franjevci cernik 1

Naselje Cernik spominje se u povijesnim izvorima još 1 255. godine. Prvi pisani, do sad pronađeni dokument o Cerniku potječe iz 1 363.g. U ranom srednjem vijeku iz Cernika su potekle drevne slavonske plemićke obitelji Birići, Berislavići (Deževići), Drežnički, Cernički. 1917. godine vlastelinstvo i dvorac kupuje Aleksandar grof Kulmer, otac poznatog hrvatskog akademskog slikara Ferdinanda Kulmera.
Naselje, staro oko 7 i pol stoljeća ponosi se ove godine dvjema vrijednim obljetnicama: pet stoljeća trgovišta, odnosno obrtništva u Cerniku, a još značajnije je pet stoljeća prisutnosti franjevaca u mjestu i župi.
U subotu i nedjelju, 3. i 4. listopada ove godine, u župi sv Petra apostola u Cerniku svečano je, iako u skladu s epidemiološkim mjerama, obilježena velika i vrijedna obljetnica: franjevačkog djelovanja i pastoriziranja župe.
Cerničani su ponosni na svoju bogatu kulturnu i povijesnu baštinu, a godina 1520. ostat će zlatnim slovima upisana u Spomenici mjesta i samostana. Cernički franjevac i kroničar, o. Julije Jančula u svojoj knjizi „Franjevci u Cerniku“ piše kako je cernički grof, Franjo Dežević, spomenute godine od kralja dobio dopuštenje za održavanje godišnjih i tjednih sajmova u Cerniku. Godišnji je bio 4. listopada, a tjedni svake nedjelje. O. Julije misli kako je grof Franjo spomenutim datumom htio svome imenu dati slavu, pa da ono ostane u povijesti Cernika kao čovjeka koji je od Cernika stvorio sajamsko mjesto. Drugi razlog bio je možda i želja dodvoriti se cerničkim franjevcima i biti s njima u što boljim odnosima. Neki povjesničari misle, među njima Grga Ćevapović, da su franjevci ovdje bili još 1511.g. kada se spominje i samostan kod Cernika. Neki smatraju da franjevci tada još nisu bili u Cerniku (franjevački samostan bio je u Kobašu, u Dvorišću i Velikoj), nego da su franjevci došli iz Bosne preko Save prije nego je Cernik pao u turske ruke.
O. Ante Perković, koji je bio župnik i gvardijan u Cerniku 2011.g. želio je obilježiti 500 godina franjevaca u ovom mjestu pa je uredio cerničku Kalvariju, odnosno Križni put, na prostoru nedaleko samostana kao spomen na veliku obljetnicu. Promovirano je i dopunjeno izdanje knjige "Franjevci u Cerniku" o. Julija Jančule
O. Vjenceslav Janjić, sadašnji župnik i gvardijan misli da su svi na određeni način u pravu, pa je želio povezati obljetnicu cerničkog trgovišta i franjevaca kao devetnicu od 2011.g. sa završetkom 4. listopada 2020.g. kako bi župljane još više učvrstili u vjeri, a tu vjeru temeljili i na vjeri franjevaca - mučenika kroz povijest župe, čuvara identiteta hrvatskog naroda na ovim prostorima. Da je povijest mjesta i kraja duga i vjera prisutna , svjedoče i pronađeni ostatci bazilike u Opatovcu, filijali cerničke župe, gdje su nekada bili benediktinci, pa se vjeruje da su redovnici i prije pastorizirali ovaj kraj.
Otac Janjić misli da je župa sv Petra apostola dobila naziv i zbog prognanika koji su, bježeći pred Turcima iz tuzlanskog kraja, gdje su ostavili crkvu sv Petra, željeli da i u Cerniku, kamo su došli, njihov zaštitnik bude sv Petar. Slično se dogodilo i u Šarengradu, gdje su prognanici iz Bosne u tim teškim vremenima pomogli gradnju crkva sv Petra. Temelji današnje crkve sv. Petra udareni su 1736, a gradnja je dovršena između 1743. i 1745. g. Važno je u svim povijesnim dilemama naglasiti da su redovnici, poglavito franjevci, uvijek bili s narodom i uz narod i u najtežim i krvavim, ratnim vremenima. Kroničari smatraju da ove godine možemo zabilježiti 200 godina boravka franjevaca kod cerničke Linarte, nedaleko mjesta i 300 godina franjevaca na današnjoj lokaciji. Važno je reći i kako Turci nisu dali graditi crkve, pa su se vjernici i franjevci okupljali pod jednom lipom svake mlade nedjelje (prve nedjelje u mjesecu) na slavljenje svete mise. Župnik i kapelan, o. Jerko Tomičević i o. Šimun Dorić mučenički su tu završili svoj život: jednom je odrubljena glava, drugoga su Turci nabili na kolac, kako bi zastrašili narod i redovnike optužili za pokrštavanje muslimana, što je bilo nemoguće. Franjevci su prošli teško vrijeme i u doba komunizma. Komunisti su dovodili lažne svjedoke koji su tvrdili da je o. Eugen Kukina, tadašnji franjevac u Cerniku, pokrštavao Srbe, što je također bila laž. O. Kukina, otišao je nakon II svjetskog rata na liječenje u bolnicu u Rijeku, no komunisti su ga i tu našli, izboli kuhinjskim nožem i on je nakon toga mučenički umro. Oca Petronija Pajtlera partizani su ubili bez suđenja. To je samo dio teške povijesti franjevaca u ovom mjestu i kraju.
