Na svetkovinu sv. Terezije Avilske, zaštitnice požeške Katedrale, grada Požege i Katoličke gimnazije u Požegi, 15. listopada, svečano euharistijsko slavlje u Katedrali predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj msgr. Giorgio Lingua, u zajedništvu s požeškim dijecezanskim biskupom msgr. Antunom Škvorčevićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom msgr. Đurom Hranićem, đakovačko-osječkim nadbiskupom u miru msgr. Marinom Srakićem, đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom msgr. Ivanom Ćurićem, kanonicima požeškog Stolnog kaptola, svećenicima Katedralnog arhiđakonata te vjernicima grada Požege. Na početku misnog slavlja, učenica drugog razreda požeške Katoličke gimnazije Tea Tutić, uputila je u ime svih gimnazijalaca, njihovih roditelja i djelatnika navedene škole, pozdrav apostolskom nunciju i nazočnim biskupima. Zahvalila je uvaženom gostu što je došao među njih kao predstavnik Svetog Oca koji nas svakodnevno jednostavnim gestama i riječima potiče da hrabro koračamo za Isusom i da se na obeshrabrimo nasljedovati ga. Istaknula je kako su na sinoćnjem bdijenju posebno molili za njega, ali i za domaćeg biskupa Antuna koji im je svojom zauzetošću i ljubavlju omogućio školovanje u njihovoj Katoličkoj gimnaziji. Zatim je petero gimnazijalaca uručilo cvijeće prisutnim biskupima.
U svom pozdravnom govoru biskup Antun je čestitao svetkovinu sv. Terezije Avilske nazočnim svećenicima na čelu s kanonicima Stolnog kaptola, župniku i vjernicima požeške Župe Sv. Terezije Avilske, stanovnicima grada Požege te djelatnicima i učenicima Katoličke gimnazije u Požegi. Izrazivši osobitu radost što ovo euharistijsko slavlje predvodi apostolski nuncij u Hrvatskoj, msgr. Giorgio Lingua, biskup ga je pozdravio riječima: »Preuzvišeni, nakon jučerašnjeg susreta s Vama u Jasenovcu i Staroj Gradiški, danas Vam u našoj Katedrali od srca izričem dobrodošlicu u osobno ime i u ime sudionika ove svete mise, kao i u ime svih vjernika Požeške biskupije. Zahvaljujem Vam što nam svjedočite blizinu pape Franje i podsjećate nas na njegove poruke, napose najnovije koje nam je uputio u Enciklici „Fratelli tutti“ – „Svi smo braća“, te nas uvodite u duboko zajedništvo Isusove Crkve kojem služi nasljednik sv. Petra a u punini se ostvaruje i očituje po svetoj euharistiji. S Vama, predstavnikom pape Franje u Republici Hrvatskoj ova sveta misa očituje duboke otajstvene dimenzije naše mjesne Crkve, kojima se radujemo i u kojima se želimo obnoviti«, kazao je biskup Antun. Nakon što je pozdravio nazočne nadbiskupe i biskupa đakovačko-osječke crkvene pokrajine, svećenike i đakone, redovnike i redovnice, bogoslove i svećeničke aspirante u požeškom Kolegiju, vjeroučitelje, učenike i djelatnike Katoličke gimnazije i Katoličke osnovne škole, te sve nazočne vjernike grada Požege na čelu s gradonačelnikom i požeško-slavonskim županom, biskup je rekao: »Kišno vrijeme nije nam dopustilo procesijom javno očitovati svetoj Tereziji našu odanost, te se to većom sabranošću, molitvom i pjesmom želimo združiti s njome u ovom svetom slavlju, u kojem nas Isus Krist snagom svoga Duha uključuje u zajedništvo svetih, čiji smo pripadnici po krsnoj milosti i pozivu. Napose želimo danas moliti sv. Tereziju, zaštitnicu naše Katedrale, prve crkve u Požeškoj biskupiji da svojim zagovorom trajno uzdiže vjernike naše mjesne Crkve prema punini Božjeg života, omogućene u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, koje on za nas obnavlja u svakoj svetoj misi.« Upućujući riječ zahvalnosti apostolskom nunciju, biskup Antun je kazao: »Dok Vam iskazujemo srdačnu zahvalnost za pažnju koju ste nam očitovali svojim posjetom, za strpljivost i zanimanje koje ste posvjedočili u jučerašnjem pohodu Jasenovcu i Staroj Gradiški, molimo Vas da prenesete papi Franji izraze naše odanosti, poštovanja i vjernosti, uz obećanje trajne molitve za njegovo služenje općoj Crkvi, kojoj hrvatski narod oduvijek pripada. Molimo da i Vaše djelovanje u Hrvatskoj prati zagovor sv. Terezije Avilske«, zaključio je biskup Antun, pozvavši sudionike slavlja da se zajedničkom pjesmom sjedine sa svojom nebeskom Zaštitnicom u uvjerenju da je našem srcu kao i njezinu samo Bog dostatan: „Solo Dios basta“!
