DSC00257

Dvadesetak svećenika Banjalučke biskupije predvođeni pomoćnim biskupom Markom Semrenom posjetili su 19. lipnja 2024. Požešku biskupiju. Program je započeo euharistijskim slavljem u voćinskoj bazilici koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović.

Na početku slavlja nazočne biskupe i svećenike pozdravio je rektor svetišta Ivan Ereiz izrazivši radost što su svoj pohod Požeškoj biskupiji započeli hodočašćem u Voćin. Poželio im je da sve ono što tijekom hodočašća dožive bude na njihovu osobnu duhovnu izgradnju te da ih u svim pastoralnim nastojanjima prati zagovor Gospe Voćinske. Potom mladi su predstavnici župljana uručili biskupima cvijeće u znak dobrodošlice.

Biskup Ivo je zahvalio na riječima dobrodošlice te uputio pozdrave biskupu Semrenu, svim svećenicima i nazočnim vjernicima. Podsjetivši na nadolazeći Jubilej 2025. izrazio je radost što su se u Voćinu okupili kao hodočasnici svjesni važnosti molitve i nade. „Kad promatramo sebe pred Gospodinom, vidimo koliko nam toga nedostaje da bi smo bili u miru, sretni i radosni, da budemo nositelji i svjedoci nade u današnjem društvu i životu Crkve i vjernika“, kazao je biskup Martinović te ih pozvao da njeguju dar molitve i nade koji su danas prijeko potrebni u životu vjernika, osobito svećenika.

Prigodnu homiliju biskup Semren je započeo promišljanjem o psihološkim osnovama molitve te se zaustavio na pitanju koje mnogi postavljaju: Čemu ići moliti u crkvu ili na neko posebno mjesto? Zašto idemo na hodočašća? Zar se ne može svugdje moliti? Potom je pojasnio kako je hodočašće kao vjerska praksa prisutna u raznim religijama. Iznio je rezultate istraživanja engleskog psihijatra Philipa Morrisa prema kojima hodočašća imaju pozitivan učinak na tjeskobu, depresiju i općereligiozni stav čovjeka. Za razliku od običnog izleta u prirodu koji može djelomično poboljšati momentalno raspoloženje, hodočašća dovode do trajnih promjena u duševnom stanju čovjeka, zaključak je spomenutih studija. Biskup Semren je potom zaključio kako hodočašća i drugi oblici izražavanja religioznosti nisu samo puki običaji ili izvana nametnuti obredi, nego izražaji duboke potrebe čovjekove duše da svoj odnos prema Bogu pokaže na vidljiv način. „Danas bismo to rekli ovako: imaju duboku psihološku opravdanost. Ono što je najvažnije jest ljubav nebeske Majke prema nama, njezinoj djeci i naša vjernička odanost prema njoj, našoj zajedničkoj Majci.“

DSC04211

Na koncu euharistijskog slavlja voditelj rekolekcije svećenika banjalučke biskupije Žarko Vladislav Ošap je u ime biskupa Željka Majića i svećenika zahvalio biskupu Ivi, župnom upravitelju i rektoru svetišta na srdačnom prijemu. Kazao je kako su na svršetku pastoralne godine svoju formaciju odlučili zaključiti hodočašćem u voćinsko svetište gdje po zagovoru Gospe Voćinske žele moliti utjehu i predati po njoj Isusu Kristu sva svoja osobna i pastoralna nastojanja.

Biskup Martinović je uzvratio riječima zahvale i pozvao nazočne da sve svoje potrebe, slabosti i darove u ustrajnoj moliti prikazuju Bogu po njegovoj Majci. Dok drugima govorimo o Bogu, ne smijemo zaboraviti koliko je i nama samima važna i potrebno. Potaknuo je svećenike da svojim molitvenim životom vjernicima budu uzor i Božji svjedoci kao hodočasnici na ovoj zemlji. Svjestan brojnih izazova s kojima se suočavaju, ohrabrio ih je rekavši kako se s Bogom unatoč mnogih poteškoća i izazova s kojima se susrećemo sve može pobijediti. Zaželio im je da ih u svemu prati zagovor i zaštita Gospe Voćinske – Majke od Utočišta kojoj su na kraju uputili i zajedničku molitvu.

Nakon euharistijskog slavlja i zajedničkog objeda banjalučki svećenici su se uputili u grad Požegu gdje su pohodili središnje biskupijske ustanove. Obilazak su započeli posjetom srednjovjekovne crkve sv. Lovre gdje ih je dočekao rektor crkve Marijan Pavelić. Uslijedio je posjet Dijecezanskom muzeju gdje ih je primio požeški biskup u miru Antun Škvorčević. Upoznao ih je sa sakralnom baštinom Požeške biskupije te zbirkom moderne i suvremene hrvatske umjetnosti XX. stoljeća. Zatim su posjetili požešku Katedralu i Riznicu, gdje im je župnik Mario Večerić predstavio vrijednu arhitekturu crkve sv. Terezije koju stručnjaci smatraju jednom od najljepših kasnobaroknih građevina na ovom području, i šire. Program boravka banjalučkih svećenika u Požegi završio je kratkom okrjepom u Biskupom domu gdje ih je ponovno dočekao i ispratio biskup Martinović.

Izvor: Požeška biskupija

Radio Marija

03:30 Čitamo knjigu - Fanija Jelinčić: Riznice srca
04:00 Glazba
04:30 Na kavi sa sv. Ignacijem - tema: Evo ti majke - Marija i sv. Ignacije; gost: Bruno Zebić; ur. i vod.: Sanja Počuča i Katarina Škrabo
05:15 Glazba

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Riječ Gospodnja u 16h - homilija p. Stjepana Fridla

Subotom u 16h pratite emisiju Riječ Gospodnja u kojoj donosimo tumačenja liturgijskih čitanja. Današnju homiliju za Vas je pripremio p. Stjepan...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Svibanj 2022
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.