Na sedmu godišnjicu smrti prof. Tomislava Ivančića, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je 17. veljače 2024. euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Marije Kraljice i sv. Jurja Mučenika u njegovu rodnom Davoru. S njim su koncelebrirali davorački župnik Mario Cimbal, prepošt požeškoga Stolnog kaptola Ivica Žuljević, i kanonici Antun Ćorković, Mladen Štivin i Mario Sanić, biskupov tajnik Matej Siluković te mladomisnik Ivan Klarić. Uvodeći u misno slavlje biskup je rekao kako nas korizmeno vrijeme potiče da što temeljitije ispitamo ono što nam se nastanilo u srcu te odbacimo iz njega nemoć, zlo i grijeh da bi se u njem čvršće nastanilo Božje svjetlo, dobrota, i plemenitost. Spomenuo je da je na današnji dan prije sedam godina u svom domu na zagrebačkom Kaptolu preminuo kanonik Tomislav Ivančić, rođen u Davoru, te mu ovom svetom misom želimo iskazati svoju zahvalnost i poštovanje za nastojanje da živi od Božje blizine, i da drugima pomogne biti na tom putu. On nas svojim primjerom potiče da se i ove korizme obnovimo u krsnoj vjernosti Isusu Kristu slijedeći put kojim je on hodio. Pozvao je da se spomenemo i drugih svećenika rodom iz Davora preminulih u novije vrijeme te ih sve povjerimo Isusu Kristu, vječnom i velikom svećeniku.
Na početku homilije biskup je sudionicima slavlja predstavio nazočne svećenike, kazavši da je među njima i mladomisnik Ivan Klarić, koji je prošle subote zaređen za prezbitera Požeške biskupije. Dok zahvaljujemo preminulim svećenicima za njihovu vjernost, mladomisnik Ivan nam je poticaj da još zauzetije molimo za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji i u cijeloj Hrvatskoj, kako bi Isus Krist po svećeničkom služenju mogao ostvarivati među nama svoje djelo spasenja, kazao je biskup.
U svjetlu naviještene Božje riječi biskup je pojasnio aktualna događanja u Hrvatskoj u kojima između ostalog jedni demonstriraju jer im se kao oporbi ne sviđa što rade oni koji su na vlasti, dok drugi zahtijevaju da se povećaju koeficijenti njihovih plaća. Istaknuo je kako prorok Izaija u prvom čitanju svoje sunarodnjake uvjerava da nema toga kome bi oni mogli izraziti svoje nezadovoljstvo i time postići ono što se može primiti samo od Boga. Biskup je upitao sudionike slavlja zalažu li se oni za Božje onoliko koliko se spomenuti prosvjednici zalažu za ono što se ljudskim naporima i zalaganjima u Hrvatskoj može ostvariti. Pojasnivši u kratkim crtama kako funkcionira sustav plaća javnih dužnosnika u pojedinim zemljama, kazao je da postoji određena osnovica koju je odredio poslodavac u skladu s mogućnostima svoje blagajne, na koju se onda dodaju tzv. koeficijenti. „Koeficijent“ je grčko-latinska složenica koja se sastoji od dvije riječi: „ko“ i „efikasnost“, a hrvatski se može prevesti kao „su-učinkovitost“. Koeficijent je dodatni novac koji nadopunjava osnovicu koja uglavnom ostaje ista. Učitelji i znanstvenici spomenutim demonstracijama traže da im država, čiji su službenici, toliko poveća koeficijent da im plaća bude dostojna. Spomenuo je kako nas navedeni događaji potiču da se zapitamo postoji li neka Božja osnovica i neki koeficijent za koji je potrebno boriti se.
