Drugi dan Katehetske proljetne škole, u petak, 5. travnja 2024. vjeroučitelji su se okupili u pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku te svoj program započeli molitvom koju su predvodile vjeroučiteljice Zagrebačke nadbiskupije Milka Magić i Ana Milas. Uslijedilo je predavanje doc. dr. sc. Jelene Vignjević s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na temu „Uloga i važnost govora u nastavi vjeronauka“, niz pedagoških radionica u OŠ „Vladimir Becić“ te zaključci Katehetske proljetne škole.
Uloga i važnost govora u nastavi vjeronauka
„Koliko god se školsko poučavanje neprestano mijenjalo u skladu s novim mogućnostima i tehnologijama, riječ ostaje temeljni medij kojim se uspostavlja pedagoški odnos između učenika i učitelja i kojim se ostvaruju svi pedagoški procesi“, napomenula je predavačica te je govorila o ulozi i važnosti riječi u odgoju i obrazovanju općenito, a posebno u kontekstu nastavnog predmeta vjeronauka, sve s ciljem da se vjeroučitelje osnaži za skladan govor te za primjerenu i svrsishodnu uporabu riječi pri odgoju i obrazovanju djece.
Pomišljanje o riječi u vjeronaučnom odgoju i obrazovanju predavačica je započela s razmatranjem o vjeroučitelju kao javnom govorniku te o različitim jezičnim i nejezičnim sastavnicama vjeroučiteljeva govora. Osviještena su govorna izražajna sredstva čijom skladnom uporabom vjeroučitelj kao govornik može održati pozornost onih koji ga slušaju te omogućiti njihovo razumijevanje sadržaja i uključivanje u temu o kojoj je riječ. Posebno je ukazano na važnost vjerodostojnosti govora kojim se vjeroučitelj obraća učenicima, kao i etičkih sastavnica njegova govora.
Detaljnije je bilo riječi o razgovoru kao primarnom komunikacijskom obliku u nastavnom procesu, napose o elementima razgovora o kojima vjeroučitelj treba voditi računa kako bi ostvario željeni učinak, tj. promjenu. Među govornim sredstvima istaknuto je dijaloško čitanje, posebno prikladno za rad s učenicima na početku školovanja i tijekom razredne nastave, a naposljetku je izlaganje usmjereno na pričanje kao vrlo važnu i u nastavnoj praksi često rabljenu metodu upoznavanja učenika s biblijskim tekstom. Predstavljene su sve sastavnice pričanja, odlike dobra pripovjedača, načini i mogućnosti pričanja, ali i izazovi koji stoje pred vjeroučiteljem kao pripovjedačem. Promišljanja o pričanju i o pripremi za pričanje konkretizirana su primjerom biblijskoga teksta o Davidu i Golijatu. „Svrha ovoga izlaganja bila je da vjeroučitelji osvijeste ulogu i snagu govora u svom odgojno-obrazovnom radu te da na konkretnim primjerima razmišljaju o mogućnostima govora, govorne izvedbe i uporabe različitih, na govoru utemeljenih, načina rada u nastavi“, uputila je dr. Vignjević.
Verbalne i neverbalne metode, digitalna tehnologija i logoterapija
Uslijedio je rad u pedagoškim radionicama. Radionicu ’Kraljevstvo je nebesko kao…’ Raznolikost metoda rada s biblijskim tekstom vodili su Vesna Hodak, Andrijana Petrović, Ivana Dujić, Marina i Slaven Školka. Cilj radionice bio je pomoći vjeroučiteljima da pronađu nekoliko novih ideja kako se poslužiti verbalnim i neverbalnim metodama rada u obradi biblijskih tekstova koje se mogu koristiti kako u središnjemu dijelu sata, posebice pri korištenju interpretativno-analitičkog sustava, a tako i pri stvaralačkom izražavanju, posebice likovnom. Također je predstavljeno iskustvo dobre prakse povremenog korištenja metode rada s biblijskim tekstom Lectio divina koja se pokazala kao izvrstan model po kojemu učenici osobnije dožive susret s biblijskim tekstom.
