20240511 1158360 resized

U subotu 11. svibnja karmelska se zajednica samostana u Grazu uputila prema Bleiburgu kako bi obnovila sjećanje na ono što se tamo dogodilo u poraću Drugoga svjetskog rata, a u sklopu izleta posjetili su i Klagenfurt i jezero Wörthersee. S novacima su na put krenuli i magistar o. Petar, prior o. Vedran i br. Ante.

Putovanje su, kao i obično, započeli molitvom, a zatim su slijedile domoljubne pjesme. Iako takva vrsta glazbe nije strana njihovu automobilu, atmosfera je ipak bila ponešto drugačija. Glazba i pjevanje ovoga puta nisu bile tek nešto što ih ujedinjuje u zajedničkoj aktivnosti dok putuju, već su i ukazivale na značenje onoga što čine. Napisane u prošlosti i pjevane u sadašnjosti, te su im pjesme ovoga puta rasvjetljavale smisao budućnosti, odnosno cilja njihova putovanja. Budeći u njima zdrave osjećaje pripadnosti jednomu konkretnom narodu i ljubavi spram naravne zajednice u kojoj je Bog htio da budu rođeni, glazba koju su slušali samo je potvrđivala ono što su znali i večer prije: „Idemo na Bleiburg jer je to nešto naše.“

Došavši do spomenika žrtvama bleiburške tragedije, ostali su kratko u molitvi. Neki od njih molili su za svoje i tuđe pretke, neki za žrtve stradale u komunističkim pokoljima koji su uslijedili poslije bleiburške predaje, a neki pak općenito za žrtve takvih strašnih režima ili možda čak i za počinitelje. Ipak, svejedno kakve bile njihove osobne povezanosti s onim što se ovdje dogodilo, spontanost kojom su se okrenuli molitvi odavala je da svi itekako osjećaju važnost i težinu mjesta na kojem se nalaze. Iako su stratišta bremenita mjesta, gledajući lijepu prirodu oko Bleiburškoga polja ili dojmljive visoke i strme planine koje ga dodiruju, ipak se lako moglo ispustiti iz vida da je mnogima koji su ovdje završili jer su djelovali iz ljubavi prema vlastitome narodu, ovo nažalost bio zadnji pogled.

20240511 121000

Iako je ovo bio sasvim običan dan, a spomenik se i crkva na otvorenome ne nalaze baš na vidljivome mjestu, novaci nisu bili jedini koji su se došli pokloniti žrtvama. Kada su stigli, jedna je veća obitelj upravo odlazila. Malo kasnije došao je stariji motociklist, Slovenac, prišao im i pričao o svojim precima koji su ovdje stradali te o pokušajima raznih skupina da sruše ovo mjesto uspomene. Na kraju je došao i jedan mladi par pokloniti se. Ova je raznolikost ljudi koji vide vrijednost u onome što Bleiburg i danas predstavlja jasno posvjedočila koliko je to mjesto još uvijek živo. Jedan je od braće svoje dojmove sklopio u pjesmu, čiji bi dio ovdje mogao lijepo odgovarati:

I zato molim vas
kad prilazite ovamo gdje mnogi spavaju
priđite tiho
zapalite svijeću
otiđite još tiše
jer stižu drugi u dugome nizu
da i oni budu s njima.

Napustivši Bleiburg novaci su krenuli prema glavnome gradu Koruške, Klagenfurtu. Riječ je o uistinu lijepome gradu, no ovdje ćemo izdvojiti samo dvije stvari. Prvo, u samome su centru grada na više mjesta i u raznim vremenima podizane ploče kojima se čuva sjećanje na stradale u borbama za Austriju i austrijski narod te spomenici koruškim žrtvama jezivih ideologija XX. stoljeća, tako da se čak i ispred katedrale nalazi spomen-obilježje na nevine žrtve partizanskog djelovanja u Austriji. Drugo, iznimno nas se dojmila ljepota crkve sv. Egidija i katedrale. Doista, crkve u Austriji kao da se natječu koja će biti ljepša i dojmljivija, a njihova učinkovitost kao sakralnih građevina vidljiva je u tome što, usprkos tomu što svojom ljepotom mame i na puko razgledavanje, pokazivanjem koliko ljepote okružuje ono što Bog blagoslovi ponajprije pozivaju na molitvu.

1000028593

Posljednja je točka ovog izleta bio grad Velden, koji se nalazi na jezeru Wörthersee, a ponekad se naziva Austrijskom Opatijom. Sjedeći na terasi, pijući kavu, jedući sladoled i uživajući u pogledu na jezero, bilo je teško ne upitati se ima li ikakve stvarne poveznice u našem izletu, odnosno kakve veze imaju Bleiburg, žrtve, molitva, prekrasne crkve i sladoled na Wörtherseeu. Odgovor bi mogao glasiti ovako: kao što krv rimskih mučenika i danas stoji u temeljima Majke Crkve i omogućuje joj da cvate i donosi plodove, tako su i žrtve naših predaka, koje je ljubav prema narodu i domovini koštala njihovih života, omogućile nama, njihovoj djeci, da danas možemo u potpunoj bezbrižnosti moliti u prekrasnim crkvama i opušteno jesti sladoled sjedeći uz lijepo jezero. Hvala im na tome.

Radio Marija

06:00 Sveta misa zornica - prijenos iz župe sv. Mateja, Viškovo u Rijeci
06:30 Glazba
07:00 Nakane Apostolata molitve za prosinac; Krunica - Otajstva svjetla
07:30 Molitva - Jutarnja

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Isklijat će mladica iz panja Jišajeva - razmatranja u Došašću

Tijekom došašća svakoga dana u 7:45 i 20:45h čitamo ulomke knjige vlč. Ilije Čabraje Isklijat će mladica iz panja Jišajeva. Dolazak pravednoga...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Prosinac 2024
P U S Č P S N
1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.