O. Janjić spominje izvrsnu suradnju s općinom Cernik i načelnikom, Vitomirom Žakićem. Uređeni trg ispred crkve i samostana danas se zove Franjevački trg. Tu je i secesijski most iz 1913 koji povezuje samostan s naseljem Cernik. Općina svojim aktivnostima želi na određeni način zahvaliti franjevcima koji su obilježili povijest mjesta, a neki su, kao četvorica spomenutih, bili i mučenici za svetu vjeru. Na trgu će vidno mjesto zauzimati i turski nadgrobni spomenik: obilježje posljednjeg turskog bega u ovom kraju. Pisat će da je Cernik 1691. konačno oslobođen od Turaka. Tu će biti postavljen i kršćanski vitez koji je zemlju oslobodio od Osmanlija. Uz crkvu i samostan uređeno je i veliko parkiralište.
Pet stoljeća franjevaca u Cerniku obilježeno je 3. i 4. listopada ove godine, najprije kratkim dokumentarnim filmom o Cerniku i franjevačkom samostanu. Zatim je u istočnom krilu samostana, na prvom katu, otvorena i blagoslovljena zbirka slika „Dr Antun Bauer – Vukovarac“. Blagoslov je obavio o. Ivica Jagodić, dugogodišnji vukovarski gvardijan. Dr. Antun Bauer i njegova supruga Antonija darovali su još 1995. godine 71 umjetničko djelo cerničkom samostanu koje će sada moći biti prezentirano široj javnosti. Svečanosti blagoslova bila je nazočna i ravnatelja Gradskog muzeja Vukovar, Ruža Marić, koja je govorila o vrijednoj zbirci Bauer u vukovarskom muzeju, jer su donacije dr Bauera bile od velike važnosti za otvaranje Gradskog muzeja u Vukovaru. Filatelist, Franjo Bek, poklonio je samostanu svoju zbirku poštanskih marki, a sve su s likom sv Ivana Pavla Drugog. O uspješnoj suradnji i podršci Franjevačkom samostanu govorio je i načelnik općine Cernik, Žakić.
Svečanost je nastavljena obredom preminuća sv Franje i misom koju je slavio vukovarski župnik, o. Jagodić u koncelebraciji s ocem Janjićem. Upriličen je i scenski prikaz „Franjo među Hrvatima“ i otpjevana „Pjesma stvorova“.
Na sam blagdan sv Franje Asiškog, 4. listopada, svečanu euharistiju u Cerniku u povodu velike franjevačke obljetnice predslavio je biskup požeški, msgr dr Antun Škvorčević.
U petak, 9. listopada, u 11.00 sati u prostoru samostana bit će znanstveni skup pod nazivom„ Cernik na razmeđi prošlosti i budućnosti“. Na tom tragu naći će se i govoriti desetak znanstvenika različitih usmjerenja. Svojim radovima pokušat će tražiti nove mogućnosti za očuvanje stare slave samostana, a još više za promociju vrijednosti i njegovih raznovrsnih sadržaja za budućnost. Skup organiziraju Općina Cernik, Franjevački samostan u Cerniku i Gradski muzej Nova Gradiška. Znakovito je da će biti održan 9. listopada. Toga dana prije 75 godina mučenički je nožem ubijen već spominjani franjevac, o. Eugen Kukina koji se nalazio na liječenju na riječkom Sušaku.
Valja napomenuti kako se samostan ponosi i knjižnicom i fondom vrijednih knjiga, zatim kako su još 1995. godine, u samostanu izložena brojna umjetnička djela različitih autora. U hodnicima franjevačkog samostana mogu se pogledati slike i skulpture Kulmera, Bićanića, Jelančića, Kolundžića, Pintarića i Milića i to će biti jedna velika i vrijedna kulturna zbirka u Cerniku. Danas se samostan i Cernik ponose jedinstvenim Biblijsko-arheološkim postavom, jedinim u ovom dijelu Europe . Veliko je to djelo domaćeg sina, franjevca, prof dr. o. Tomislava Vuka, profesora u Jeruzalemu. U zapadnom krilu samostana smještena je vrijedna donacija umjetničkih slika obitelji Malešević iz Zagreba, registrirana kao „ZOM“ – (Zaklada obitelji Malešević). Tu je smješteno oko 120 slika ove obitelji, a zbirka je nazvana „Devet anđeoskih korova“.
Svjetlo dana ugledat će uskoro i Muzej franjevačkih mučenika (Tomičević, Dorić, Kukina, Pajtler) u potkrovlju samostana po kojima su nazvane i četiri sobe, a peta će nositi ime o. Julija Jančule, kroničara cerničkog samostana i kraja. U samostanskom zdanju nalazi se još 500-ak umjetničkih djela koja žele pokazati široj javnosti.

Tekst i fotografije: Višnja Mikić

Radio Marija

09:00 Cenakul svećeničkog marijanskog pokreta - prijenos iz župe Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu
11:00 Glazba
11:15 Prigodna emisija: tema: Akcija „Biciklom za Vukovar“; gost: Damir Luka Saftić, dopredsjednik Udruge „Za Vukovar“; ur. i vod.: Ivan Zaradić
12:00 Anđeo Gospodnji; Molitva - Srednji čas

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Varaždin - Čakovec: 96,5 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Molitva za obitelj - svakoga dana u 20h

Svakoga dana u 20:00 h nakon molitve Anđeo Gospodnji molimo molitvu za obitelj. Pridružite nam se u zajedništvu molitve za sklad i plodnost...

Opširnije...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Srpanj 2024
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31

FG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 23 27 777; 099 502 00 52

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 1997-2023

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.