Radionicu ’Staro uminu, novo, gle nasta!’ Naviještanje evanđelja u nastavi vjeronauka putem digitalne tehnologije vodili su Tihana Petković, Ana Volf, Marijan Pavelić i Marijan Lončar. Cilj radionice bio je ohrabriti vjeroučitelje za ulogu motivatora i animatora u korištenju digitalnih alata – svrhovito i s mjerom, imajući na umu da sama tehnika poznavanja alata ne znači puno, ukoliko se ne ostvaruju postavljeni ishodi za određeno vjeronaučno godište. Predstavljen je Minecraft Education Edition, Stop Motion studio, Pixton i Storyboard Thata te Emaze. Vjeroučitelji su bili podijeljeni u manje skupine te su primijenili stečeno znanje i uz pomoć pametnih telefona i aplikacije CapCut izradili kratkotrajne videozapise o biblijskim prispodobama.
Treću radionicu ’Na putu od Riječi do riječi’. Pomoć logoterapije na putu traženja i pronalaženja smisla vodili su Mirta Miletić, Sanja Herman Siladi, Ivana Bešlić i Ivana Peček. Ovom radionicom željelo se potaknuti sudionike na kontinuirani rad s djecom i mladima na temelju vrijednosno orijentiranih postavki logoterapije – odgoj za odgovornost, pronalaženje smisla u učenju i u životu, pedagoške interakcije te za pružanje savjetodavne pomoći u trenucima krize. Sudionici su promišljali o primjeni logoterapeutskih prijedloga rješenja na temelju različitih školskih situacija koristeći određene pojmove i tehnike. Posebno je bilo riječi o autotranscendenciji (samonadrastanju), smislu trenutka, optimizmu prošlosti, krizi kao šansi, prapovjerenjeu, ljubavi, derefleksiji, humoru, prkosnoj moć duha, sokratovskom dijalogu i promjenama stajališta.
Zajedništvo satkano i duboko uronjeno u Riječ
Zaključujući dvodnevni rad službenom evaluacijom i prikazom nekoliko video-uradaka koji su nastali kao rezultat radionice ’Staro uminu, novo, gle nasta!’ Naviještanje evanđelja u nastavi vjeronauka putem digitalne tehnologije, vjeroučiteljima je na sudjelovanju zahvalila viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Podružnica Osijek Ankica Mlinarić te je istaknula visoku razinu njihove uključenosti, zauzetosti i zainteresiranosti tijekom programa.
Završnu riječ uputio je predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda, izv. prof. dr. Ivica Pažin te je zahvaljujući svima uključenima u organizaciju Škole i domaćinima – Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku – na kraju rekao: „Moj zaključni osjećaj, a daleko više od osjećaja, zaključna misao jest da u ova dva radna dana nismo samo razgovarali o Riječi, nismo samo razgovarali s Riječju, nego smo razgovarali u Riječi, a što se više može očekivati od vjeroučiteljica i vjeroučitelja čije zajedništvo upravo jest satkano i duboko uronjeno u tu Riječ.“ Istaknuo je kako ovo sigurno neće biti posljednji puta da se Katehetska proljetna škola organizira u Osijeku te je vjeroučiteljima zahvalio na njihovoj zainteresiranosti i odazivu, što je najbolji pokazatelj da je organizacija Škole u ovom gradu bila dobar impuls savjetnice Mlinarić.
„Znamo da vi koji ste došli, uvijek rado dolazite i svojim pristupom puno pomažete u stvaranju ovih katehetskih škola i sveopćem ozračju. Drago mi je da smo ovu Katehetsku školu zaključili u kontekstu promišljanja o Riječi, s prispodobama, na opušten način – u kontekstu digitalnog prikaza – što me podsjeća na Chestertonovu izjavu da biti kršćanin znači biti ioculator Domini – Božji šaljivdžija. Njegova je Riječ toliko lijepa i toliko plemenita, poziva nas na odgovornost i na zahtjevnost prihvaćanja, ali ne trebamo se pretvarati u ozbiljne ljude nego je opušteno i u šali prosljeđivati onima koji su pred nama. To je sukladno onome što je autor Stjepan Lice govorio o vedrini i radosti koja je najljepši odgovor na poziv Krista da ga slijedimo i svjedočimo“, rekao je izv. prof. dr. Pažin i naglasio: „Svima vama zahvaljujem na dolasku – ne samo ovogodišnjem dolasku nego i na sudjelovanju u svim drugim oblicima seminara na lokalnim razinama – što pokazuje našu stalnu želju razvoja i rasta, ne toliko u znanju i tehnici – nego rasta u zajedništvu vjere i rasta u osobnoj i zajedničkoj vjeri.“
Tekst i foto: M. Kuveždanin
