U svibanjskom broju Kršćanske obiteljske revije Kana nalazi se razgovor s Blaženkom Jančić, urednicom i novinarkom Odjela Religija Hrvatskoga radija HRT-a. Sudjelovala je u medijskom praćenju za Hrvatski radio gotovo svih važnih vjerskih događaja (posjeti pape Ivana Pavla II., Benedikta XVI., organizirala medijsko praćenje konklava pri izboru pape Franje…) Izvještava s događaja i područja djelovanja Katoličke Crkve, drugih religija i vjerskih zajednica, uređuje emisije Duhovna misao, Susret u dijalogu, Trag vjere, Religijski forum, Ljudi vjere. Također, bila je pozvana članica Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije te je članica Odbora za medije i Vijeća za laike HBK-a.
Dio razgovora iz Kane donosimo u nastavku:

Poštovana gđo Jančić, urednica ste Odjela Religija na Hrvatskome radiju. Radite na vrijednim projektima, istaknutim i rado slušanim emisijama. Što biste istaknuli u Vašem radu i kojim se ciljevima vodite?

Ponajprije želimo pružiti našim slušateljima vjerodostojnu i nepristranu informaciju o djelovanju Katoličke Crkve i svih drugih religija i vjerskih zajednica. Cilj nam je promicati religijsku pismenost, opće vrijednosti, bogatstvo različitih religijskih učenja i vjerovanja, razvijati i poticati međureligijski dijalog i ekumenska nastojanja, a osobito brigu za ranjive skupine društva. Više je religijskih emisija u programu Hrvatskoga radija i svaka od njih ima neke svoje specifične ciljeve. Primjerice, petominutnom emisijom Duhovna misao želimo slušateljima na početku dana dati kratak poticaj za razmišljanje o životu i vjeri, razlog za vedrinu i optimizam, uputiti ih na nešto dobro i lijepo. Tu su i tjedne informativne mozaične emisije: Trag vjere koja prati aktualne događaje Katoličke Crkve na općoj i lokalnoj razini te Religijski forum, također informativna mozaična emisija koja prati događaje vjerskih zajednica. Posebna su nam vrijednost relevantne informacije iz Vatikana koje nam u svojim redovitim izvještajima za religijske, ali i druge informativne emisije, javlja naša akreditirana dopisnica pri Tiskovnom uredu Svete Stolice, teologinja, inače vrsna bibličarka, Anđela Jeličić Krajcar. Prije nešto više od godinu dana uveli smo emisiju Ljudi vjere koja donosi osobna svjedočanstva ljudi koji životnu inspiraciju nalaze u vjeri u Boga. Iz te vjere svjedoče Božju ljubav i dobrotu u svakodnevici, u svojim životnim izborima i odlukama.

Kažete da u emisiji otvarate i teške teme. Na koje to teme mislite i odazivaju li Vam se gosti na takve teme, osobito iz Crkve?

Odgovorno bih mogla tvrditi kako prije recimo 15 godina na neke „teške“ teme, osobito ako su one vezane uz crkvene strukture, ne bismo mogli dobiti goste. Bilo je izuzetaka koji su imali hrabrosti, možda je neke ta hrabrost i koštala, ali to je bio mali krug ljudi. Danas je situacija bitno drukčija. Prvo, trebalo je vremena da jedna takva emisija kao što je Susret u dijalogu postane doista relevantna točka u medijima, a to znači mnogo rada i truda koji podrazumijeva suočavanje s ozbiljnim temama i stjecanje povjerenja. Drugo, i Crkva sama, kao i druge vjerske zajednice, teolozi i različiti vjerski službenici, sve više uviđa da je danas neku poruku bez medija gotovo nemoguće komunicirati.
Ne jednom, nego više puta progovarali smo u emisiji i o seksualnom, kao i o drugim oblicima zlostavljanja, pa i onima s kojima je suočena Crkva u našoj zemlji. To je žalosna činjenica s kojom se još treba suočiti i raditi na svim razinama kako bi se zaštitili maloljetnici. Za Crkvu u Hrvatskoj to je bolna tema, Biskupska konferencija čini mnoge napore kako bi se suočila s tim i zaštitila maloljetnike, ali tu je nezaobilazna i uloga medija jer o tome treba govoriti, naravno imajući u vidu zaštitu žrtava. U ovoj prigodi valja posebno naglasiti da Katolička Crkva, za razliku od drugih institucija, ozbiljno uspostavlja strukture i bori se protiv toga zla te da u nama medijima ima u tom smislu saveznika, a ne neprijatelja kako nerijetko mnogi misle kad mediji otkriju neki takav skandal. Cilj nije podrivati ugled Crkve, nego zaštititi žrtve, a vjerujem da smo u tome na istom putu i da nam je svima dostojanstvo svake osobe vrednije od ugleda institucije.

U kontekstu sinodskog promišljanja, kakvo je Vaše iskustvo Sinode, na partikularnoj, ali i općoj razini?

Tadašnji zagrebački nadbiskup kard. Josip Bozanić pozvao me da sudjelujem na sinodalnim zasjedanjima Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Prije toga imala sam neko iskustvo sinode kao novinarka jer sam pratila Drugu sinodu tada Đakovačke i srijemske biskupije koja je počela 1998. godine. Već tada sam osjetila tu ljepotu sinodalnog hoda, otvorenost koju sinoda pruža, mogućnost komunikacije, razgovora, razmjene ideja…
U radu „Zagrebačke sinode“ sudjelovala sam prvenstveno kao osoba koja je u medijima, koja se bavi novinarstvom, stoga sam i bila u skupini koja se bavila Crkvom i medijima u okviru područja „Crkva zagrebačka u hrvatskome društvu“. (…) Ako gledamo i globalno na Sinodu koja se odvija na razini opće Crkve, ona nije u potpunosti pokrenula Crkvu u našoj zemlji. Upravo suprotno, nailazi na izvjesne otpore.

Kakvu ulogu imaju mediji u promicanju sinode?

Sinoda je jednostavno jako važna stvar. Mi koji pratimo Crkvu moramo joj dati puno pažnje i medijskog prostora. (…)
Ako je Drugi vatikanski koncil bio izvjesna prekretnica Katoličke Crkve 20. stoljeća, sinoda bi mogla biti takva prekretnica sveukupnog života i djelovanja Crkve 21. stoljeća.

Razgovor u cijelosti potražite u svibanjskom broju revije Kana.