Banjolučki biskup Željko Majić, u koncelebraciji 11 svećenika, slavio je u petak, 19. srpnja, sv. Misu zadušnicu za pokojnoga svećenika vlč. Anđela Bartulicu u međugorskom groblju „Brzomelj“. Sprovodne obred predvodio je fra Zvonimir Pavičić.

Banjolučki biskup Željko Majić, u koncelebraciji 11 svećenika, slavio je u petak, 19. srpnja, sv. Misu zadušnicu za pokojnoga svećenika vlč. Anđela Bartulicu u međugorskom groblju „Brzomelj“. Sprovodne obred predvodio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Obitelji pokojnoga svećenika izraze sućuti uputili su i umirovljeni banjolučki biskupi Franjo Komarica i Marko Semren. Na sprovodu je bio i lijep broj časnih sestara iz Banja Luke (Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke Ljubavi) s kojima je vlč. Anđelo redovito slavio sv. Misu i bio im na raspolaganju za duhovne potrebe, ali i Školskih sestara franjevaka hercegovačke provincije Sv. Obitelji.

Donosimo propovijed biskupa Željka.

Curriculum vitae

Angelo Petar Bartulica rođen 29.6.1974. u St. Joseph, Missouri, SAD.

Njegovi roditelji Nikola i Božica rođena Krešić uz vlč. Anđela imaju još 4 djece; tri sina: Stjepu, don Matu i Nikolu te kći Ninu.

Za svećenika biskupije Kansas City- St. Joseph, u državi Missouri – USA, zaređen je 20. prosinca 2008. godine.

Kako se odlučio za svećeništvo sam je rekao u jednom intervju koji je objavljen 14. veljače 2017. godine: „U mladosti me je interesirala kriminalistika i mislio sam da ću se cijeli život baviti tim poslom. Zato sam i upisao i završio fakultet kriminalistike. Želja mi je bila postati agentom FBI-a. No, nešto mi je govorilo da se trebam preobratiti, intenzivnije živjeti duhovnim životom. Stoga sam upisao teologiju i nakon 6 godina zaređen sam za svećenika.“

U rodnoj Biskupiji započeo je svoje svećeničko služenje u službi župnika u samom gradu Kansas Citiy-u. Boljelo ga je nasljeđe rasizma koji se osjećalo u gradu njegova svećeničkoga djelovanja kao i netolerancija prema sve većem broju migranata, posebno iz Afrike. Stoga je ozbiljno razmišljao o odlasku u afričke misije i da svoj svećenički život posveti misijama. No, susret s biskupom Komaricom u listopadu 2015. njegovu želju za afričkim misijama preusmjerio je prema misiji u Bosni i Hercegovini, odnosno prema pastoralnom radu u Banjolučkoj biskupiji.

„Nisam mnogo razmišljao i brzo sam prihvatio biskupov poziv. Od prvoga dana imao sam osjećaj da je Banja Luka pravo mjesto za mene,“ svjedoči vlč. Anđelo u istom intervju. Najprije je u Biskupiji djelovao prema Ugovoru koji su sklopili biskupi na 3 godine (2016.-2019.), a nakon toga (2019.) kao inkardinirani svećenik Banjolučke biskupije.

U Banjolučkoj biskupiji bio je upravitelj župe sv. Petra i Pavla u Šimićima (2016.-2018. ) i župnik župe sv. Josipa u Novoj Topoli od 2018. godine. Godine 2019. pridodana mu je, u svojstvu upravitelja župe, i župa sv. Ivana Krstitelja u Bosanskom Aleksandrovcu. Za vrijeme službe u Novoj Topoli rado se stavio na raspolaganje za duhovnu skrb sestrama Klanjateljicama Krvi Kristove u samostanu u Novoj Topoli, a bio je zadužen i za filijale Čelinovac i Trošelj. Slavio je sv. Mise i sa sestrama Misionarkama Ljubavi sv. Majke Terezije u Banjoj Luci i bio im na raspolaganju za njihovu duhovnu okrjepu.

