Sprovodnu misu i ispraćaj vlč. Stjepana Markušića u župnoj crkvi sv. Leonarda u Goričanu u utorak, 30. siječnja, predvodio je varaždinski biskup Bože Radoš. Koncelebrirali su generalni vikar mons. Antun Perčić, ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu preč. Josip Koprek te 52 svećenika iz biskupije.
Uvodeći u misu biskup Radoš je kazao da je vlč. Stjepan život vjere započeo u crkvi u Goričanu, u kojoj se okupila obitelj, svećenici i narod kako bi molili Gospodina da mu podari puninu života.
U homiliji je tumačio evanđelje liturgije dana te poručio: „Za nas je ovo prilika da Gospodin osnaži našu vjeru sa snagom svoje riječi.“
„Nije li Stjepan na ovom mjestu osjetio tajnu vjere: da je Bog za njega, svoje dijete, dao svoj život? Nije li ta spoznaja, istina vjere, bila tako snažna da se prepustio Bogu da ga potpuno zahvati i da ga pošalje u svijet naviještati tu istinu vjere? On je tu istinu vjere živio i naviještao po župama gdje je bio kapelan i župnik. Isto je činio i po bolnicama“, rekao je mons. Radoš.
Osvrnuvši se na smrt nadstojnikove kćeri kojoj je Isus zapovijedio da ustane, propovjednik je naglasio da „nam je Isus dao razlog da smrt vidimo kao san. Isusov dodir može probuditi one koji su usnuli. Za neke je to podsmijeh, a za druge osmijeh. Osmijeh, jer Gospodin vraća u život“, naglasio je.
„Svjesni smo da je i naš Stjepan među nama. Molimo Gospodina da ga dotakne, da ga probudi iz sna na vječni život. Zato smo ovdje, u vjeri i nadi da ga Gospodin želi uvesti u kuću Nebeskog Oca. Molimo za našeg brata da ono što je cijeli svoj život vjerovao, ispovijedao, svjedočio i propovijedao, da to okusi i živi kroz svu vječnost“, zaključio je biskup Radoš.
Na kraju mise ravnatelj Svećeničkog doma u Varaždinu preč. Josip Koprek u govoru je iznio nekoliko crtica iz života vlč. Markušića.
Vlč. Stjepan Markušić rođen je 2. rujna 1951. godine u Goričanu od oca Đure i majke Franciske r. Dolenec. Osnovnu školu pohađao je u rodnom Goričanu, a srednju interdijecezansku za spremanje svećenika na Šalati u Zagrebu od 1966. do 1970. godine. Nakon mature upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu na kojemu i diplomira 1976. godine. Za svećenika je zaređen 27. lipnja 1976. u zagrebačkoj katedrali po rukama nadbiskupa Franje Kuharića. Mladu misu proslavio je u Goričanu 1. kolovoza 1976. godine.
Svećeničku službu započeo je kao kapelan u Župi Gospe Snježne u Kutini gdje ostaje četiri godine. Nakon toga, kao župnik djeluje u Župama Gaj i Antunovac od 1980. do 1987., a zatim 1987. godine dolazi za župnika u Župu Sv. Jurja u Trnju gdje ostaje do 1999. Potom dolazi u Župu Macinec u kojoj je djelovao najdulje, 23 godine, do svog umirovljenja, 11. srpnja 2022. godine. U međuvremenu, od 2012. godine pa sve do umirovljenja, uz župničku službu u Macincu obnašao je i službu dušobrižnika u čakovečkoj bolnici. 1. kolovoza 2022. dolazi u Svećenički dom u Varaždinu gdje ostaje do svoje smrti 27. siječnja 2024. godine.
„U svim župama u kojima je djelovao dokazao se kao revan i zauzet svećenik, kako na duhovnom tako i na materijalnom području. Za sve dobro koje je učinio kao župnik i bolnički dušobrižnik neka mu nebeski Otac udijeli vječnu nagradu“, istaknuo je preč. Koprek.
„Osobito zahvaljujem našem medicinskom osoblju u Domu koje se brinulo za njega do zadnjega časa. Zahvaljujem i obitelji Krznar koja je pokojnom Stjepanu bila stalna pomoć i podrška, redovito ga posjećujući i brinući za osobne potrebe“, kazao je ravnatelj Svećeničkog doma.
Uime Župe Pohoda BDM u Macincu u kojoj je vlč. Markušić djelovao, nekoliko riječi uputio je i sadašnji župnik vlč. Mislav Mikac. „Osvijestimo si da je vlč. Stjepan cijeli svoj život dao za nekoga i nečemu drugome, a ne sebi. To je činjenica koju nijedna brojka, govor ili djelo ne može uvećati ili umanjiti“, istaknuo je vlč. Mikac te zahvalio za sve što je učinio za život župljana u Macincu. „Hvala Vam što ste Župu Macinec ostavili u zavidnom stanju kad ste odlazili. Velika je to stvar za novi početak. I na kraju, oprostite kad Vas nismo shvaćali ozbiljno u bolesti i muci. Hvala što ste bili dio naših života“, poručio je.
Uime domaćih svećenika i časnih sestara od vlč. Markušića oprostio se umirovljeni svećenik iz Doma vlč. Pavao Markač. „Naš vlč. Markušić poznat je po temeljitoj pripavi za misu i propovijedi. Bio je liturgičar srcem i dušom. Redovito je sudjelovao u katehetskoj školi u sv. Jurju u Trnju i Macincu. Rado je pjevao: 'Međimurje, kak si lepo zeleno'. Mnogima je naš Štefek pomagao. Zajedno smo bili u Domu godinu i pol. Zaključili smo da nam nikada i nigdje nije bilo tako lijepo kao u Svećeničkom domu. Rekao mi je u svakodnevnim susretima da želi čekati uskrsnuće i vidjeti Njegovo lice sa svojim roditeljima“, kazao je vlč. Markač te na kraju zaključio govor riječima koje je pokojni Stjepan često izgovarao, citirajući oca Petra Pericu, „Kristu služiti nema veće časti, Krista ljubiti nema veće slasti, Krista slijediti to je veličina, sve je drugo varka i taština.“
Prigodnu riječ i izraze sućuti međimurskog župana Matije Posavca pročitao je biskupov tajnik vlč. Marko Domiter. Župan Posavec poručio je da je vlč. Markušić ostavio tragove dobrote posvećene ljudima i predanosti Bogu i vjeri. „Mladim svećenicama bio je uzor, a svojim župljanima oslonac. Ostat će živjeti u srcima brojnih ljudi u Međimurju čije je živote dotaknuo svojom plemenitošću i dobrotom“, stoji u poruci.
Branimir Gubić
Izvor: Varaždinska biskupija
