Riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić proslavio je 20. obljetnicu biskupskog ređenja i upravljanja Nadbiskupijom 16. prosinca u riječkoj katedrali sv. Vida. Bila je to ujedno i misa uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića. Na misi je mogao sudjelovati vrlo ograničen broj ljudi stoga je katedrala bila zatvorena za javnost. Uz apostolskog nuncija mons. Giorgia Lingue i biskupe Riječke metropolije bio je tu i Zbor savjetnika, predstavnici državne i lokalne uprave te osobe koje su sudjelovale u liturgijskom slavlju. Moderator liturgijskog slavlja bio je pomoćni ceremonijar Riječke nadbiskupije izv. prof. dr. sc. vlč. Nikola Vranješ. Misu je izravno prenosila Laudato TV, a mogla je biti praćena i na Facebook stranici Riječke nadbiskupije.

„Zahvalimo Bogu za sve dobro što smo učinili u ovih 20 godina. Bilo je naravno i propusta, stoga zamolimo Boga za oproštenje“, rekao je nadbiskup Devčić na početku slavlja.

Obred uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića uslijedio je nakon biblijskih čitanja, prije propovijedi gospićko-senjskog biskupa mons. Zdenka Križića. Kancelar nadbiskupije preč. Marko Gregić pročitao je bulu pape Franje kojom mons. Uzinića upućuje u službu nadbiskupa koadjutora Riječke nadbiskupije. U pismu Papa navodi kako je nadbiskup Devčić zamolio za pomoć u upravljanju nadbiskupijom te kako je izbor pao na mons. Uzinića dosadašnjeg Dubrovačkog biskupa. Na kraju mu je zaželio da i dalje „pokazuje vjernicima svjetlo evanđeoske istine“. Potpisivanjem zapisnika o preuzimanju službe, kojeg su potpisali obojica nadbiskupa te Zbor konzultora, službeno je izvršen čin uvođenja u službu nadbiskupa koadjutora mons. Mate Uzinića.

U propovijedi je mons. Križić (link) govorio o značaju i karakteristikama službe biskupa, pastira vjernika po uzoru na Isusa Krista „Ne želim govoriti puno o životu i djelu mons. Devčića jer je uvijek opasnost da se ne kaže ono najbitnije iz njegova života, ono što je u Božjim očima bilo najvrjednije, što bi puno bolje mogli reći oni koji su mu bili dugogodišnji najbliži suradnici u njegovoj biskupskoj službi. Ja bih ovdje samo ponovio ono što mi je rekao jedan svećenik, prije 3-4 godine, za mons. Devčića, i što mi je ostalo duboko u sjećanju: „On je dobar čovjek“. Ovo je posve dovoljno da se predstavi njegov lik i nije potrebno ništa nadodavati.“ Biskup je napomenuo da je propovijed trebao održati umirovljeni biskup mons. Mile Bogović koji je nažalost zbog bolesti spriječen u tome. Na kraju je čestitao nadbiskupu Devčiću na visokoj obljetnici upravljanja Riječkom nadbiskupijom te nadbiskupu koadjutoru mons. Uziniću na preuzimanju nove službe. Prenio im je i čestitke predsjednika HBK mons. Želimira Puljića.

Prije kraja mise prigodne riječi i čestitke uputili su: u ime državnih vlasti izaslanik premijera Andreja Plenkovića, ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, u ime županijskih vlasti župan Zlatko Komadina čiji govor je, zbog opravdanog izostanka, pročitao izv. prof. dr. sc. Nikola Vranješ, te u ime gradskih civilnih vlasti gradonačelnik Rijeke mr. Vojko Obersnel. Svi su oni istaknuli značajnu suradnju civilnih i Crkvenih institucija na zajedničkom polju djelovanja – brizi za građane, posebno one najpotrebitije.

U ime vjernika laika govorila je dr. sc. Ksenija Rukavina Kovačević, u ime klera, redovnika i redovnica generalni vikar mons. mr. Emil Svažić te u ime Apostolske nuncijature u RH apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua.

Nuncij je nadbiskupu Devčiću čestitao na visokoj obljetnici plodnog biskupskog služenja te koadjutoru Uziniću na imenovanju. Pozvao ih je da svojim primjerom i suradnjom budu najbolji uzor vjernicima u svjedočenju Božanske ljubavi. Podsjetio je nadbiskupa Devčića na dane njegova imenovanja riječkim nadbiskupom od strane pape Ivana Pavla II. „Slijedili ste primjer svetog Pape i svjedočili to konkretnim karitativnim i obrazovnim radom“, rekao je nuncij.

