1k scaled

Svečano i dostojanstveno proslavljena je, u nedjelju 31. ožujka, svetkovina Uskrsnuća Gospodinova u svim crkvama Riječke nabdiskupije. Riječki nadbiskup Mate Uzinić predvodio je svečano misno slavlje u katedrali sv. Vida u zajedništvu s generalnim vikarom Riječke nabdiskupije i rektorom prvostolnice, Mariom Tomljanovićem i ravnateljem Svećeničkog doma u Rijeci, Nikolom Uravićem.

Podsjećajući u propovijedi na prazan Isusov grob, u kojega se spustio Petar s drugim učenicima, istaknuo je važnost praznog Kristovog groba za našu vjeru. Isusovi protivnici pokušali su tu činjenicu od početka kompromitirati pričajući da su učenici Isusa ukrali iz groba, međutim, njihova svjedočanstva pokazuju da su i oni bili iznenađeni praznim grobom. Nisu to razumjeli jer, kako svjedoči evanđelist, „još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.“ Prazan grob ostaje izazov i za sve nas, poručio je nadbiskup. “Zato nam da bismo povjerovali u Isusovo uskrsnuće nije dovoljan samo prazan grob. Potrebno nam je otkriti i zašto je Isusov grob ostao prazan. Drugim riječima nisu nam dovoljni tek svjedoci praznoga groba. Trebaju nam i svjedoci Isusova uskrsnuća.”

Apostol Petar svjedok je praznoga groba kao i onoga što se događalo nakon toga, a time i svjedok Isusova uskrsnuća. Nadbiskup je podsjetio na jednu od osam Petrovih propovijedi u Djelima apostolskim kojima svjedoči Isusovo uskrsnuće. Propovijed, koju je izgovorio u Cezareji, u kući rimskog stotnika Kornelija, sadrži tri bitna svjedočanstva koja daju smisao praznom grobu. Kao prvo, nadbiskup je naveo svjedočanstvo Isusovog života bez kojega bi prazan grob ostao neotkriven. Petar sažima Isusov život u ono najvažnije navodeći da je Isus, pomazan Duhom Svetim i snagom, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. No, to nije dovoljno da bi grob ostao prazan i kao pravi razlog navodi drugi razlog – svjedočanstvo o onome što je učinio Bog. “Bez toga bi prazan grob bio nemoguć. Bog je, kaže Petar, treći dan Isusa uskrisio. I dao mu da se očituje svjedocima od Boga predodređenima, onima koji su s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih. Petar je jedan od njih. Ovo je ono što je u Isusovom slučaju jedinstveno. U svjetlu te jedinstvenosti, jedinstveno postaje i svjedočanstvo o Isusovom životu. Isusov život, ono što je on govorio i činio, njegova smrt na križu, dobivaju pravo značenje iz ove perspektive. I prazan grob dobiva pravo značenje. Kaže nam de ja Isus uskrsnuo.”

Nadbiskup je na rečeno nadovezao treće svjedočanstvo – svjedočanstvo o poslanju Isusovih učenika. Bez njega bi prazan grob ostao nepoznat, poručio je Uzinić dodajući da nije dovoljno samo propovijedati, nego treba i živjeti to što se govori. “To je svjedočanstvo za Isusa i njegovo uskrsnuće. Važno je ono što je Petar govorio kao svjedok. Ali još je važnije ono što je Petar živio kao svjedok. Izašavši iz Isusova groba i Petar je morao uskrsnuti s Isusom. Tako i mi, da bismo mu povjerovali, s Isusom uskrsnulim moramo postati novi ljudi. Želimo li da se svjedočanstvo o Isusovom praznom grobu i danas nastavi, potrebno je da i mi, mi Crkva i mi kršćani, budemo svjedoci ne samo riječima nego i životom. Slaveći Uskrs i propovijedajući pobjedu života nad smrću, i mi s Isusom trebamo ustati iz groba i postati novi ljudi, ljudi uskrsnuća, kazao je nadbiskup.

