duboko božanske stvarnosti, jer u Isusovim znamenjima i djelima ljubavi koja je činio mi otkrivamo njegovo božanstvo koje će se na najsavršeniji način očitovati u događaju njegova uskrsnuća. Naglasio je kako se Isusova prisutnost u Crkvi nastavlja u otajstvu Presvete Euharistije, a u ovoj Župi već punih 330 godina. „Ovdje su Vaši pređi, djedovi i bake, pradjedovi i prabake dolazili, slavili Gospodina i molili snagu vjere za sebe, za svoje obitelji, za svoj život, za svoj rad, za svoje križeve. Ovdje su bili jačani u svojim nevoljama koje su proživljavali i koje su ih zahvaćale. Ovdje su u zajedništvu s Isusom nalazili ono što im je bilo najdragocjenije i najvažnije za njihov život“ kazao je biskup Ivo, te potaknuo sudionike slavlja da i oni po njihovu primjeru u euharistiji pronalaze ono što im je najvažnije i najpotrebnije za dušu, za život u vjeri.

Još je rekao kako je znakovito i za nas poučno što se Gospodin Isus, nakon što je nahranio gladno mnoštvo, povukao u osamu. Ponekad je važno i veoma dragocjeno „biti sâm sa svojim Bogom“, jer u zajedništvu s Njim primamo svjetlo koje nam je potrebno da prepoznamo prisutnost Boga, kao i ono što je u našem životu od ljudi a što od Boga. Stoga je potrebno u našem životu naći vremena za samoću, koja neće biti bijeg od ljudi, nego bijeg u zajedništvo s Bogom kako bi u njegovu svjetlu mogli gledati sebe same i ljude oko nas; da nas ljudi i ovaj svijet ne zarobe, ustvrdio je biskup Ivo. U tom smislu spomenuo je i riječi iz evanđelja u kojima vidimo da se ni Isus nije dao zarobiti sebičnim ljudskim željama i svojih suvremenika da postane njihov kralj, kojima je stalo samo do zemaljskog kruha. Isus je došao nahraniti nas kruhom nebeskim koji je hrana na putu za život vječni. Taj su nebeski kruh naši pređi ovdje primali i blagovali minulih stoljeća. On ih je hranio, oblikovao, davao snagu i ljepotu životu u zajedništvu vjere i s Bogom.

Ovu si istinu danas želimo na osobiti način posvijestiti jer smo svakodnevno izloženi stvarima i pojavama koje degradiraju i preziru ljudski život od njegova začeća pa do prirodne smrti. Puno je toga što nas udaljava jedne od drugih i od samog Boga, kazao je biskup Ivo. „Ono što nam Bog daje, nećemo prepoznati ako ne dođemo u zajedništvo s njime; nećemo to čuti na ulici, na televiziji, na internetu, na mobitelu, u kafićima. Nećemo to prepoznati ni u ozračju obiteljske napetosti, nerazumijevanja ili svađe, nego jedino u zajedništvu s Bogom“, upozorio je. Također je upozorio na neka suvremena opredjeljenja i stavove koji su pogubni za život vjernika i obitelji. S jedne strane to je ponajprije pojava da se mladi teško odlučuju za brak, obitelj i na rađanje djece, jer smatraju da će im rađanje i podizanje djece ugroziti životni standard u materijalnom smislu; a s druge strane je sve češća pojava da se starije osobe gledaju kao suvišnima ili beskorisnima. Kazao je da nas na tu pogubnu pojavu proglašavanja starijih osoba beskorisnima i onda posljedično njihova odbacivanja kao suvišnih i nepotrebnih, upozorava papa Franjo u svojoj poruci za današnji dan i ovogodišnji Četvrti svjetski dan djedova i baka i starijih osoba.

Pozvao je sudionike slavlja da se po Isusovu primjeru znaju povući u osamu na molitvu, jer će u molitvi vidjeti veličinu i dostojanstvo ne samo svoga života i rada, nego i svake ljudske osobe, uključujući i one starije, bolesne i nemoćne, i jer će u molitvi otkriti koliko je Bog važan u našem životu. „Što nam vrijedi da sve imamo, a da budemo nesretni i da uništimo sebe ili svoju obitelj? A nažalost, često puta smo svjedoci kako se to događa i ostvaruje“, ustvrdio je biskup Ivo, i nastavio: „Mi se brinemo i hranimo svoje tijelo materijalnim dobrima, ali duša se ipak samo hrani božanskom hranom – Svetom Misom i u zajedništvu s Bogom, gdje nam on sam daje te nam pomaže da izdržimo i živimo ono što nam se koji put čini i nemoguće“. Ovdje su tako, kao i drugdje, uz pomoć Božje milosti i snagu vjere živjeli naši pradjedovi i prabake, naši djedovi i bake, naši roditelji kojima se s pravom divimo svemu onome što su oni izdržali i preživjeli, zaključio je biskup Ivo. Pozvao je sudionike slavlja da unatoč međusobnim razlikama i poštujući darove koje im je Bog dao žive kao djeca Božja te rastu u ljubavi, živeći vjeru u Boga i u svojim obiteljima. Poručio im je da su oni ovdje u Dubočcu svjedoci kako se vjera hrani i živi u Crkvi i s Crkvom. Na kraju je uputio molitvu Gospodinu da ih u tom svjedočanstvu jača i pomogne im da svoju vjeru prenesu budućim naraštajima.

Na koncu euharistijskog slavlja biskup Ivo je još jednom čestitao vjernicima i župniku Marku obljetnicu osnutka Župe i zazvao Božji blagoslov na ovu Župu. Biskup Ivo se je okupljenim vjernicima i svećenicima pomolio i za tragično poginule u Daruvaru prošloga tjedna.

Izvor: Požeška biskupija