Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić na svetkovinu Bogojavljenja, u subotu 6. siječnja, predvodio je svečano euharistijsko slavlje u splitskoj prvostolnici sv. Dujma u koncelebraciji s generalnim vikarom don Franjom Frankopanom Velićem, katedralnim župnikom don Antom Mateljanom te svojim tajnikom don Renatom Pudarom.
Nadbiskup je na početku misnoga slavlja istaknuo da se Bog nije samo objavio onima koji su mu naizgled bili blizu, odnosno Izraelskom narodu već se objavljuje, u svakodnevnim životnim situacijama, svakom čovjeku jer Svjetlo Istinsko prosvjetljuje svakoga čovjeka.
Nakon evanđeoskog čitanja, po drevnom crkvenom običaju na svetkovinu Bogojavljenja, kapelnik splitske prvostolnice mo. don Šime Marović otpjevao je svečani gregorijanski napjev kojim je proglasio svetkovanje Vazma i tijeka cijele liturgijske godine.
Nadbiskup je u svojoj propovijedi kazao da su Mudraci vidjeli izvanrednu pojavu na nebu, zvijezdu koja putuje te su osjetili u sebi zov da je slijede. Oni su tu zvijezdu u svojoj nutrini razumjeli i interpretirali kao Božji znak, i osjetili su nutarnji imperativ da trebaju odgovoriti tom Božjem znaku. „Bog čovjeku vjere daje svoje znakove. Ti znakovi ne moraju biti nekakva viđenja, nekakva ukazanja, ili nešto toga tipa. Mogu to biti sasvim mali događaji koji su posve neočekivani i koji nas jako iznenade“, istaknuo je.
No, često čovjek ne ide dalje od toga znaka. Ne postavi si pitanje, poziva li nas taj znak na nešto? U takvim situacijama znakovi postaju neplodni. „Ovi mudraci su se zaustavili i meditirali nad znakom koji su vidjeli tražeći u njemu neku Božju poruku. Zato su se odlučili slijediti ga. Krenuli su na put u nepoznato. Sigurno da im nije bilo jednostavno i lako. Morali su prevaliti dugi put, susresti se sa mnogim opasnostima i poteškoćama“, istaknuo je nastavljajući: „Zvijezda ih nije vodila korak po korak. Bili su periodi kada nisu vidjeli nikakvu zvijezdu, nisu imali nikakvog svijetla. To se vidi i u evanđeoskom odlomku gdje se veli da mudraci u Jeruzalemu ponovno ugledaše zvijezdu i obradovaše joj se radošću veoma velikom. To znači da je jedno vrijeme nije bilo.“
Na svojem putu Mudraci su se zasigurno suočili s razočaranjima, umorom, patnjom s pitanjem ima li uopće smisla ići dalje? „Draga braćo i sestre, svi mi na našem putu vjere moramo računati i na tame, mnoge sumnje, pa i na razočaranja. Vjera nije laka stvarnost. Tražiti Boga, košta. Ali to traženje pokazuje koliko je nekome stalo do Boga“, kazao je.
Često puta u vjeri želimo potpunu jasnoću, preciznost, da bude sve po ljudskoj logici. No, to nije put vjere, istaknuo je nadbiskup. Vjeru prati i tama, mnoga iznenađenja i nejasnoće. „Lako je vjerovati kada sve ide kako želimo, kada imamo dobro zdravlje i uspjeh u poslu. Bog nekada pošalje i tame da vidi koliko pouzdanja imamo u njega. Nema sveca koji nije iskusio i tame u svojoj vjeri. I ova tri mudraca s istoka nisu iznimka“, naglasio je nadbiskup.
Mudraci su uz bezbroj problema stigli do Jeruzalema, uvjereni da će im tu svećenici i pismoznanci riješiti sve probleme. Bili su uvjereni da vjerski i politički vođe naroda sigurno znaju sve o Djetetu te da će im oni pokazati put do njega. „Kakvo razočaranje. Ovi vjerski vođe teoretski znaju sve, ali ne pokazuju nikakav interes da bi i oni pošli s Mudracima i vodili ih do Betlehema putem koji dobro poznaju, te se zajedno s njima poklonili novorođenom kralju. Njihova vjera je hladna i samo teoretska. Ta vjera je jako slična nevjeri“, kazao je.
Bog je pripremao stoljećima svoj narod no oni ga nisu na kraju prihvatili. Oni koji su bili daleko od njega našli su ga, a oni koji su mu bili blizu nisu. „Bog nudi spasenje svom narodu, ali kada oni odbijaju on se obraća drugima. To nam je svima upozorenje. I naš narod je primio vjeru prije više od 1.300 godina, ali to nije jamstvo naše vjernosti u budućnosti. Vjernost se mora stalno potvrđivati. Ako ne, postoji opasnost da se udaljimo od Boga i da umjesto nas dođu neki drugi. Pozvani smo da budemo zvijezde u vjeri pokoljenjima koja dolaze. Da budemo svjedoci u vjeri mlađim naraštajima, prije svega onima s kojima živimo, da se dar vjere, koji su primili naši pradjedovi, ne ugasi. Pozvani smo da budemo Isusovi svjedoci, ili bolje rečeno, 'kristonosci', ljudi u kojima će drugi moći prepoznati pravo lice i srce Kristovo“, zaključio je nadbiskup moleći Gospodina da trajno ostanemo vjerni tom velikom božanskom poslanju.
Riječ zahvale na kraju mise uputio je katedralni župnik don Ante Mateljan. Misno slavlje uveličao je Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod vodstvom maestra don Šime Marovića i uz orguljašku pratnju mo. s. Mirte Škopljanac Mačina.