Podsjećajući na riječi sv. Pavla da nam je Bog sve darovao u Sinu svome Isusu Kristu, kad je iz ljubavi sebe položio za nas na križu, biskup je ustvrdio kako nam je Bog osigurao najveću osnovicu našeg postojanja. Napomenuo je kako je potrebno da i mi učinimo svoj suradnički dio, te u duhu spomenute metafore na Božju osnovicu doprinesemo što veći naš koeficijent. Tako prorok Izaija u prvom čitanju uvjerava da je Bog učinio svoje, kad je svoj izabrani narod izbavio iz babilonskog sužanjstva u koje su dospjeli zbog nevjere Bogu i savezu, pokazao se vjernim saveznikom, te da od naroda očekuje da odgovori konkretnom vjerničkom zauzetošću na socijalnom području: da iz svoje sredine iskorijeni praksu upiranja prsta krivnje na druge, da čine tjelesna djela milosrđa ljudima u potrebi, te da ostvaruju i mnoga druga dobročinstva. Biskup je pozvao sudionike slavlja da ove korizme obnovljenom vjerom prepoznaju što su sve primili u Isusu Kristu kad su postali njegovi u svetom krštenju, te da odgovore nastojanjem oko nadvladavanja svoje sebičnosti, oslobađaju se od svojih mana i da svojom dobrohotnošću jednih prema drugima dadnu svoj koeficijent, svoj „su-učinak“ na velikodušnost i ljubav koju im je Bog iskazao u Isusu Kristu. Poručio im je kako bolji svijet ne počinje od nekoga drugoga, nego od njih samih, i da u tom smislu svatko od njih vlastitim obraćenjem doprinosi boljitku svijeta, kako nas uvjerava Isus u današnjem evanđelju o obraćenju carinika Levija, odnosno Mateja, koji je od korumpiranog i omraženog državnog činovnika i suradnika s rimskim okupatorskim vlastima postao apostolom i navjestiteljem Isusove radosne vijesti po njegovoj riječi da „ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima“, i to ne samo onima na tijelu, nego još više bolesnima u srcu i u duši. Molitva, slušanje Božje riječi, primanje svetih sakramenata i djela milosrđa koja činimo jedni drugima najbolja su sredstva za liječenje naše duše i postizanje cjelovitog zdravlja koje nazivamo spasenje, ustvrdio je biskup.
Naglasio je kako su ova razmišljanja utemeljena na Božjoj riječi kojoj je služio svećenik Tomislav kao i drugi svećenici kojih se danas spominjemo. Podsjetivši sudionike slavlja da je svećenik Tomislav osobitom zauzetošću organizirao „seminare evangelizacije“, napomenuo je da je evangelizacija nastojanje oko toga da vjernici što snažnije žive od onoga što je Božje, te nas liječi od mraka negativnosti. On nas u današnje doba napose zahvaća posredstvom suvremenih sredstava komunikacije, kojima se koriste i mnogi nedobronamjerni ljudi da bi pod krinkom anonimnosti naudili drugima, čemu su izloženi osobito mladi koji lako postaju žrtvama takvog djelovanja. Pozvao je sudionike slavlja neka se tome odupru tako što će prije svega u svoja srca primati Božju riječ, jer ona može u njima na najbolji način svojim svjetlom raspršiti mrak zla i negativnosti. Podsjetivši da je svećenik Tomislav i drugi svećenici naviještanjem Božje riječi služio našim dušama, biskup je naglasio potrebu da se svakodnevno hranimo Božjom riječju u skladu s Isusovom napomenom: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“ i da u skladu s njima nastojimo živjeti. Naše dioništvo u Isusovoj pobjedi nad smrću Božja je osnovica, kojoj dodajemo svoj doprinos, „koeficijent“ kad u skladu s Božjom riječju nastojimo živjeti. Kazao je da je takvo naše korizmeno nastojanje ujedno znak preminulim svećenicima da ih poštujemo, da im zahvaljujemo i da ih nasljedujemo. Zahvalio je sudionicima slavlja koji nastoje sa svom dobrohotnošću njegovati spomen na preminule svećenike, kao i na sve druge ljude koji su im u životu bili dragi i puno im znače. Biskup je zaključio da trebamo protestirati, ali ne zbog nečega ljudskog, nego zbog onoga što je od Zloga u nama, nastojeći se toga osloboditi, kako bi Božja osnovica i naš „koeficijent“ donijeli nagradu života vječnoga koju nam je Gospodin Isus Krist stekao vazmenim otajstvom svoje muke, smrti i uskrsnuća. Poželio je da bude blagoslovljeno sve što će u tom smislu nastojati učiniti iz zahvalnosti prema preminulim svećenicima, koji nas prate svojom molitvom iz vječnosti.
Na svršetku misnog slavlja biskup je zahvalio nazočnim svećenicima i vjernicima, osobito pjevačkom zboru, što su sudjelujući na ovoj svetoj misi učinili plemenito djelo, te pokojnom Tomislavu Ivančiću i drugim svećenicima posvjedočili molitvenu blizinu. Pozvao ih je da se po njihovu nastojanju uz Božju pomoć urodi još puno dobra za našu Hrvatsku.
Izvor: Požeška biskupija