Preminuo je, kako nam je svima poznato , u subotu, 13. srpnja u Caritasovu domu za starije i nemoćne s hospicijem „Betanija“ u Čapljini. Dok Boga molim da primi njegovu dušu, iskreno zahvaljujemo svima koji su uložili napor oko njegova zdravlja i dostojanstvenoga života u teškoj bolesti: Osoblju SKB-â u Banjoj Luci, Dubrava – Zagreb i Mostar kao i osoblju Caritasova doma „Betanija“ koji su ga rado primili i bili spremni na dugotrajnu njegu te svima koji su se na razne načine brinuli oko narušenoga njegova zdravlja i u molitvi preporučivali Bogu njegovo ozdravljenje i duhovno spasenje.

Domovina je naša na nebesima

Sv. Pavao apostol u Poslanicima Filipljanima, iz koje smo izabrali ulomak za ovo misno slavlje i naše promišljanje, jasno poučava:“ Naša je domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnomu.“

Naš brat svećenik u ovozemaljskom putovanju od 50 godina imao je tri domovnice – državljanstva: hrvatsko – nasljedno po roditeljima, američko po rođenju i bosansko-hercegvčko, zemlje u koju je „ponukan Duhom“ došao naviještati evanđelje, sakramentalno krijepiti i evanđeoski tješiti malobrojne vjernike povjerenih mu župa, snažno vjerujući u bolju i sretniju budućnost ove zemlje; da se „u BiH može stvoriti nešto pozitivno što svijet nije vidio“

No, duboko je bio svjestan da to nešto pozitivno što svijet nije vidio može se stvoriti jedino ako si zagledan u Nebesa, u nebesku Domovinu, ako sve svoje duhovne, umne i fizičke snage povjeriš snazi koja jedina ima moć preobraziti ovo naše bijedno stanje i suobličiti ga svome tijelu slavnome. Zato ne treba čuditi da je svoj mladenački entuzijazam da postane dijelom FBI-a suobličio Tijelu Kristovu, postao njegov vrijedni ud na izgradnji Kraljevstva Božjega; „kraljevstvo istine i života, kraljevstvo svetosti i milosti, kraljevstvo pravde, ljubavi i mira”.

Poznato nam je da je naš pokojni brat svećenik iznimno častio Blaženu Gospu. Već je u Americi započeo s, kako ga je on nazvao, projektom „Jutarnja Zvijezda“ koji je imao za cilj širenje pobožnosti prema Isusovoj Majci i našoj majci u Milosti – Blaženoj Gospi. Sveti Ivan Pavao II, papa, u jednoj od svojih molitva blaženoj Gospi za narod Oceanije, Maku Božju časti kao Zoru kraljevstva Božjega – Zvijezdu mora. Stoga i mi ispraćajući dušu pokojnoga svećenika Anđela preporučujemo ga zagovoru nebeske Majke Marije; da ugleda slavno lice njezina Sina i našega Spasitelja, lice puno milosti i istine; da uđe u Domovinu u kojoj više srce nije organ koji pumpa krv kroz žile i koji u svakom času može zatajiti, Domovinu u kojoj je Srce nepresušno vrelo života, ljubavi, milosti, oproštenja, svetosti.

Bog mu bio milostiv, oprostio mu svaki grijeh koji je u svojoj slabosti učinio, a dobra dijela ustostručio i otvorio mu vrata Domovine na nebesima.

U ime biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i vjernika Banjolučke biskupije želim pokojnom bratu svećeniku izraziti zahvalnost za sve dobro što je kroz 9 godina služenja u Banjolučkoj crkvi učinio. Iskrena zahvala i roditeljima koji su ga od Boga kao dar primili, u vjerni odgojili i u svećeništvo radosno darovali. Dok još jednom izražavam iskrenu sućut obitelji i svima koje je ova, ljudski gledajući prerana smrt, posebno ožalostila, a za pokojnog brata svećenika trajno molimo:

Pokoj vječni daruj mu, Gospodine.

Izvor: Klanjateljice.hr