Mladi svećenici Riječke metropolije, do 10 godina službe, sudjelovali su od 22. do 24. travnja na redovitom susretu trajnog obrazovanja u Domu pastoralnih susreta u Lovranu, u organizaciji Metropolitanskog pastoralnog instituta. Pod radnim naslovom „Sinodalne teme“, posebnu su pozornost posvetili pastoralu osoba s invaliditetom.
Pastoralno-katehetskih materijal za rad s osobama s invaliditetom i s djecom s teškoćama u razvoju predstavila im je Klara Labinac, nadbiskupijska povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom. Pozivajući se na dokument Dikasterija za laike, život i obitelj „Crkva je naš dom“ istaknula je kako je potrebna promjena mentaliteta i pristupa prema osobama s invaliditetom „Tumačenje stanja invaliditeta u tradicionalnom govoru po kojem je invaliditet ili rezultat pogreške, čak grijeha ili da su osobe s invaliditetom pročišćene patnjom koju proživljavaju te su na taj način bliže Gospodinu, gotovo kao anđeli, je krivo jer poriče osobnost onih kojih se to tiče te je potrebna promjena paradigme.“ Potreban je pastoral koji će takve osobe uključiti u zajednicu, da one postanu subjekt, a ne objekt pastorala.
„Punopravna integracija znači stvoriti osobama s invaliditetom uvjete da mogu razvijati svoje talente i ugrađivati ih u život Crkve“, rekla je Labinac te ponudila primjere kako to činiti. Njezino izlaganje sadržavalo je i praktične savjete za komunikaciju te vježbe u kojima su svećenici mogli doživjeti teškoće koje imaju osobe ograničene komunikacije i pažnje.
Dojmljivo svjedočanstvo svećenicima dala je obitelj Pašalić, supružnici koji su posvojili petero djece, svako s nekim oblikom invaliditeta. Svojim su primjerom pokazali kako živjeti, savladavati poteškoće i radovati se sa svakim od njih. Njihovo je svjedočanstvo bilo još jedan poticaj mladim svećenicima da promišljaju i mijenjaju način pristupa i komunikacije prema osobama s invaliditetom.
Posljednje izlaganje održao je predstojnik Metropolitanskog pastoralnog instituta Mario Gerić koji je svećenicima prenio zaključke s Međunarodnog simpozija o trajnoj formaciji klera na kojem je nedavno sudjelovao u Vatikanu. Istaknuo je da je Simpozij potvrdio važnost dosadašnjih praksi trajne formacije i edukacije svećenika. Ta je potreba naglašena ubrzanim promjenama u društvu i sve prisutnijim svjetovnim načinom gledanja na svećeničku službu i ulogu.
„Istinska svećenička formacija očito bi trebala ići za tim da se promjeni, da se obrati ova svjetovna vizija svećeništva te da se ono ponovno doživi u kontekstu učeništva – svećenik je prvi svjedok ljepote biti učenikom Isusa Krista. Učenik je onaj koji sluša učitelja i svjedoči ljepotu toga slušanja, a ljepota unosi radost i mir u ovaj napeti i razdijeljeni svijet.“ Istaknuo je kako bi stalna formacija svećenika trebala biti humanistička i duhovna. „Glavni motiv formacije, kako ga želi vidjeti Crkva usmjerena evangelizaciji, trebao bi biti svećenik radostan u svom pozivu i poslanju, zbog toga što ovaj svijet, takav kakav jest treba radosne svjedoke vjere“, rekao je Gerić. „Poziv na svećeništvo u Crkvi ne iscrpljuje se u slavljenju i podjeli sakramenata, animiranju različitih susreta, izvanjskoj kreativnosti i upravljanju materijalnim dobrima Crkve već se ostvaruju u ljubavi“, zaključio je.
Posljednjeg dana svećenici su sudjelovali u sinodalnom susretu u kojem su mogli podijeliti svoja razmišljanja, pitanja i izazove s kojima se susreću.
Izvor: Riječka nadbiskupija
