Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio krčki biskup msgr. Ivica Petanjak, Družba Sestara Presvetog Srca Isusova obilježila je tri troznamenkaste obljetnice, podjednako značajne za kontinuitet Družbe.

Okupivši se na blagdan Uzašašća u Samostanu „Moj mir“ u Svetom Vidu kod Dobrinja, sestre ove Družbe, predvođene vrhovnom predstojnicom s. Dobroslavom Mlakić, objedinile su sjećanja na tri datuma i događaja u uskoj vezi s Družbom i njezinom utemeljiteljicom Majkom Marijom Krucifiksom Kozulić. Prije 120 godina, na blagdan Gospe Pompejske (8.svibnja) „Madre Fiumana“ Marija Krucifiksa Kozulić položila je redovničke zavjete. A u veljači ove godine zaokruženo je stoljeće od preminuća krčkog svećenika Antona Malešića, koji je Družbi oporučno ostavio svoju kuću, upravo onu u kojoj je danas jedan od samostana ove Družbe. Nakanivši provesti posljednje godine svog života u doslovnom miru, Anton Malešić dao je na osami sela Sveti Vid sagraditi kuću, kojoj je dao ime simboličnog značaja, „Moj mir“. Ostavština vlč. Malešića došla je u prave ruke u pravo vrijeme, budući je tada dio sestara ove Družbe proživljao turbulentne trenutke, uslijed podjednako turbulentnih društvenopolitičkih zbivanja. Odmah nakon smrti vlč. Malešića, 1924. godine, sestre dolaze u Sveti Vid, što je i treći dio ovog „obljetničkog trolista“.

Uvod u slavlje bile su pozdravne riječi vrhovne predstojnice Družbe s. Dobroslave Mlakić, koja je u prigodne riječi ukomponirala i sažeti prikaz povijesti ove jedine autohtone riječke redovničke zajednice.

 - Kada je naša Majka Utemeljiteljica položila zavjete, ona nije samo sebe posvetila Bogu, nego je osnutkom Družbe okupila sve nas da služimo Bogu i bližnjemu na mnogostruk način – u siromašnima, djeci, mladima i bolesnima- kako su to i činile naše sestre ovdje, na prostoru Krčke biskupija. Crkva je uvijek u zavjetovanju evanđeoskih savjeta gledala povlašteni put svetosti. U temeljima redovničkog života stoji posvećenje a zavjeti su temeljni okvir toga posvećenja. To su zapravo tri načina osobne obveze na život, kakav je Krist živio u potpunom predanju Očevoj volji. A svaka karizma obvezuje da se sinovski traži Očeva volja -  istaknula je s. Dobroslava Mlakić, inače autorica opsežne monografije o Družbi, te postulatorica kauze za proglašenje blaženom Marije Krucifikse Kozulić.

Biskup Petanjak se u svojoj homiliji fokusirao na blagdan Uzašašća, istaknuvši kako je prije svog uzašašća na nebo Isus inzistirao na vjeri, kao jedinom načinu na koji se može spasiti život.:

- Kao provjera je li netko uistinu vjernik ili nije, nema niti jednog pitanja iz katekizma, ni odgovora tako da zaokružiš jedan od ponuđenih odgovora, nego se radi o konkretnim i nemogućim znacima – kazao je biskup Petanjak, istaknuvši i da vjerovati znači prihvatiti Isusa i s njim uskladiti sve svoje riječi i djela na način na koji je i on djelovao i govorio.

- Uskrsnuli Gospodin je uzašao na nebo, ali se nije odvojio ni distancirao od zemlje, nego je definitivno ušao u ovaj svijet i u sve one i u svakoga onoga, koji je prihvatio njegovu Riječ, propovijedao je svijetom i sam živi od nje, te je i sam u isto vrijeme i na nebu i na zemlji, i ovdje i ondje, i dolje i gore- jer je s Isusom Kristom i u Kristu- zaključio je svoju homiliju predvoditelj slavlja.

Biskupu Petanjku su se u euharistijskom slavlju pridružili vlč. Dinko Justinić, župnik Župe Dobrinj, vlč. Zvonimir Badurina Dudić, kao povjerenik za redovnice pri Krčkoj biskupiji, te tajnik biskupa Petanjka vlč. Josip Karabaić.

Imperativ koji je na prijelazu dva burna stoljeća sebi i onima oko sebe postavio svećenik Anton Malešić i danas je nit vodilja i primarna bit samostana u Svetom Vidu dobrinjskom. Mir u svojim posljednjim godinama gotovo pola stoljeća, konkretno od 1976., donedavno su ovdje pronalazile štićenice iz svih krajeva Hrvatske, kojima su cjelodnevnu skrb pružale sestre Družbe PSI. Misija vlč. Malešića time dobiva svoj nastavak a njegova oporučna želja zadržala je kontinuitet unatoč povremenim neprilikama pa i prijetnjama o zatvaranju samostana. Veliku je ulogu u egzistenciji ovog samostana odigrala č.s.Paulina Keser, koja je u burnim vremenima tadašnjim vlastima otvoreno poručila: „Iz ovog mira ja živa ne odlazim nikuda i nikada“.

I bi tako. „Časna Paula“ mir ovog samostana, na lokalitetu kolokvijalnog naziva Zviranj, napustila je tek jednom, otputovavši u vječni mir. A natpis na pročelju kuće i danas podsjeća da je mir oko nas lako pronaći – imamo li mir u sebi, pronalazit ćemo ga u drugima i dijeliti onima oko sebe.

Tekst i foto: Gordana Gržetić
Izvor: Biskupija Krk