Mons. mr. Emil Svažić u svom je govoru podsjetio na najvažnije plodove dvadesetogodišnje službe riječkog nadbiskupa. „Ponajprije Vam hvala na brojnim svećeničkim ređenjima. A zaredili ste 53 prezbitera, što je više od polovice našeg prezbiterija“, rekao je mons. Svažić. „Došavši na čelo Riječke nadbiskupije, vrlo brzo ste poradili na uspostavi crkvenih struktura, nužnih za kvalitetno funkcioniranje pastoralnog života na svim razinama: župno pastoralno vijeće postaje obvezatno za sve naše župe, nadbiskupijskom pastoralnom vijeću daje se veća važnost, posebice kroz predlaganje i provjeravanje godišnjeg nadbiskupijskog pastoralnog plana i programa, uspostavljaju se novi nadbiskupijski pastoralni uredi i povjerenstva itd. Nadalje, kroz protekla dva desetljeća pod Vašim je vodstvom izgrađeno desetak novih župnih ili filijalnih crkava i kapela, dovršena zgrada nadbiskupijskog Caritasa, rekonstruirana zgrada Nadbiskupskog doma i Sjemeništa, a da o brojnim obnovama crkava i župnih domova i ne govorimo. Vaše su primarne zasluge, oče Nadbiskupe, i za uspostavu ili barem potporu mnogih karitativnih i odgojno-obrazovnih ustanova u našoj Nadbiskupiji, koje na poseban način svjedoče o njezinoj autentičnosti, od Riječkog hospicija, Katoličke osnovne škole, preko Doma sv. Ana, Utočišta za beskućnike itd. Vaš doprinos svemu tome neizbrisivo je upisan u povijest naše Mjesne crkve. Kao njezin prezbiterij od srca Vam na tome zahvaljujemo. Dobri Bog neka Vam bude najizvrsnija nagrada.“ Uputio je i riječi dobrodošlice nadbiskupu koadjutoru izrazivši spremnost na zajedničko djelovanje na dobrobit svih ljudi. „Kako je Vaše biskupsko geslo “Od ljudi za ljude”, dakako, u odnosu prema Bogu, tako i mi želimo da plodovi naših međusobnih odnosa uvijek budu usmjereni prema svekolikom, a posebice prema duhovnom dobru onih kojima smo poslani, ali uvijek tako da ih privodimo Bogu, izvoru i konačnom uviru svakog istinskog života“, rekao je mons. Svažić.

Dr. Kovačević, Predstojnica Katehetskog ureda i Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije podsjetila je da je suradnju s nadbiskupom Devčićem započela s početkom njegove službe kao njegova tajnica. „Nije svima tada bilo razumljivo, a još manje prihvatljivo, da se administrativna korespodencija jednoga nadbiskupa metropolite preda u laičke ruke i pod laičko oko, kao niti kasnije Katehetski ured i briga za vjerski odgoj djece i mladih. Ali Vi ste imali povjerenja ne samo u svoje studente, što se vidjelo iz godine u godinu i po odgovornim službama koje ste dodjeljivali laicima u Ordinarijatu i na riječkoj Teologiji te po poticajima da se Vaši studenti laici poslijediplomski usavršavaju na brojnim fakultetima u Domovini i izvan nje, nego ste imali povjerenja općenito u snagu i potencijal laikata kako na području ove mjesne Crkve tako i šire. Ne čudi, stoga, da ste tolike godine i predsjednik Vijeća za laike Hrvatske biskupske konferencije. No, vjeroučitelji laici Riječke nadbiskupije, njih oko 120, najbolji su dokaz Vaše zauzetosti za laike, kao i brojne laičke vjerničke zajednice i udruge mladih, poput Katoličkih skauta i drugih, kojima ste uvijek bili čvrsta potpora u nastajanju i ohrabrenje u razvoju.“

„Svjestan sam, kako sam poručio i u svom prvom obraćanju riječkoj Crkvi, da me ova zadaća nadilazi. Zato s otvorenim srcem, moleći pomoć i suradnju, želim pristupiti svakom od vas i u vama pronaći svoje suradnike. Ponajprije se to odnosi na Vas oče nadbiskupe Ivane kojemu sam poslan, kako piše u buli imenovanja, biti podrška i pomoć da bismo zajedno predanije ubirali plodove pastoralnoga rada. Potom se to odnosi na vas braćo svećenici koji ste mi kao biskupu „najbliži bližnji“, na vas drage posvećene osobe, redovnici, redovnice, društva apostolskog života, na vas dragi đakoni, bogoslovi i sjemeništarci i osobito na vas dragi vjernici laici, inclusi anche voi fedeli cattolici di lingua italiana, (uključujući i vjernike talijanskog govornog područja) u različitim zvanjima i zanimanjima koji sa svima nama činite Crkvu, zajednicu vjernika, Božji narod, a što onda sa sobom nosi i pravo i dužnost sudjelovati u njezinom poslanju.