U homiliji na temelju naviještenog evanđeoskog ulomka o Isusovu boravku u domu sestara Marte i Marije, apostolski Nuncij je rekao: »Prije tri mjeseca imao sam zadovoljstvo blagosloviti i položiti kamen temeljac novog samostana časnih sestara karmelićanki u Gospiću. (…). Tijekom liturgije Riječi pročitan je isti odlomak iz Evanđelja kojeg smo čuli. Komentirajući Isusove riječi, naglasio sam, kako se često i mi ponašamo poput Marte koju Isus prekorava kako ne razlikuje bitno od sporednog, ono što je potrebno od onog što je suvišno. I mi, poput Marte, često želimo mnogo toga napraviti i nedostaje nam vremena za sve. Onda se žalostimo i sve radimo u nekoj užurbanosti.«. Upitavši sudionike slavlje događa li se to i u Požegi, primijetio je da je »ovdje život ipak mirniji. Vjerojatno ovdje nema tolike užurbanosti kao u velikom gradu poput Zagreba. I Marta je također živjela u malom gradu Betaniji. Nije bilo jurnjave prometnih vozila, a i satova još nije bilo kao niti neprekidne zvonjave telefona ili poruka koje stižu svaki tren, a ona se ipak, već tada, „brinula i uznemiravala za mnogo“. Mislim, stoga, da brojne brige i uznemirenosti često izviru iz ljudskog srca. Ipak u čovjekovoj naravi jest to da se brine za mnoge stvari. Brinemo se zbog posla, studija, obveza, djece, pomoći drugima, bolesnima. Sve su to dobre i potrebne stvari, zar ne? Problem nije u stvarima koje moramo učiniti, već u činjenici da se zbog njih „previše brinemo i uznemirujemo“. (…). Zaboravljamo da je samo jedno potrebno: činiti ono što Bog želi od nas u sadašnjem trenutku.« Izrazivši uvjerenje da nam sv. Terezija pomaže prebroditi napast zabrinutosti i izabrati najbolji dio, ustvrdio je da ona on nas traži da Boga stavimo na prvo mjesto. »Nezaboravne su riječi koje nam je ostavila: „Ništa neka te ne smete, ništa neka te ne plaši. Sve prolazi, Bog se ne mijenja. Strpljivost sve postizava. Onome tko Boga ima ništa ne nedostaje. ‘Solo Dios basta!’ Samo Bog je dovoljan“. „Pretjerano se brinuti i uznemiravati“ znači zaboraviti da je samo Bog dovoljan, da jedina stvar koju moramo činiti jest Njegova volja«. Upozorivši na činjenicu da se danas posvuda javljaju učitelji duhovnosti, tzv. „gurui“ koji ljudima obećavaju pomoć u nadvladavanju stresa koji rađa mnoštvom psihičkih bolesti koje nastaju kao posljedica užurbanosti današnjeg društva, naglasio je kako »nama kršćanima ne treba nikakav „guru“. U Evanđelju imamo pravi odgovor. Marija je izabrala najbolji dio. Ona je shvatila čemu treba dati prednost kako bismo sačuvali unutarnji mir i izbjegli nepotrebne brige: To je prihvaćanje Božje volje. To je jedino što nam donosi mir. (…) Problem leži u razlučivanju: kako upoznati Božju volju? Srećom, nije potrebno biti stručnjak u teologiji, doktor prava, nekakav učenjak. Čuli ste što smo pročitali u prvom čitanju: „Pomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti“. Tako se odvija razlučivanje: molitvom i osluškivanjem Božje riječi«. Naglasivši da Isus, »dajući za pravo Mariji, želi upozoriti Martu da između svega onoga što je potrebno činiti, koliko god to bile dobre i važne stvari, apsolutnu prednost ima slušanje Božje Riječi«, upozorio je sudionike slavlja da, »samo slušajući Riječ Božju uspijevamo shvatiti što je Božja volja za nas. Samo na taj način ćemo otkriti smisao riječi psalma: „U tvojoj volji, Bože, naša je radost.“ Svi smo pozvani vršiti Božju volju. Tu su vrata mira i sreće. Taj put do mira i sreće svima je dostupan i stoga svi možemo biti sretni!. To ne vrijedi samo za posvećene osobe. Štoviše, to je upravo karakteristika laičke duhovnosti. Vršiti Božju volju možemo kada idemo na posao, kada se brinemo o djeci kod kuće, kada čistimo, kada učimo, kada se odmaramo, čak i kada se bavimo politikom, pa i onda kada se igramo; u svaku trenutku i na svakom mjestu, svi, zdravi i oni bolesni; dȁ, čak i u bolesti kad strpljivo prihvaćamo ono što Bog od nas traži!