Humanitarni koncert suvremene duhovne glazbe za pomoć beskućnicima obnovljenim opremanjem Prenoćišta ‘Sv. Vinko Paulski’ Caritasa Zadarske nadbiskupije održan je u četvrtak, 8. veljače u HNK Zadar.

Na koncertu su nastupili grupa Emanuel, fra Marin Karačić i Vanessa Mioč. Koncert je organizirala Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara Zadar, proslavivši na taj način 30. godišnjicu svoga bogatog djelovanja. Prihodom od prodaje ulaznica Caritas će obnoviti inventar Prenoćišta u kojem je deset beskućnika. Prenoćište je zimi otvoreno cijeli dan, od 14 sati do 8 sati ujutro. Korisnici dnevno imaju tri obroka u Pučkoj kuhinji zadarskog Caritasa.

Nakanu koncerta opisala je s. Melhiora Biošić, počasna predsjednica HKUMST-a Zadar. „Hladnog zimskog dana na kolodvoru sam naišla na beskućnika koji se tresao, nije imao ni pravi kaput. Iz naše samostanske kuće s. Rita Maržić dijeli časopis ‘Ulične svjetiljke’ o beskućnicima čijim prihodom se njih pomaže. Teško je ne imati krov nad glavom. Kad je meni toplo, pomislim kako je onima koji nemaju dom, a pojedini imaju nekoliko stanova, vikendice. No, bogat je onaj koji ima Boga. Naša srca ništa ne može zapaliti kao dobra djela i pjesma upućena Bogu“, rekla je s. Melhiora.

Koncert slavljenja ujedno je i duhovna obnova, po pjesmama i duhovnim poticajima izvođača. „Kad se govori o Isusu, moli i naviješta dobro, gdje se ljude ohrabruje obećanjima koje je Bog za nas dao, to je duhovna obnova. Vjerujem da to sjeme mora rasti. Ako sijemo dobro, dobro će i rasti. Našoj misiji uvijek pristupamo s jednakim žarom, pa i povodom humanitarne akcije. Uvijek nam je cilj i najvažnije da se poruka Evanđelja pošalje među ljude. Važno nam je da svi koji pođu s koncerta ponesu poruku Radosne vijesti i da nekome od ukućana, prijatelja, kolega na poslu, prenesu istinu da smo ljubljena djeca Božja, da je Bog naš dobri otac kojeg možemo zvati prijateljem i da nitko od nas zapravo nije beskućnik, a to je jako važno“, rekao je Domagoj Pavin, pjevač grupe Emanuel. Potaknuo je na molitvu za beskućnike „među kojima neki možda i nisu svjesni što u sebi imaju, da se u njima nastanio Bog. Uz materijalnu pomoć koju damo tim ljudima, dobro bi bilo da zastanemo s njima kad ih sretnemo, ohrabrimo. Da im kažemo: ‘Bog vas nije zaboravio. Njegova poruka za tebe je dobra’. To moramo prenijeti. Mnogi imaju u okruženju nekoga tko se osjeća odbačenim ili beskućnik, na neki način. I njima treba dati poruku da ih Bog voli. Nitko od nas nije beskućnik jer imamo na nebu Oca koji nas toliko voli da je dao za nas svoga Sina, koji je za nas završio na križu i prolio svoju krv, da bismo mi mogli živjeti Božje Kraljevstvo“, rekao je Pavin, u zahvalnosti za poziv i svima koji su se odazvali doći.

Vanessa Mioč rekla je da je plemenito povezati slavljenje Boga i pomoć najpotrebnijima, poručivši: „Čovjek vrijedi. Božji smo, trebamo biti toga svjesni i s tim mislima hoditi ovim svijetom“.

Fra Marin Karačić rekao je da su mu humanitarni koncerti osobito pri srcu. „Čovjek se osjeća konkretno kad pomaže nekome, kad možeš darove koje ti je dao Gospodin podijeliti s drugima i tako još i pomoći nekome. To Bog daje, to trebamo primiti, svjedočiti i biti zahvalni za to. Sv. Franjo je govorio da smo oruđe u Božjoj ruci, a sv. Majka Terezija da smo olovka kojom Bog piše. Trudim se biti oruđe i olovka, da Bog može učiniti nešto preko mojih pjesama, koje mi je on i dao“, rekao je fra Marin. Susresti beskućnika je tužno. „Pogađa me ljudska pohlepa, škrtost, zloba. Jer koliko je bogatstva u svijetu, nitko ne bi trebao biti beskućnik. Svatko od nas mogao bi se češće okrenuti za beskućnicima, ne samo dati im novac, nego i vrijeme. Značilo bi im da se netko zaustavi i popriča s njima, da osjete da su i oni jednako vrijedni kao i oni koji nisu siromašni“, potaknuo je fra Marin.

Karačić je rekao kako se čovjek ne smije bazirati samo na osjećaje. „Bog je tu. To treba znati, iako nekad to ne osjećamo. Ako nekad osjećamo prazninu, pustinju, suhoću, to je put kojeg moramo proći da bismo bili snažniji, hrabriji i čvršći“, poručio je fra Marin. Potaknuo je da nas Gospodin oslobodi od svega čime smo zavezani i što nas odvaja od njega; da tijekom korizme razapnemo grešno i doživimo radost Uskrsa.

