Misija, »Crkva koja izlazi«, nije neki program, nego naum koji se ostvaruje snagom volje. Krist je taj koji daje Crkvi izaći iz sebe same. U poslanju naviještanja evanđelja ti se krećeš jer te Duh Sveti tjera i nosi. A kad stigneš, shvatiš da je On stigao prije tebe i čeka te. Duh Gospodnji prvi je stigao.

papa Franjo, Bez njega ne možemo ništa (Kršćanska sadašnjost, 2020.)

Svjetski dan misija, Misijska nedjelja, ove se godine obilježava 18. listopada 2020. pod geslom pape Franje »Evo me, mene pošalji«. Uz isticanje važnosti misija diljem svijeta, Misijska nedjelja poziva nas na molitvenu i materijalnu pomoć za evangelizaciju svijeta. Veliku ulogu kada je riječ o misijama, misijskom djelovanju nadahnutom milosrđem ima upravo papa Franjo.
»Radost naviještanja evanđelja uvijek sja na pozadini zahvalnosti. To je milost za koju uvijek trebamo moliti«, ističe papa Franjo među ostalim u knjizi Bez njega ne možemo ništa, koja je posvećena upravo misijskom djelovanju. Svoj smjerokaz knjiga otkriva već podnaslovom Biti danas misionari u svijetu.

Kako stoji u knjizi, godine 2013., nakon prvih mjeseci pontifikata, Petrov nasljednik iz Buenos Airesa u žarište svoje prve programske apostolske pobudnice Evangelii gaudium stavio je »naviještanje evanđelja u današnjem svijetu« kako bi podsjetio sve da »radost evanđelja ispunja srce i čitav život onoga koji susretne Isusa«. Gotovo šest godina poslije, za listopad 2019., proglasio je Izvanredni misijski mjesec i u Rimu sazvao posebnu skupštinu Biskupske sinode, posvećenu amazonskoj regiji, koja je također pozvana predložiti nove puteve naviještanja evanđelja u tim »misijskim krajevima«. Na toj dionici puta u Crkvi i u svijetu zbilo se mnogo toga. Papa Franjo u svojem učiteljstvu opetovano stavlja naglasak na narav poslanja Crkve i na ono što joj je činiti. Uporno je ponavljao da je protagonist toga poslanja Duh Sveti; bezbroj je puta rekao da naviještanje evanđelja nije »prozelitizam«; na mnogo je različitih načina uputio na to da Crkva raste »privlačenjem« i »svjedočenjem«.

Crkva raste privlačenjem
U razgovoru s novinarom Giannijem Valenteom, vođenom u prigodi završetka Izvanrednog misijskog mjeseca u listopadu 2019., papa Franjo iznio je niz poticajnih misli vezanih uz misije i misijsko djelovanje, ali i otkrio kako je propao japanski san mladog Bergoglia, što misli kada ponavlja da Crkva raste privlačenjem te kako nam svjedočenje Božjega djela može izazvati vrtoglavicu.
»Gospodinov nalog da izađemo i naviještamo evanđelje pobuda je koja izvire iznutra, zaljubljenošću, nježnim privlačenjem. Ne slijedi se Krista, a još se manje postaje navjestiteljem njega i njegova evanđelja odlukom donesenom za radnim stolom, aktivizmom potaknutim s naše strane. Misijski polet može biti plodan samo ako se odvija unutar ove privlačnosti i prenosi ju na druge«, upozorava u knjizi papa Franjo.

Misije nisu nekakav dobro osmišljen poduzetnički projekt
Još je u pobudnici Evangelii gaudium papa Franjo istaknuo da misije nisu javni događaj organiziran zato da se vidi koliko ljudi u njemu sudjeluje zahvaljujući našoj promidžbi. Kako piše Papa, Duh Sveti djeluje kako hoće, kad hoće i gdje hoće. A to može izazvati određenu vrtoglavicu. Pa ipak, vrhunac slobode krije se upravo u tome da pustimo Duhu da nas nosi, odričući se toga da sve izračunavamo i kontroliramo. I upravo u tome oponašamo samog Krista, koji je u otajstvu svojega uskrsnuća naučio otpočinuti u nježnosti Očevih ruku.

Obmana prozelitizma
Iako protkana milosrđem i pozitivnim porukama o misijskom djelovanju, papa Franjo u knjizi Bez njega ne možemo ništa ukazuje i na opasnosti, napominjući da poslanje Crkve nije prozelitizam.
»Problem s prozelitizmom nije samo to što je u suprotnosti s ekumenskim hodom i međureligijskim dijalogom. Prozelitizma ima svuda gdje postoji ideja o izgrađivanju Crkve bez Kristove privlačnosti i djelovanja Duha, usredotočujući sve na bilo kakav 'mudri diskurs'. Stoga, kao prvo, prozelitizam je dalek poslanju samoga Krista i Duha Svetoga, pa i onda kada pretendira, na nominalistički način, govoriti i djelovati u Kristovo ime. Prozelitizam je po svojoj prirodi uvijek nasilan, čak i kada to prikriva ili to čini u rukavicama. (…) Može biti prozelitizma čak i danas, također u župama, zajednicama, pokretima, redovničkim zajednicama«, navodi papa Franjo.

Iskopati bunar – naviještati evanđelje
Vrlo je zanimljiv Papin odgovor na komentar novinara Valente da kod nekih postoji sklonost da jasni navještaj vjere i socijalnih djela postave u dijalektičku alternativu. Sve što je unutar obzora blaženstava i djela milosrđa u skladu je s poslanjem, to je već navještaj, odgovara papa Franjo, dodajući da je to već misija.
»Sve ovisi o ljubavi koja pokreće srce onih koji čine stvari. Ako misionar pomaže iskopati bunar u Mozambiku, jer je primijetio da je koristan onima koje krsti i kojima propovijeda evanđelje, zar se može reći da je to djelo odvojeno od navještaja? Može se obavljati poslanje po Kristu i tako da se grade nogometna igrališta za djecu u predgrađu Buenos Airesa. Redovnica koja radi u bolnici, okružena možda i osobama koje nisu kršćani, naviješta evanđelje dobrotvornošću kojom se brine za bolesne«, konkretno ističe papa Franjo.

Misionari u svojem domu
Iako su prilike pandemije u svijetu uzrokovale teže uvjete misijskih djelovanja, ne treba se obeshrabriti. Papina poruka o tome što znači biti danas misionar u svijetu s pravom će ponuditi ohrabrenje svima onima koji u misijama već sudjeluju, koji misije na bilo koji način podržavaju ili će tek krenuti u svoje misijsko djelovanje u svome okruženju. Upravo to Papa među ostalim i naglašava: kako bismo djelovali misijski, ne moramo nikamo ići. »Dovoljno je nositi se sa životom i onim što on sa sobom nosi, živjeti na misijski način najobičnije geste, najobičnije poslove, među ljudima koje nam Gospodin daje susresti«, ističe Papa.
Pozvani smo živjeti i naviještati evanđelje u svakoj prigodi, kako kaže i sv. Pavao, u zgodno i nezgodno vrijeme (usp. 2 Tim 4,2). U jeku pandemije to posebno mogu osjetiti svi oni koji pomažu drugima, zdravstveni radnici, liječnici, njegovatelji… Utješno je znati da je Crkva i poljska bolnica, u kojoj se vidaju rane svima, kako kaže Papa.

Tekst i fotografije: Tihana Pšenko Miloš, Kršćanska sadašnjost