«. Još je dodao da ono što je sv. Pavao govorio kršćanima u Solunu, vrijedi za sve kršćane: »“Ovo je volja Božja: vaše posvećenje“. Dakle, nema izgovora, nitko ne može reći da ne može postati svet. U dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium Drugog vatikanskog sabora čitamo: „Svima je dakle jasno da su svi vjernici, bilo kojeg staleža i stupnja, pozvani na potpuni kršćanski život i na savršenu ljubav“ (LG 40) i puninu kršćanskog života. Savršenstvo ljubavi leži upravo u izvršavanju Božje volje. Nije, međutim, svako dobro koje činimo ili bismo željeli činiti, Božja volja. Upravo zbog toga Isus kaže: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe“. Mnogo puta naša volja, iako dobronamjerna, nije u skladu s Božjom voljom. Sveti Vinko Paulski je čak govorio: „Dobro postaje zlo, ako ga se čini tamo gdje Bog to ne želi“«, upozorio je predvoditelj slavlja. Kazao je da postoji prekrasna pjesma sv.Terezije koja to dobro izražava, te je naveo nekoliko njezinih strofa: »Rođena sam za Tebe, Tebi pripada moje srce. Reci mi što želiš od mene, reci mi, Gospodine! (…) Život ili smrt, uspjeh ili sramotu, bolest ili zdravlje. Bilo da me želiš u miru ili u trajnoj groznoj i ljutoj muci, sve prima i prihvaća ovo srce: Reci mi što želiš od mene, Reci mi Gospodine! Daj mi bogatstvo ili sačuvaj za mene siromaštvo. (…) Ako hoćeš da mi godi bezbrižan život idem uživati za Tebe: ako želiš da se ustrajna u radu istrošim idem raditi do smrti; Ono što se Tebi sviđa, srce sve prihvaća: Reci mi što želiš od mene, reci mi, Gospodine!« Naglasio je kako ga ta pjesma podsjeća na djevojku, Chiaru Luce Badano, njegovu zemljakinju, čije roditelje osobno poznaje, a koja je umrla 7. listopada 1990. godine u u dobi od samo 19 godina, nakon dvije godine borbe s tumorom., i koju je papa Benedikt XVI. proglasio blaženom.26. rujna 2010. godine. Kad joj je u dobi od 17 godina dijagnosticiran rak kostiju. Ona je to prihvatila kao Božju volju, govoreći Isusu u molitvi: «Ako Ti to želiš, želim i ja“, ostajući do smrti vjerna riječi koju je dala Isusu. »Zaista svi možemo postati sveti, čak i ako smo vezani uz bolnički krevet ili uz invalidska kolica: dovoljno je vršiti Božju volju i iskusit ćemo puninu radosti koju je Isus obećao onima koji ga slijede!«, ustvrdio je apostolski nuncij. Podsjetivši sudionike slavlja da su prošlog mjeseca proslavili 23. obljetnicu utemeljenja svoje Biskupije i biskupskog ređenja prvog Pastira ove Crkve, apostolski Nuncij je kazao: »Osnutak Biskupije bio je pravi povijesni trenutak i dar Duha Svetoga. Raznovrsni plodovi to pokazuju. Da spomenem samo ono što je ostvareno na području obrazovanja: dvije katoličke klasične gimnazije i nekoliko katoličkih osnovnih škola. Dakako, i još mnogo toga. Tu su i dva Marijanska svetišta, označena dragocjenom žrtvom njezinih pastira: Gospa od Suza u Pleternici i Svetište od Pohoda Blažene Djevice Marije u Voćinu, koje je na poseban način postalo središte mnogih organiziranih hodočašća u Biskupiji«, ustvrdio je apostolski Nuncij, te je homiliju zaključio molitvom: »Neka vas, vašeg Pastira i cijelu Biskupiju i nadalje prati Božji blagoslov, a Majka Božja koju toliko častite, neka vas svojom majčinskom ljubavlju trajno prati i zagovara«.
Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je izrazio uvjerenje da su svi sudionici, napose gimnazijalci, osjetili kako se u ovakvim slavljima događa neka nutarnja punina, a osobito kad ih predvodi apostolski nuncij, predstavnik Svetog Oca u Hrvatskoj. Zahvalio je apostolskom nunciju što nas je posjetio i nastojao razumjeti, a osobito što nas je pohranio u svoje srce i što će nas upamtiti svojom molitvom. U ime svih nazočnih obećao je da ćemo i mi njega pratiti našom molitvom i zajedno s njime moliti da papa Franjo može u okolnostima suvremenog svijeta izvršiti svoje važno poslanje. Zahvalio je za sudjelovanje nadbiskupima Đuri i Marinu, kao i biskupu Ivanu, svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim drugima nazočnima, te je zamolio apostolskog nuncija da na sve njih zazove Božji blagoslov. Slavlje je pjevanjem uzveličao mješoviti katedralni zbor pod ravnanjem Maria Večerića.