„Evanđelje nema smisla ako ostaje na teoriji. Sv. Terezija Avilska je govorila da je Boga našla i među loncima, u kuhinji. Kako je dobro Boga naći u svakoj sitnici, u svemu što je stvoreno. Sv. Franjo je govorio, kad bi se spotaknuo o neki kamen: ‘Taj kamen nije tu slučajno. Taj kamen mi nešto govori. Gospodin mi preko njega nešto govori’. Nemoj tražiti Boga u senzacijama. Bog je u sitnicama, u svakodnevnim stvarima. Nešto počistiti, udijeliti osmijeh, dobru riječ. Puno toga je satkano od sitnica, to čini mozaik našeg života. Trudimo se da svaki komadić tog mozaika bude protkan evanđeljem“, potaknuo je fra Marin Karačić.

Franziska Perković, pjevačica grupe Emanuel, zahvalila je Bogu za moćno i pobjedonosno ime Isus, potaknuvši da u njegovo Ime pobjeđujemo svaku okolnost. „Hvala što zbog Isusovog imena i njegove žrtve možemo imati veličanstveni život, život pobjede. Ime Isus je iznad svakog imena. Trebamo uzvisivati Isusovo ime, a ne uzvisivati recesiju, neimaštinu, bolesti, strahove, tjeskobe. Kad uzvisujemo Isusovo ime, te stvarnosti postaju malene. Jer u Isusovoj prisutnosti ne može opstati ništa što nije u skladu s veličanstvenim životom kojeg nam je Isus obećao i omogućio. Mi smo pobjednici zbog onoga što je Isus učinio. Prihvatimo to vjerom, živimo taj život“, potaknula je Perković. To ne znači da se nećemo nalaziti u različitim okolnostima. „To nam Bog nije obećao. Ali, obećao nam je da ćemo u njemu imati pobjedu. Sveto Pismo kaže: ‘Smrt i život su u vlasti jezika’. Često ispovijedamo riječi nevjere. Govorimo koliki je naš Bog. Bog može promijeniti naš život, u njemu je sila“, istaknula je Perković.

Kad je aramejski kralj želio napasti Elizeja, sluga je pitao Elizeja: ‘Gospodaru, što nam je činiti?’. Elizej je rekao: ‘Bože, otvori mu oči da vidi’. „Elizej se kretao u području vjere, a sluga u području gledanja. Elizej je vidio više onih koji su za njih, a sluga je vidio više onih koji su protiv njih. Elizej nije vidio, ali je vjerovao da je nebeska vojska s njim, da nijedno oružje protiv njega neće uspjeti. Mi kršćani se krećemo prema vjeri, hodamo po vjeri, a ne prema onome što vidimo, čujemo ili osjećamo. Tada imamo pobjedu u svom životu, bez obzira kakva se činila naša okolnost“, poručila je Perković, istaknuvši da su sva Božja obećanja u Isusu za čovjeka Da i Amen. „Stoj na toj riječi i nastavi vjerovati. Nema veze što se čini oko tebe. Prihvatite s vjerom, to je toliko moćno. Nema veze što se događa u svijetu. Kršćani su pozvani biti manifestacija sinova Božjih. Vjerujte u Božju riječ, u njegova obećanja, da oružje skovano protiv vas neće uspjeti, koliko god se to činilo“, ohrabrila je Perković.

Ateist kaže: ‘Ne vjerujem u Boga’, a redovnica mu kaže: ‘Ali, Bog vjeruje u tebe’. „To je evanđeoska istina koja prodire u nevjerničko srce. Bog ne diže šaku na mene, nego me čeka s raširenim rukama. Ljudi trebaju čuti koliko ih Bog voli i istinu Evanđelja, što je Bog učinio za nas, da ta žrtva ima silu u našim životima“, istaknula je Perković. Trebamo posvijestiti da nas Bog voli, „da se manifestira sila njegovog križa, onoga što je Bog učinio za nas. Govorite, Bog me voli kao Isusa i ne mogu učiniti ništa manje i više da se to promijeni. Sveto Pismo kaže da se ljubav sastoji u tome da je Bog prvi nas volio, ne mi njega.

Neka ta istina bude zapečaćena u vašim životima, da vam životi izgledaju čudesno, da se vidi da živite s Bogom, da onaj tko nije vjernik kaže: ‘Ja hoću takvog Boga’. Ljudi sumnjaju u Boga jer ga ne vide s raširenim rukama, nego misle da im Bog nešto uzima. Bog nikad ne uzima. Bog uvijek daje. Riječ Božja kaže, ‘Dao nam je svoga Sina, kako nam neće dati i sve ostalo s njim’. Bog ispunjava sve naše potrebe raskošno, prema bogatstvu svoje slave. Bog je dobar i od te istine o Božjoj dobroti trebamo živjeti“, poručila je Franziska Perković.

Tekst i foto: Ines Grbić

Izvor: Zadarska nadbiskupija