Velika devetnica Sluzi Božjem o. Anti Gabriću
»Od zemaljskog do nebeskog rođendana«
Druga devetnica od 20. do 28. ožujka 2024.
2. dan
S pokislim jarcima
Korizma je. Gotovo sam stalno po udaljenim selima misije. Sve želim pohoditi i pripraviti za veliki uskrsni blagdan.
Ispržen sam kao rak. Vrućina je već pritisla i do 110 stupnjeva F u hladu. A i oluje iznenada dođu. Jedna takva oluja uhvatila me baš kad sam se približavao Piprekhalskoj rijeci. Druga misa bit će poslije podne u selu Šombhunogoru. Uputio sam se oko 11 sati. Bilo je oblačno, no ja skočim na bicikl, nadajući se da ću biti brži od crnih oblaka, koji su se na zapadu gomilali. Prispio sam do rijeke. Što bi čovjek rukom o ruku: lišće, slama, grane, da o prašini i ne govorim poče zviždati na nasipu rijeke. Kako sam mršav, u jedan čas sam bio na zemlji. Vjetar me jednostavno podigao i skotrljao niz nasip. Debele kapi kiše i tuče počele su udarati po licu. Guram bicikl uz nasip, pa što su me noge nosile, poletio sam prema jednoj maloj zapuštenoj kolibi. Tek kojih 200 do 300 metara, no i u to kratko vrijeme sasvim sam pokisnuo. Dršćući temperatura je zbog oluje naglo pala! I zablaćen, ugurao sam se u kolibicu, kad vidim: sve je već puno pokislih koza i jaraca. Be, be, beee! kao da me zovu. Pomislim: U dobro si društvo došao! Svoj k svome! Pa smo se nekako u kutu stisnuli, jer je posvuda curilo, a strašna oluja kao da je htjela i ono malo slame odnijeti. Veli naša narodna: »Iako je kuća tisna, nisu čeljad bisna!« pa smo se mi nekako složili...
Eto, kako vidite, metkovski rod nije tako loš ... No ne znam jeste li ikada morali čučati blizu mokrih koza. Ako, niste, bolje da vam ne opisujem taj »kozji miris«, a da vam o njihovim buhama i ne govorim.
Bicikl je, sasvim zablaćen, ležao uz nasip. Posvuda blato. Nema druge: bicikl na rame, pa uz rijeku put Šombhunogora. Iscrpljen sam bio. Nisam više mogao hodati. Srećom opazim na Gangesu la¬đicu. Kroz blato skotrljam se niz nasip. Uz rijeku je, međutim, blato bilo tako duboko, da sam se jedva mogao izvući. Pomogla su mi dva mladića što su bila na lađici. I oni su pokisli i uplašeni. Ona strašna oluja uhvatila ih na rijeci kod Šatkaure. Mislili su da će se utopiti. Lađica na sve strane curi. Sve je mokro, no mogao sam barem malo sjesti i odmoriti svoje jadne metkovske kosti.
Sretno smo stigli do Šombhunogora. Veslali su oni, veslao sam i ja. Kapelica je uz rijeku. To je jedno od najmanjih sela. Tek pet obitelji. Slamnata je kapelica jako oštećena. Oluja je odnijela dio slamnatog krova. Mislio sam služiti svetu misu poslije podne, no oko tri sata počelo je opet grmjeti, kao da su atomske bombe eksplodi¬rale. A onda se izlilo kao iz kabla. Krov je otišao ... Moj Ante, stišći se uz sjeverni zid, gdje je bilo još malo slame na krovu. Stari je Mati dotrčao s dvije poderane vreće: na jednoj ću sijedjeti, a drugu ću staviti preko glave. Nego, tužna godino: on je na tim vrećama sušio ribu, pa je bio krasan zadah gnjilih rakova. A kako sam već prokisao kao pijetao... sa zahvalnim osmijehom vratio sam mu »rakovske vreće«.
Valjalo je prospavati noć onako mokar. Ipak sam jednu vreću zadržao, da imam na čemu spavati.
Ujutro je bila rana misa, poslije mise čaša vode i ispržena riža. Onda misnu torbu na leđa, pa se uz veselu popijevku uputih prema Bošontiju...
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Tekst i foto: Zaklada Otac Ante Gabrić - ZOAG
Autor devetnice: ©Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora
