Na drugu korizmenu nedjelju, 25. veljače 2024., požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Nikole Biskupa u Pleternici i u župnoj crkvi predvodio svetu misu. Pozdravljajući sudionike slavlja, podsjetio je kako je postala tradicija da posljednje nedjelje u veljači na poseban način u molitvi oživi spomen na sve one iz pleterničkog kraja, koji su poginuli braneći domovinu. Zamolio je Gospodina Isusa da primi njihovu žrtvu i pridruži ih svojoj proslavi u nebu. Poseban pozdrav uputio je nazočnim roditeljima i drugoj rodbini poginulih branitelja, pozvavši sudionike slavlja da mole i za žive hrvatske branitelje, kako se u njihovim srcima ne bi nastanio mrak gorčine, nego neprestano živi svjetlo iz one spremnosti na žrtvu koju su očitovali u vrijeme Domovinskog rata. Nazočnim pak kandidatima za svetu potvrdu i prvu pričest kazao je kako je korizma vrijeme njihove neposredne priprave za primanje svetih sakramenata, i da će u obredu polaganja teksta Vjerovanja na oltar posvjedočiti kako je u njihovim srcima živa vjera u Boga, u Isusu Krista i njegovu Crkvu, koju će s ostalim sudionicima slavlja zajednički ispovjediti. Istaknuo je kako će to biti njihov jasan znak pred Bogom, roditeljima i župljanima da su se opredijelili biti Božji u Isusovoj Crkvi.

6H7A1549

U homiliji biskup je rekao kako je jedva prepoznao jednoga svoga školskog kolegu kojega je nedavno nakon dužeg vremena ponovno susreo, iznenadivši se koliko se u međuvremenu promijenio u licu. U tu činjenicu da se čovjek mijenja i postaje drugačiji na tjelesnoj razini, svakodnevno se možemo uvjeriti. No, današnje evanđelje nas upozorava da uz izvanjske, tjelesne promjene postoje i nutarnje promjene u našim srcima i savjestima koje se zovu „preobrazba“ ili obraćenje, ustvrdio je biskup. Podsjetio je da se u Hrvatskoj još uvijek bavimo pitanjem „pretvorbe“ devedesetih godina prošlog stoljeća u vrijeme Domovinskog rata, kad su neki ljudi određena društvena materijalna dobra nerijetko na nečastan način pretvorili u vlastita. Istovremeno se nemali broj ljudi nije bavio navedenom materijalnom pretvorbom, nego su bili dionici duhovne preobrazbe, opredjeljujući se u svojoj slobodi za žrtvu sve do polaganja vlastitog života u obrani domovine. Kazao je da se Isus u današnjem evanđelju ne zauzima za pretvorbu materijalnih dobara, nego za preobrazbu, koja se događa putem vjere kojim je krenuo Abraham u današnjem prvom čitanju, a koji je zapravo najava Isusova puta.

image00011 1

Na prvi pogled može se učiniti kako se Bog po zapisu Knjige postanka na neki način poigrava s Abrahamom: dao mu je u starosti sina Izaka, a potom traži od njega da ga ubije i prikaže njemu za žrtvu. Biskup je naglasio kako Abraham posvemašnjom poslušnošću odlučuje izvršiti Božji nalog i žrtvovati Izaka. Zbog te i takve svoje vjere Abraham je za sva vremena postao primjer vjernika, otac vjere, koji je – kako kaže Pismo – bio uvjeren da mu Bog može i iz kamenja podići djecu. Ovo naglašavanje veličine Abrahamove vjere ne znači da se ona može količinski mjeriti, kvantificirati: ona je moć ili sposobnost duha koju možemo primiti kao Božji dar, pojasnio je biskup. Postavivši izazovna pitanja: „Koliko vrijedi vjera u Hrvatskoj?“ i „Ima li vjere u Hrvatskoj?“, biskup je rekao da odgovor na ta pitanja treba tražiti ne samo s obzirom na vjeru u Boga, nego u najširem smislu povjerenja u braku, obitelji, susjedstvu u društvu. Društvena svakodnevica napose na političkoj razini očituje kako kod nas u javnom diskursu prevladava među ljudima nepovjerenje i sebičnost, te su odnosi među njima nerijetko obilježeni prezirom, sukobima i mržnjom. Stoga je vjera u Boga i povjerenje među ljudima jedna od prvih vrijednosti koje bismo trebali njegovati prije bilo koje materijalne vrijednosti, moliti za nju i neprestano nastojati od nje živjeti, jer se ona odnosi na dostojanstvo svakog pojedinog čovjeka, ustvrdio je biskup. Dodao je kako materijalna dobra mogu postati određeno prokletstvo, jer u njima ne mogu pravo uživati osobe koje su u međusobnom nepovjerenju, i u društvu gdje ljestvica vrijednosti nije dobro poslagana. Korizma je vrijeme u kojem bi svaki kršćanin trebao provjeravati tko je on, kako zapravo živi i ostvaruje svoj kršćanski poziv. Produbljujući govor o vjeri, biskup je ustvrdio kako je ona poslušnost Bogu, a najveći uzor poslušnosti je Isus Krist, spreman žrtvovati sebe za nas, čiji je Abraham i žrtva sina Izaka njegov pralik. Kazao je da je Bog spriječio Abrahama da mu žrtvuje sina Izaka, jer u konačnici žrtva ne treba Bogu, nego nama ljudima. Mi, naime, kroz vlastitu žrtvu postajemo oblikovani u duhovnim dimenzijama i bivamo preobraženi. Biskup je istaknuo da je na žrtvu spreman onaj koji živi povjerenje i ljubav prema bližnjemu, stavljajući sebe u drugi plan, znajući da se tim putem dospijeva do najviše razine postojanja gdje pobjeđuje dostojanstvo, život i smisao.

