„Ova vaša crkva imala je burnu prošlost, kao i povijest ovoga mjesta i ljudi ovoga kraja. Ono što su vaši preci proživljavali, na svoj način je proživljavala i ova crkva jer ona je simbol ovoga mjesta, ne samo kao mjesto okupljanja, nego simbol života ove župne zajednice. Njezina povijest je i vaša povijest. Da je željela ostati onakva kakva je bila, ne bi vas mogla pratiti. Bila bi velika ruševina. Zato je važno da ne budemo ostarjeli, nego da imamo mlad duh.“, rekao je riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodeći misu u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bribiru, u subotu 29. lipnja, na proslavi župnog blagdana i 500 godina od obnove crkve.

Čestitajući župljanima župni blagdan i spominjući 500. godišnjicu od obnove i posvete crkve, kazao je da se proslava uklapa u 2025. godina kršćanske ere, ali i u ovih 500 godina uklopljeno je 100 godina Riječke biskupije. „500 godina znak je da smo stari, kao što je i 2025 znak starosti, ali i 100 godina, no pravo pitanje jest: jesmo li ostarjeli? Jer dobro je biti star i s time se trebamo ponositi i biti zahvalni Gospodinu jer smo bili vitalni kroz povijest, no nije dobro ostarjeti, izgubiti snagu i vitalnost koju daje evanđelje i koja je neophodna kako bismo imali zauzetu sadašnjost i s nadom mogli gledati naprijed. Jesmo li uz to što smo stari, ostarjeli?“

Odgovor možemo otkriti ako smo Crkva koja je zarobljena u tradiciji, u prošlosti i sadašnjosti u kojoj se ništa ne smije mijenjati. Onda smo, ne samo stara, nego i ostarjela Crkva, rekao je Uzinić. „Ova vaša crkva imala je burnu prošlost, kao i povijest ovoga mjesta i ljudi ovoga kraja. Ono što su vaši preci proživljavali, na svoj način je proživljavala i ova crkva jer ona je simbol ovoga mjesta, ne samo kao mjesto okupljanja, nego simbol života ove župne zajednice. Njezina povijest je i vaša povijest. Da je željela ostati onakva kakva je bila, ne bi vas mogla pratiti. Bila bi velika ruševina. Zato je važno da ne budemo ostarjeli, nego da imamo mlad duh.“

Nadbiskup je iz pročitanog evanđelja (Mt 16, 13-19) izdvojio dva Isusova pitanja. Prvo: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« i drugo: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Ovo drugo izuzetno je važno jer nije dovoljno biti vjernik zbog toga što su to bili naši očevi i pradjedovi, nego odgovor na pitanje vjere mora postati naš osobni odgovor, istaknuo je nadbiskup. U kontekstu ‘ostarjele’ ili ‘mlade’ Crkva, naveo je primjere svetih Petra i Pavla koji su različiti, ali su povezani i čine Crkvu. U Crkvi koja je „mlada“ ima mjesta za sve. Bez te otvorenosti prema drugima, Crkva ne može biti mlada i ići naprijed. Mora biti Crkva otvorenih vrata u kojoj svatko može pronaći svoje mjesto i ostvariti se u temelju – u pozivu na svetost, rekao je nadbiskup.

„Da bi naša Crkva mogla biti mlada, potrebno je da to bude Crkva koja je uvijek ponovno otvorena poticajima Duha Svetoga i otvorena Isusu Kristu i njegovu vodstvu. Crkva je sastavljena od nas vjernika i ona se obnavlja ako smo mi mladi, ako smo otvoreni Isusu i poticajima njegova Duha i dopuštamo mu da nas on mijenja, pomlađuje i osposobljuje za radosne navjestitelje njegova evanđelja.“

Navodeći apostola Petra, koji po svojoj prirodi nije bio ‘stijena’, ali je postao ‘stijena’ jer je Isus molio za njega, istaknuo je da je važno otkriti, da Petar, iako slab, dopušta Isusu da moli za njega i na njemu gradi i na taj način postaje ono što po svojoj prirodi nije bio. To možemo i mi osluškujući Isusa, dopuštajući Isusu da za nas moli, a to čini svake nedjelje na Euharistiji, ali i na druge načine, kazao je propovjednik.

Važno je otkriti koji je način na koji mi slabi ljudi postajemo stijena. To je u ljubavi po ljubavi, ljubavi za Isusa u drugima, onima kojima nas Isus šalje. Duh Sveti koji smo kao Crkva primili, želi nas voditi, ali mu to moramo dopustiti po uzoru na sv Petra. Nadbiskup je kazao da ćemo, poput Petra, zadržati našu ljudsku narav, ali ona može biti Kristom oplemenjena. „Tako i Crkva. Ona se ne može odreći svoje povijesti i svega dobroga što nam je ostavila. To moramo s poštovanjem i zahvalnošću oplemenjivati, ali se ne smijemo na tome zaustaviti, nego moramo dopustiti Isusu i njegovom evanđelju i Duhu Svetom da na to nadogradimo svoj odgovor koji će omogućiti Kristu i njegovu evanđelju da i dalje budu aktualni.“

Prigodnu riječ na kraju su uputili župni upravitelj Mateo Šutić koji je zahvalio svima koji su pomogli u organizaciji i omogućili dostojanstvenu proslavu župnog blagdana. U ime župne zajednice, Ivo Antunović izrazio je nadbiskupu zahvale na pastirskoj brizi za ovu župu uz nadu da će ih i dalje pohoditi kako bi bili ‘mlada’ Crkva. Načelnik Bribira, Daniel Grbić, u prigodnom obraćanju podsjetio je na bogatu i burnu povijest ove crkve rekavši da je crkva proširena i posvećena sv. Petru i Pavlu prije 500 godina, no prije tog događaja, na istom mjestu stajala je crkva posvećena Gospi Karmelskoj i pretpostavlja se da je postojala i prije nastanka Vinodolskog zakonika (1288.g.). Načelnik je iskoristio prigodu i nadbiskupa zamolio da se u ovu bribirsku crkvu vrati Zlatni križ krbavskih biskupa, koji se trenutno čuva u Rijeci, na što je nadbiskup odgovorio da je to moguće ukoliko se usuglase Bribirci i Gospićko-senjska biskupija koja ga također želi. Na kraju mise župljani su nadbiskupu uručili prigodan dar, a po završetku je Uzinić predmolio molitvu na groblju za pokojne župnike i župljane Bribira. Na misi je pjevao bend Mateus, a nakon liturgijskog slavlja za sve župljane i hodočasnike ispred crkve organiziran je agape.

Izvor: Riječka nadbiskupija