Povodom održavanja Izložbe ‘Euharistija, moja cesta prema nebu’ i čašćenja relikvije bl. Carla Acutisa u crkvi sv. Šime u Zadru, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić predvodio je svečano misno slavlje u četvrtak, 27. lipnja, u svetištu sv. Šime u Zadru.

Tim misnim slavljem, baš u četvrtak koji se smatra ‘danom Euharistije’, čije je otajstvo bl. Carlo osobito živio i promicao, počelo je dvotjedno čašćenje relikvije bl. Carla Acutisa u Zadru od 27. lipnja do 6. srpnja. Ono se podudara i s održavanjem Redovitog javnog konzistorija za proglašenje novih svetaca u ponedjeljak, 1. srpnja, po nalogu pape Franje. Naime, sedmoricu blaženika, među kojima je jedna grupa od osmorice mučenika, papa Franjo je predložio kardinalima da se proglase svetima, a među njima je i Carlo Acutis, vjernik laik.

Carlo je preminuo 2006. godine u 16.-oj godini života od leukemije i proglašen je blaženim sa svojih svega 15 godina života. „Bl. Carlo je bio tako mlad, a postigao je takvu duhovnu zrelost, u mladosti. Za vrijeme Acutisove beatifikacije, osobito dirljiv trenutak bio mi je kad su njegovi roditelji u prikaznoj procesiji prema oltaru nosili relikvije svoga sina Carla, njegovog srca. Dakle, roditelji nose relikviju, srce svoga sina na oltar“, istaknuo je mons. Zgrablić u propovijedi misnog slavlja.

Nadbiskup je podsjetio kako je na misi Carlove beatifikacije, 10. listopada 2000. godine u bazilici sv. Franje u Asizu, kardinal Agostino Vallini istaknuo da je Carlo već od ranog djetinjstva bio usmjeren prema Isusu. Tom prigodom je rekao: „Ljubav prema euharistiji bila je temelj koji je njegov odnos s Bogom držao živim. Carlo je često govorio ‘Euharistija je moj autoput prema nebu’“.

„Bl. Carlo je bio zadivljen onim što euharistija u sebi jest. To je trenutak naše najveće blizine s Bogom gdje se Krist u svojoj ljubavi i žrtvi prikazuje za nas, ponazočuje se njegovo Vazmeno otajstvo, tj. njegova muka, smrt i uskrsnuće. Isus i nas poziva da u toj ljubavi i daru života i mi participiramo. Bl. Carlo je to duboko proživljavao i zato je mogao reći da je to najbrži put, da je to auto cesta koja nas vodi u nebo, u raj, k Bogu“, naglasio je mons. Zgrablić, istaknuvši da je bl. Carlo „do smrti njegovao duboku pobožnost prema euharistiji, a svoje bolesničke patnje prinio je kao žrtvu za Papu i Katoličku Crkvu“.

„Bl. Carlo gajio je duboku pobožnost prema euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji. Svakodnevno je sudjelovao na svetoj misi i pričešćivao se. Prije ili poslije mise, uvijek je neko vrijeme proveo u molitvi i duhovnom razmišljanju pred Presvetim u svetohraništu. Jednom tjedno se ispovijedao. Potaknut pozivom Gospe Fatimske, svakodnevno je molio krunicu. U duhovnom životu vodio se evanđeoskom mišlju: ‘Ta što koristi čovjeku sav svijet zadobiti, a da sebe sama izgubi ili sebi naudi’. Pomogao je župniku u župnoj katehezi u radu s mladima, u pripravi mladih za krizmu. Djelovao je i karitativno, pomažući novčano strancima, prosjacima, osobito osobama s invaliditetom i starijima. Štedio je od svog džeparca i dijelio potrebitima. Tijekom svoga kratkog života, izradio je mrežnu stranicu posvećenu euharistijskim čudima. Istražio je 136 poznatih euharistijskih čuda koji su se dogodila tijekom povijesti u 70 zemalja svijeta. Među njima je i euharistijsko čudo iz Ludbrega u Hrvatskoj. Carlo je izradio njihov virtualni prikaz. Ta izložba obišla je već sve kontinente svijeta“, rekao je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je naveo osam naputaka koje je Carlo živio i drugima svjedočio kako živjeti s Bogom i postići svetost.

