U nedjelju 11. veljače u Kapeli BDM Lurdske u Kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje svetkovine Blažene Djevice Marije Lurdske u koncelebraciji s fra Renatom Galićem, bolničkim kapelanom u KB Dubrava u Zagrebu i fra Slavenom Brekalom, gvardijanom Franjevačkog samostana Hercegovačke provincije, Zagreb - Dubrava.

U svome uvodu biskup Šaško zahvalio je franjevcima Hercegovačke provincije koji djeluju u zagrebačkoj Dubravi i kojima je povjerena briga za bolesnike u KB Dubrava: „U radosti ovoga susreta zahvaljujem fra Renatu Galiću na pozivu da danas budem s vama, a u ime cijele naše Nadbiskupije zahvaljujem njemu, fra Slavenu Brekalu, fra Serđu Ćavaru, fra Anti Bekavcu i ostaloj braći franjevcima za revnost i zauzetost u duhovnoj brizi za vjernike i za nebrojiva djela milosrđa koja se mogu prepoznati u ovoj bolnici.“
 
„Drago mi je da je u ovome slavlju s nama i gospodin Ravnatelj Bolnice zajedno s liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima i ostalim osobljem, znajući da na odjelima i sada rade redovite i dežurne službe, ne zaboravljajući da je briga za potrebite – ispunjena ljubavlju – najljepša molitva ugrađena u našu životnu liturgiju, kao plod života s Bogom i kao novo sjeme nebeskoga kraljevstva.“, nadodao je biskup Šaško.

U svojoj homiliji biskup Šaško, tumačeći evanđelje o gubavcu kojega je Isus ozdravio, istaknuo je: „Braćo i sestre, koliko ljudi i danas, ispunjeni Radosnom viješću, čine po uzoru na Isusa, nesebično živeći za druge, čuvajući i vraćajući ljudskost. To je obnavljanje poziva svima nama koje Gospodin i danas dodiruje, da gestama blizine liječimo svoje bližnje, počevši od udaljenosti i ranjenosti u obiteljima, među supružnicima, prijateljima. Svaki dodir ljubavi donosi radost i mijenja svijet.
 
Zašto Isus nije izliječio sve bolesnike? Zašto danas ne izliječi sve? Neki pred tim pitanjima odustaju od zajedništva s Bogom, a odgovor se nalazi u otajstvu križa po kojemu Bog ne odustaje ni od koga. U svome je križu izliječio sve i dao spasenjsku, neizmjernu vrijednost trpljenju iz ljubavi.“
 

„Bez Kristova utjelovljenja, bez kršćanske vjere i milosrđa, ne bi bilo bolnica, barem ne u ovakvome razvoju kakav poznajemo od pojavka Crkve. I ranije, i izvan kršćanstva, ljudi su se liječili, stjecali spoznanja o bolesti i o lijekovima, ali nosivo je milosrđe koje se ne tiče samo bolesti, nego svega što živimo: od odgoja i znanosti, do umjetnosti, gospodarstva, zabave i športa. Ganuće je pokrenutost, a samo ljubav istinski pokreće i preobražava.“


„Ova bolnica nosi uz sebi i pridjev 'klinička'. I ta je riječ poučljiva, osobito u ovoj kapeli. Klinein na grčkome znači: položiti, prignuti se ('krevet' se kaže klíne), misli se prije svega nad bolesnika; biti kraj njegova kreveta, pokazati mu prisutnost i brižno lice. Tako nagnutost nad nekim znači i naklonost i poštovanje.

Likovi svetaca u ovoj kapeli svi imaju tu 'kliničku gestu': Blažena Djevica Marija i pod križem i u pogledu Gospe Lurdske, i bl. Alojzije i sv. Leopold. Podignut pogled ima Krist (prema nebu) i dijete (prema svecu). Ponad svega, svetost je naklonjenost čovjeku, odnosno Bogu u čovjeku, bio on neznatan kao što su nerođeni ili djeca u odrastanju ili pak starci ili ljudi ranjeni životnim udarcima. Bolnice su tako ne samo mjesta 'popravljanja' ljudskoga tijela, nego velika učilišta vrjednota društva. One nas uče poniznosti, strpljivosti i klanjanju otajstvu života.“, rekao je biskup Šaško.
 

„Današnja svetkovina u ovoj bolnici govori o tome da i ovu kapelu gledamo poput špilje Božjega dodira i susreta s nebeskim darom u svakidašnjici, u redovitosti koja svakoga dana donosi neredovitost otajstvenosti.
Ovdje možemo pročitati nešto što nije ispisano slovima, ali je vidljivo: Ovamo se ulazi da bi se dalo hvalu Bogu, a izlazi se da bi se voljelo i služilo braći i sestrama“, zaključio je biskup Šaško.