Želimo li, poput Petra, doista povjerovati u Isusovo uskrsnuće i postati njegovi svjedoci za druge, potrebno je učiniti tri koraka: susresti se s uskrslim Isusom, otvoriti Duhu Svetom i njegovom vodstvu te ono što govorimo, doista i živjeti. Objašnjavajući svaki, za prvi je kazao da u tom susretu s uskrslim Kristom trebamo otkriti da nas ljubi i da ga ljubimo više od drugih, osobito da ga ljubimo više od drugih u onima koji nisu ljubljeni. Govoreći o povjerenju u vodstvo Duha Svetoga, ohrabrio je vjernike da mu dopuste da ih svakodnevno iznenadi. “Dozvolimo Duhu Svetome, a ne našim unaprijed zadanim obrascima, onom što je uvijek bilo pa mora uvijek biti, da i nas vodi, kako bi smo njim vođeni, bez straha da će nam nešto oduzeti i s uvjerenjem da će nam na nov način sve dati, mogli i kao kršćani i kao Crkva krenuti u nove izazove i biti svjedoci Isusa Krista i njegova uskrsnuća.”

Pojašnjavajući treći korak, upozorio je na granice koje postoje i koje isključuju druge. “Sjetimo se onih predrasuda koje imamo o drugima, u Crkvi i izvan nje, i bit će nam sasvim jasno o kojim sužavanjima se radi. Jedno od sužavanja je i naša kršćanska podjela na više Crkava, koja se osobito snažno osjeća kada odvojeno slavimo Uskrs. Ali ima i drugih. I uvijek će ih biti. I zato je uvijek ponovo potrebno širiti svoje srce i pročišćavati svoj pogled. I stvarali uvjete da u Crkvi za sve može biti mjesta. Ali i da kao kršćani činimo ono što možemo da bi i u društvenopolitičkoj zajednici čiji smo dio za sve bilo mjesta.”

Oni koji druge isključuju iz prava i koji drugima niječu jednako dostojanstvo pozivajući se na kršćanstvo i njegovu obranu, zloupotrebljavaju kršćansku vjeru. Oni su, zapravo, manje kršćani od onih koji kažu da ne vjeruju, ali to ne čine. Želi li biti i ostati autentična, Crkva i danas mora imati otvorena vrata za sve i biti zajednica u kojoj svi mogu naći svoje mjesto i svoj dom.

U tom smislu nadbiskup je podsjetio na potrebe osoba s invaliditetom i njihovih obitelji da Crkva bude i njihov dom. Mi kršćani se trebamo zalagati za to da takva, uključiva, bude i naše društvenopolitička zajednica. Da bi se to dogodilo nije, međutim, dovoljno o tome samo govoriti. Želimo li biti svjedoci uskrsnuća, i u Crkvi i u svijetu, moramo to što govorimo ponajprije sami prvi živjeti, kako bi Isus Krist, naš uskrsnuli Gospodin, mogao nastaviti hodati i našom zemljom čineći dobro i pobjeđujući svako zlo, kazao je Uzinić te uputio čestitku za Uskrs.

Na kraju mise, čestitku vjernicima i zahvalu katedralnim suradnicima koji su pomogli u pripremi prvostolnice za dostojanstvenu proslavu najvažnijeg kršćanskog blagdana, uputio je i rektor katedale najavivši da će na uskrsni ponedjeljak misa u prvostolnici biti u 11 sati, a radne dane u 7 sati. Također, misa na nakanu za nova duhovna zvanja služit će se svakog prvog petka u katedrali sv. Vida.

Izvor: Riječka nadbiskupija

Radio Marija

08:45 Glazba
09:00 Schönstatt - to sam ja! - ur. i vod.: Nada Pribanić
09:45 Glazba
10:30 Marulova kolijevka - tema: Epigrafički natpisi na iskopinama Salone (Izložba "Memento mori"); gost: Nino Švonja, kustos Epigrafičke zbirke Arheološkog muzeja Split; ur. i vod.: Zdravka Andrijašević

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

P. Niko Bilić - uz današnje Evanđelje: Judine škude (Mt 26,14-25)

Danas, u srijedu Velikoga tjedna u središtu evanđelja stoji izdaja i Judine škude. Evanđelju po Mateju zahvaljujemo precizan podatak o 30...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Svibanj 2020
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.