„Prvo načelo koje je mladić duboko i iskreno živio i koje ga je vodilo prema blaženstvu bilo je: ‘Svetost moraš živjeti iz sveg srca. Ako se ta čežnja još nije probudila u tvom srcu, onda moraš neprestano Gospodina moliti za tu milost“. Dakle, trebaš odlučiti željeti i biti svet. To je bila Carlova želja, nakana. I on je to duboko živio. Drugu odluku koju je takav mladić počeo duboko živjeti je ići svaki dan na misu i pričešćivati se. Treće, sjetiti se moliti krunicu svaki dan. Svaki dan pročitati barem mali ulomak iz Svetog Pisma. Kad je moguće, pokloniti se pred Presvetim Kristovim tijelom. ‘I vidjet ćeš kako je divno rasti u svetosti’, kaže Carlo. Šesto, ‘Potruditi se ispovjediti se svaki tjedan, čak i kad tvoji grijesi nisu veliki. Prinesi žrtvu i vlastita djela kao zagovor Gospodinu i brini za pomoć drugima’. I osmo, moli svoga anđela čuvara da ti uvijek bude na pomoć. On treba postati tvoj najbolji prijatelj“, naveo je mons. Zgrablić kako je Acutis živio duhovni život.

Nadbiskup je iznio i osnovne biografske podatke o blaženiku. Bl. Carlo rođen je 3. svibnja 1991. u Londonu gdje su njegovi roditelji bili kratko boravili zbog posla. Obitelj se preselila u Milano gdje je Carlo proveo najveći dio života. Carlo je volio računala i informatiku. Bl. Carlo pokopan je u njemu omiljenom gradu Asizu gdje su njegovi roditelji posjedovali imanje i kamo je rado dolazio. Grob s posmrtnim ostacima bl. Carla nalazi se u svetištu Odricanja u Asizu. Papa Franjo odredio je da je godišnji spomen bl. Carla Acutisa 12. listopada, kad je i dan njegove blažene smrti.

„Bl. Carlo je jedan od najmlađih blaženika u Crkvi. Častiti njegovu relikviju nije spomen na osobe iz prošlosti, koje su nekad živjele. To nije uspomena na ono što je prošlo. Relikvija kao sveti znak podsjeća nas na Kristovo uskrsnuće, na Krista koji je život. Relikvije nas povezuju s blaženicima i svecima koji već u potpunosti žive u Bogu i koji nam iz Božje prisutnosti, Božje blizine kao živi, istinski znak, pokazuju i pomažu nam pronaći put našeg života, da se ne bismo izgubili, nego da dođemo tamo gdje i oni jesu, u mjestu koje nam je Gospodin svima pripravio i želi nas tu dovesti“, poručio je mons. Zgrablić.

Poželio je da nam bl. Carlo pomogne da i mi budemo ustrajni na putu naše svetosti na koju smo svi pozvani; da se i mi služimo svetim stvarnostima koje nam Crkva daruje i kojima se Carlo služio, da bismo postigli zajedništvo s Gospodinom, da bi nam naša vjera i euharistija bili najbrži put jedinstvu i sjedinjenju s Bogom, da bi nam svaka euharistija, kako kaže sv. Ignacije Antiohijski, bila „lijek besmrtnosti“. Da ozdravljeni tim lijekom živimo sada i ovdje Božju blizinu, tj. besmrtnost i vječni život s Bogom. Neka nam zagovor bl. Carla u svemu tome pomogne“, potaknuo je nadbiskup Zgrablić.

Nakon mise održano je euharistijsko klanjanje do 23,30 sati. Misu i klanjanje u petak, 28. lipnja, predvodio je fra Tomislav Šanko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Zadru, govoreći o temi ‘Stojeći pred euharistijskim Isusom postajemo sveti’.

U subotu, 29. lipnja, predvoditelj duhovnog programa bio je don Ivan Šibalić, studentski kapelan u Zadru, koji je govorio o temi: ‘Krunica je najkraće stepenište po kojem uzlazimo na nebo’.

Od četvrtka, 4. srpnja do subote, 6. srpnja, duhovni program u crkvi sv. Šime počinje u 20 sati. Predvoditelji su don Zvonimir Mikulić, župnik zadarske župe Uznesenja BDM na Belafuži, don Mario Akrap, župnik zadarske župe Bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu (Euharistijska čuda) i don Tomislav Dubinko, župnik zadarske župe sv. Ante Padovanskog na Smiljevcu koji će govoriti o temi ‘Život je uistinu lijep, samo ako se uspije staviti Boga na prvo mjesto’. Nakon svake mise, održat će se euharistijsko klanjanje do 23,30 sati.

Svakog dana, od 28. lipnja do 7. srpnja, Izložba o euharistijskim čudima bl. Carla može se razgledati u svetištu sv. Šime od 8 do 12 sati i od 16 do 20 sati. Don Damir Šehić, upravitelj svetišta sv. Šime, pozvao je vjernike da dođu počastiti Acutisovu relikviju u želji da u nama osobito potakne svijest o egzistencijalnom značenju euharistije u životu vjernika.

Tekst: Ines Grbić

Izvor: Zadarska nadbiskupija