Đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić predvodio je u predvečerje Velikog četvrtka, 28. ožujka 2024. Misu večere Gospodnje u osječkoj konkatedarali sv. Petra i Pavla te je oprao noge dvanaestorici župljana. Homiliju je uputio savjetnik Apostolske nuncijature u Bernu, mons. Većeslav Tumir. U koncelebraciji je bio domaći župnik Matej Glavica te župni vikar Marko Obradović, a posluživao je đakon Josip Vuksanović.

Prebirite po otajstvu spasenja

Uvodeći u misno slavlje biskup Ivan posvjestio je vjernicima dubinu značenja dana Velikoga četvrtka te podsjetio kako na ovaj dan svećenici, a s njima i cijela Crkva, slave spomen ustanove svećeništva. Uputio je čestitku svoj braći u ministerijalnom svećeništvu te rekao: „A jednako tako s cijelom se Crkvom radujemo što prepoznajemo istinu Božje nazočnosti među nama, ustanovi presvete euharistije, susretu kojim se obnavlja ono što je Bog u Isusu Kristu, u Njegovu djelu spasenja za nas učinio…

Mons. Ćurić posebno je istaknuo završnu rečenicu evanđeoskog ulomka iz Ivanova evanđelja, kada Isus učenicima postavlja pitanje: „Razumijete li što sam vam učinio?“ te je uputio: „Volio bih da nam ovih dana u srcu na poseban način ostane baš to Isusovo pitanje. Da mi ovih dana prebiremo, i dublje i snažnije nego li učenici – po cijelom otajstvu, po svoj istini događaja spasenja u Kristu Isusu. Da još bolje razumijemo snagu i poruku Isusova križa, da još bolje razumijemo pobjedu grijeha i smrti u uskrsnuću, i da Isusa nasljedujemo onim pozivom kako nam je pokazao na svojoj Posljednjoj večeri kada se prigiba i pere učenicima noge, poziva na služenje.“

Samo čovjek može postaviti granicu Božjoj ljubavi

U svojoj homiliji mons. Tumir podsjetio je: „Krist, Bog, silazi na ovaj svijet, postaje čovjeku u svemu jednak osim u grijehu, odriče se svoga božanskog dostojanstva i postaje slugom. Spušta se do razine običnog sluge ili roba koji svojim učenicima pere noge. Papa Benedikt rekao je da upravo u toj gesti, u gesti Krista koji kleči i pere noge učenicima, se može prepoznati sukus onoga što je otkupljenje: Bog veličanstveni, Svemogući, Svedržitelj radi ljubavi prema grešnome stvorenju spušta se tako nisko da pere noge, da postaje rob.“

Napominjući da „Bez te Isusove geste, rob, čovjek, ljudi ne bi mogli biti pozvani na Posljednju večeru, ne bi mogli imati udjela s Njim za njegovim stolom“, mons. Tumir je pojasnio: „Ta gesta dolazi iz prevelike ljubavi koju Bog ima prema grešniku. Božja ljubav nema granice. Jedini koji može postaviti granicu toj Božjoj ljubav je sam čovjek koji ne želi biti ljubljen.“

Juda postavlja granicu Božjoj ljubavi jer ima vlastite planove koji uključuju moć, samodopadnost, želju za novcem, za dobiti, a ne klečanje pred nikim, razložio je propovjednik te rekao: „Kada čovjek isključi Boga iz vlastitog života, onda mu nema ni udjela na Posljednjoj večeri. Ova gesta, Kristova gesta, toliko je značajna i bitna za naš život da Krist vrlo jasno pita učenike nakon pranja nogu – Jeste li svjesni što sam vam učinio?“ Ističući kako „služenje drugim ljudima, klečanje pred drugim ljudima, postaje gotovo jednako sudioništvu u stolu Posljednje večere“, mons. Tumir posvjestio je kako je ta gesta bila toliko bitna da su sve do 1918. godine u Beču na dvoru car i carica siromasima prali noge.

Krist koji kleči i pere noge

„Praonik je možda bio od srebra i vrč je možda bio od srebra, ali je car jedanput godišnje morao kleknuti pred siromasima svog carstva i oprati im noge. I to nije bila puka i isprazna gesta, bila je to opomena onome koji je bio prvi javni služitelj u velikoj carevini da postoji Netko iznad njega i da se on mora klanjati Njemu u siromasima“, uputio je mons. Tumir i poručio: „Kamo sreće kada bi svi koji imaju nekakvu javnu službu, počevši od nas u Crkvi – svećenika, đakona, laika koji sudjeluju u različitim poslanjima Crkve, uvijek pred očima imali tu sliku Krista koji kleči i pere noge siromasima. Jer to je najbolja obrana, to je najbolji lijek protiv naše oholosti i naše umišljenosti. I kamo sreće kada bi se svi oni koji upravljaju narodima, počevši od naših političara u Hrvatskoj do političara na europskoj i svjetskoj razini, jedanput godišnje, poput austrijskog cara, morali spustiti na koljena i siromasima prati noge. Mnoge umišljene tikve, bile bi manje umišljene jer sama ta gesta pokazuje da ti nisi gospodar, nego da si sluga.“

Zaključujući homiliju, mons. Tumir je rekao: „Nitko od nas nije isključen iz te slike Krista koji kleči i pere noge. Svi smo mi pozvani u drugima prepoznati one kojima moramo služiti. Svatko od nas ima nekoga u svojoj blizini koji je potreban ljubavi, prijateljstva, možda i naše materijalne pomoći. I jedino tako, klečeći pred drugima, tražeći druge pred kojima trebamo kleknuti, možemo reći da smo dostojni Kristovi učenici.“

Na kraju misnoga slavlja, biskup Ivan zahvalio je prisutnim vjernicima na skladnom sudjelovanju u liturgijskom obredu. Uslijedio je prijenos Presvetog Oltarskog Sakramenta na pokrajnji oltar te Getsemanska ura, koju su uz župnog vikara predvodili mladi konkatedralne župe.

Tekst i foto: M. Kuveždanin

Izvor: Đakovačko-osječka nadbiskupija