Ukratko se i predstavio objavivši na koji način želi vršiti svoju službu pastira mjesne Crkve. „Vijest o mom imenovanju riječkim nadbiskupom koadjutorom objavljena je na spomendan sv. Karla Boromejskog. Drago mi je da se to dogodilo na spomendan tog velikog biskupa, koji je u svoje vrijeme dao veliki doprinos obnovi Crkve. Njegovo biskupsko geslo je „Humilitas“ – „Poniznost“, što bih rado povezao sa svojim biskupskim geslom „Od ljudi za ljude“. Volio bih da i jedno i drugo bude moj program, služiti u poniznosti svima vama koji ste mi povjereni, polazeći od sebe samoga, kako na jednom mjestu reče sv. Karlo: „U prvom redu sam čini, propovijedaj životom i vladanjem.“ Molim sve vas da ovaj moj poziv i moje poslanje „od ljudi za ljude“, s vama i za vas, pratite molitvom da bi sve što budemo činili, bilo s Božjim blagoslovom i uz pomoć Božje milosti, ali i uz nebeski zagovor Blažene Djevice Marije, koju u našoj nadbiskupiji osobito štujemo kao Gospu Trsatsku i sv. Vida mučenika, zaštitnika naše Riječke nadbiskupije.“

Na kraju misnog slavlja malobrojnim okupljenima obratio se i slavljenik, riječki nadbiskup mons. dr. Ivan Devčić.

“Poštovani g. apostolski nuncije mons. Giorgio Lingua, dragi nadbiskupe koadjutore Mate i ostala braćo biskupi, braćo svećenici, đakoni, redovnici i redovnice, dragi vjernici laici i svi poštovani sudionici ovog svetog slavlja. Dana 16. XII. 2000., nakon mog biskupskog ređenja u ovoj katedrali, u nastupnoj propovijedi između ostalog sam rekao: „Svaki čovjek u svom životu neizmjerno više primi nego što može uzvratiti!“. To što sam izjavio prije 20 godina na početku moje biskupske službe, ponavljam i sada nakon dva desetljeća obnašanja te službe. O tome sam ovih dana puno razmišljao i sa zahvalnošću se prisjećao tolikih svećenika, redovnika, redovnica, vjernika laika, kao i drugih ljudi dobre volje, počevši od gospodina gradonačelnika i gospodina župana, liječnika i ostalog medicinskog osoblja KBC-a Rijeka, rektora i dekana Sveučilišta u Rijeci, novinara te moje rodbine i prijatelja. Posebno želim zahvaliti mojim najbližim suradnicima laicima u Ordinarijatu, koji su me svih ovih godina, neki čak od početka moje biskupske službe, bili od velike pomoći, kao i svima onima koji uredno i marljivo rade u mnogim našim katoličkim ustanovama. Svi spomenuti, kao i mnogi nespomenuti, bili su mi, svatko na svoj način, poticaj i ohrabrenje u mojoj službi. Zbog toga u ovom svečanom trenutku svima izričem svoje veliko hvala. Sve sam vas doživljavao kao svoje, bez obzira na vjeru i svjetonazor, a tako ste i vi doživljavali mene. Svoje biskupsko služenje zamišljao sam i shvaćao kao suputništvo.“

Iz tog se razloga, potaknut Isusovim primjerom, kada je preuzeo službu prvog Riječkog nadbiskupa, odlučio na intenzivnije razvijanje karitativnih aktivnosti na području nadbiskupije. „Ove godine naš Caritas slavi 50. obljetnicu postojanja i djelovanja. To je 50 godina suputništva sa siromasima, prognanicima i beskućnicima naše mjesne Crkve.“ Podsjetio je na dugačku povijest Caritasa te 4 karitativne ustanove koje djeluju pod okriljem nadbiskupije. Tu su i vrtići i jaslice, Katolička osnovna škola i Salezijanska klasična gimnazija te Hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić.“

„U svom biskupskom služenju nastojao sam koliko god sam mogao držati se Isusove zapovijedi: „Zgaženu trsku ne slomiti i žižak što tek tinja ne ugasiti. (Mt 12, 20). To znači da slabe i posrnule ne smijemo odbaciti, nego im strpljivo i s ljubavlju pomoći da se duhovno osove, svojih slabosti oslobode i za Gospodinom pođu ne okrećući se natrag.“ Nadbiskup je zaželio da te preporuke i dalje budu putokazi koje će Riječka nadbiskupija slijediti. „U duhu rečenog izričem svoju dobrodošlicu mons. Mati i zahvalnost papi Franji što ga je poslao, da viribus unitis (ujedinjenim snagama) vodimo ovu mjesnu Crkvu na način da bude i dalje suputnica svim bogotražiteljima i ohrabrenje svima posustalima na putu nasljedovanja Isusa Krista, našeg najvjernijeg suputnika i pomoćnika, koji nas na našem životnom putu prati s ljubavlju i samilošću, pazeći da zgaženu trsku ne slomi i žižak vjere i nade koji u posustalima tinja ne ugasi. Budimo u tome svi njegovi učenici!“ rekao je nadbiskup Devčić te blagoslovom završio misno slavlje.

Tekst i fotografije: Helena Anušić / Riječka nadbiskupija