Caritasov Dom sv. Ana, za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja, njegove djelatnice, štićenice i djeca misnim su slavljem u prostorijama Doma zahvalili Bogu i svojoj zaštitnici za sva primljena dobra. Misu je 22. srpnja, nekoliko dana uoči svetkovine sv. Ane, predvodio don Josip Kaić, a uz djelatnice i ravnateljicu Željku Frković na njoj su sudjelovale i ravnateljica ustanove osnivača, nadbiskupijskog Caritasa Marijana Medanić te ravnateljice drugih dviju ustanova kojima je Caritas osnivač, Hospicija „Marija Kozulić“ i Doma za osobe s demencijom.
U Domu trenutno borave 22 korisnice, 7 žena i 15 djece, mahom osnovnoškolske dobi. Godišnje prime do 90 korisnika, od toga su većina djeca.
Don Josip je u propovijedi djelatnice osnažio u njihovom radu, a korisnicama uputio poruku nade koja dolazi s povjerenjem u Božju ljubav. „Primjer za to daju nam i sveti Joakim i Ana, roditelji Marije, koji dugo nisu mogli imati djecu, ali ih je Bog nakon mnogo molitve uslišao. Njihov primjer nam govori kako je molitva važna, ali i kako Bog ne daje instant rješenja. Bog želi da u tome surađujemo s njim, svojim životom i molitvom.“ Dodaje i kako primjer Joakima i Ane pokazuje da čak i kad Bog usliši molitve ne bude sve onako kako je čovjek zamislio. I u tome je potrebno povjerenje u Boga. „Čovjek sve u životu treba gledati kroz suradnju s Bogom. Tako će naučiti kako shvatiti, kako prihvatiti i krenuti dalje iz raznih životnih situacija koje nje planirao.“ Istaknuo je kako je Biblija puna takvih primjera, u kojima se neka teška situacija s vjerom u Boga pokazuje kao spasonosna. Isus je najbolji primjer vjere i pouzdanja u Božju ljubav, jer nakon smrti uslijedilo je uskrsnuće.
Nakon mise, ravnateljica Željka Frković podsjetila je na 31 godinu postojanja i rada Doma u kojem se skrbi o ženama i djeci. Dom je i danas utočište i zaštita od obiteljskog nasilja s ciljem resocijalizacije i osamostaljenja, odnosno života bez nasilja u obitelji.
Kao dva trenutno izražena problema na putu osamostaljenja korisnica, istaknula je smještaj djece vrtićke dobi u vrtiće, jer mjesta uglavnom nema te pronalazak stambenog prostora nakon izlaska iz Doma. U tome je nužna suradnja s lokalnom zajednicom pa Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija subvencioniraju stanovanje i boravak djece u vrtiću. Problem je što stanova kao i mjesta u vrtiću nema dovoljno. Dom surađuje i s drugim udrugama koje korisnicama pomažu po pitanju edukacije, zaposlenja i stanovanja.
„Sinergija i suradnja ustanova koje se bave istim korisnicama je nužna i važna kako bi svi zajedno mogli biti što učinkovitiji u pomoći njima“, rekla je Frković.
Izvor: Riječka nadbiskupija
