Mane i vrline – tema je o kojoj papa Franjo u kontinuitetu već neko vrijeme promišlja u katehezama kroz opće audijencije srijedom, a u najnovijoj govorio je o četvrtoj i posljednjoj stožernoj kreposti – umjerenost, dok je na samome kraju audijencije zavapio za oslobođenjem ratnih zarobljenika.
Kod kreposti umjerenosti – rekao je danas Papa u uvodu kateheze - riječ je tu o sposobnosti samokontrole, umijeću kako ne dopustiti da nas svladaju buntovne strasti, dok Katekizam Katoličke Crkve kaže se da je „umjerenost moralna krepost koja obuzdava privlačnost naslada i osposobljuje za ravnotežu u upotrebi stvorenih stvari“, rekao je uz ostalo Sveti Otac te naveo da umjerena osoba vlastite osjetne težnje usmjeruje prema dobru, čuva zdravu moć rasuđivanja i ne ide za vlastitim 'nagonom'.
Mudro i razborito ponašanje
Umjerena se osoba u svakoj situaciji ponaša mudro, nastavio je, navodeći da u svijetu u kojem se toliki hvale da govore što misle, umjerena osoba radije misli što govori. I umjerena osoba postupa razborito i kad je riječ o užicima. Koliki su samo halapljivo htjeli probati sve a na kraju izgubili želju za svim – upozorio je Papa, nastavljajući kako je stoga bolje tražiti pravu mjeru:
Umjerena osoba zna dobro odvagnuti i mjeriti riječi. Misli što će reći. Ne dopušta da trenutak ljutnje uništi odnose i prijateljstva koja se kasnije teško mogu ponovno izgraditi. Osobito u obiteljskom životu, gdje su inhibicije smanjene, svi se izlažemo opasnosti da ne držimo napetosti, razdražljivosti i ljutnje pod kontrolom. Postoji vrijeme za govor i vrijeme za šutnju, ali i jedno i drugo zahtijeva pravu mjeru.
Ukrotiti, ako je potrebno, ali s razumijevanjem i empatijom
Rekao je uz to da ako umjerena osoba zna obuzdati svoju razdražljivost, to ne znači da ćemo je uvijek vidjeti mirnog i nasmijanog lica. Ponekad se trebamo rasrditi i riječ prijekora ponekad je zdravija od ljutite i kivne šutnje. Spomenuo je i slučajeve kada umjerena osoba uspijeva zajedno držati krajnosti: afirmira apsolutna načela, zalagati se za nepromjenjive vrijednosti, ali i razumjeti ljude i pokazati empatiju prema njima.
Umjerenost se slaže s malenošću i blagošću
Dar koji resi umjerenog čovjeka je, dakle, ravnoteža, ta osobina koliko dragocjena koliko i rijetka. Naime, sve u našem svijetu nas tjera u neumjerenost. Umjerenost se, međutim, dobro slaže s evanđeoskim stavovima kao što su malenost, diskretnost, skrovitost, krotkost. Onaj tko je umjeren cijeni poštovanje drugih, ali to za njega nije jedini kriterij svakog djela i svake riječi. Osjetljiv je, zna zaplakati i ne srami se toga, ali ne sažalijeva samoga sebe. Kad je poražen ponovno ustane; kad pobjeđuje zna se vratiti svom uobičajenom životu u skrovitosti. Ne traži odobravanja, no, zna da treba druge.
Umjerenost daje – zaključio je Papa - da bolje uživamo u životnim dobrima: zajedničkom blagovanju, nježnosti određenih prijateljstava, povjerljivosti s mudrim ljudima i zadivljenosti nad ljepotom stvorenog svijeta. I u molitvi je zavapio Gospodinu da nam podari dar zrelosti, zrelosti u osjećajima, i zrelosti društvenosti kako bismo živjeli krepost umjerenosti.
Mučenje je neljudsko
Na samome kraju u sklopu pozdrava vjernicima talijanskog govornog područja – kada u pravilu Sveti Otac upućuje apele svijetu - ovoga je puta zastao nad stanovništvom koje je pogodio rat, izričito u Svetoj zemlji, Palestini, Izraelu i mučeničkoj Ukrajini, a zavapio je i za oslobođenjem ratnih zarobljenika koji prolaze posebno tešku ljudsku patnju:
Neka Gospodin probudi spremnost da ih se sve pusti na slobodu. A kad smo kod zarobljenika padaju mi na pamet oni koji su mučeni. Mučenje zarobljenika je nešto jako brutalno, neljudsko. Mislimo na mnoga mučenja koja ranjavaju dostojanstvo osobe i mnoge koji su izloženi mučenjima. Neka Gospodin bude svima na pomoći i sve blagoslovi.