image00003

Kazao je kako je najveći dio hrvatskih branitelja u ono teško ratno vrijeme očitovao budnost u vjeri i povjerenju, uvjereni da žrtvovati sebe za slobodu hrvatske domovine nije čin kojim će sebe izgubiti, nego se uzdići na najvišu razinu postojanja, ostvariti pobjedu slobode i dostojanstva za sve. Napomenuo je da su time potvrdili čudesnu Isusovu zakonitost da se život dobiva kad ga položimo i žrtvujemo za druge, i da se čovjekova preobrazba događa kroz muku i smrt, kako nam je Isus posvjedočio u svom preobraženju na brdu Taboru. Očev glas s neba: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Slušajte ga!“ Božji je poziv da nasljedujemo Isusa te poput njega i mi kroz muku, nevolju, bolest, patnju, žrtvu i smrt postanemo dionici preobrazbe koju je on za nas ostvario. Svaki onaj tko nastoji nasljedovati Isusa Krista prihvaćajući žrtvu krenuo je putem uskrsnuća, ustvrdio je biskup. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što su hrvatski branitelji učinili za našu slobodu i dostojanstvo, te da u vječnosti budu dionici proslave koju je Isus ostvario žrtvom na križu.

U drugom današnjem čitanju uvjerava nas sv. Pavao da se Bog u Isusu Kristu očitovao svojom ljubavlju kao biće koje je posvema za nas, od kojeg nas ne može ništa rastaviti, pa ni sama smrt. To nas ohrabruje da se usudimo i sami darivati sebe za druge svakodnevno se žrtvujući za bračnog druga i za djecu u obitelji, za suradnike na poslu i na drugim razinama društvenog života te na taj način budemo dionici one preobrazbe koju je Isus ostvario svojom mukom i smrću. Dok se borimo za pretvorbu materijalnoga, valja nam još više truditi se oko duhovne preobrazbe našega srca i savjesti, istaknuo je biskup Antun. Nazočne krizmanike pozvao je da riječi „Vjerovanja“ koje će sada izgovoriti potvrde svojim životom povjerenja u Isusa Krista i jednih prema drugima. Kazavši da se vjerom postaje dionikom zajedništva s Bogom, pozvao ih je da provjeravaju koliko su moćni, ne fizički nego duhovno u vjeri, plemenitosti, dobroti i ljubavi, i da se opredijele u svom životu ići Isusovim putem na kojem se pobjeđuje i postiže smisao. Zazvao je Isusovu Majku da moli za njih i pozvao roditelje i sve druge sudionike slavlja da se s njome sjedine u tom činu, da se nitko od mladih duhovno ne izgubi, nego budu ljudi koji usvajaju prave vrijednosti, od njih žive, za njih se zauzimaju i žrtvuju, te na taj način postižu smisao i drugima pomažu da i oni budu na putu smisla. Zahvalio im je što su u pripravi za primanje sakramenata spremni mnogo toga naučiti, ali još više što to znanje žele živjeti u vjeri i povjerenju u Boga i bližnjega, te na taj način rasti i preobražavati se u svojim mladenačkim srcima.

6H7A1518

Pri svršetku svete pričesti biskup je podsjetio krizmanike i prvopričesnike da je vjera Božji dar, te ih je pozvao da zajednički izmole „Molitvu za dar vjere“. Na svršetku misnog slavlja kazao je da nam je Gospodin svojom žrtvom dao primjer ljubavi, da se preobrazba u našim srcima događa upravo tim putem. Poručio je krizmanicima i prvopričesnicima da će onoliko biti veliki ljudi i moći činiti velika djela koliko će iznutra biti preobraženi snagom Isusova Duha. Pozvao ih je da svoju pripravu za svete sakramente ne svedu na nešto znanja ili nekih vještina, nego da ona bude vrijeme njihova rasta u vjeri i života po onome na što nas Bog poziva kad nam svojim glasom s neba veli da slušamo njegova ljubljenog Sina. Zamolio je Boga da našim poginulim hrvatskim braniteljima udijeli vječni mir, njihovim pak najbližima utjehu, a svima nama srce koje ih pamti i sjeća se u svojim molitvama.

Izvor: Požeška biskupija

 

Radio Marija

14:55 Molitva za život
15:00 Krunica Božjeg milosrđa
15:10 Glazba
15:15 Krunica - Žalosna otajstva

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Riječ Gospodnja - homilija apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue

Na Veliku subotu u 18:30 h i u nedjelju u 9:00 hu našem je programu Riječ Gospodnja – homilija apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue. Čitanja: Dj...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Prosinac 2023
P U S Č P S N
1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.