Cilj novoga Direktorija za katehezu: Evanđelje učiniti sve aktualnijim.
Nakon „Općega katehetskog direktorija“ iz 1971. godine i „Općega direktorija za katehezu“ iz 1997. godine, jučer je objavljen novi „Direktorij za katehezu“ Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije. Dokument je papa Franjo odobrio 23. ožujka 2020., na liturgijski spomen svetoga Turibija Mongrovejskoga koji je, u XVI. stoljeću, dao snažan poticaj evangelizaciji i katehezi
Uska veza evangelizacije i kateheze obilježje je novoga Direktorija koji ističe jedinstvo između prvoga navještaja i dozrijevanja vjere, u svjetlu kulture susreta. Ta je osobina – objašnjava se u dokumentu – potrebna posebno u odnosu na dva izazova koja se nalaze pred Crkvom našega vremena: u odnosu na digitalnu kulturu i na globalizaciju kulture. Podijeljen u tri dijela i 12 poglavlja, na više od 300 stranica, tekst podsjeća da je svaki krštenik misionarski učenik, te da su hitno potrebni zauzimanje i odgovornost kako bi se pronašli novi načini izražavanja u prenošenju vjere.
Tri su glavna načela prema kojima se može djelovati: svjedočanstvo, jer Crkva ne raste preko prozelitizma, nego zbog privlačnosti; zatim milosrđe, istinska kateheza koja navještaj vjere čini vjerodostojnim; te dijalog, slobodan i besplatan, koji ne primorava nego koji, polazeći od ljubavi, pridonosi miru. Na taj način – tumači Direktorij – kateheza pomaže kršćanima dati puno značenje vlastitom životu.
Formacija katehetā
U prvom dijelu, naslovljenom „Kateheza u evangelizatorskom poslanju Crkve“, posebno je razmotrena formacija katehetā. Kako bi bili vjerodostojni svjedoci vjere, trebaju se posvetiti poslu, biti dosljedni, u skladu s misionarskom duhovnošću koja ih drži daleko od „neplodne pastoralne brige“ i individualizma. Učitelji, odgojitelji, svjedoci, katehete, trebat će pratiti ponizno i poštujući slobodu drugih. Istodobno, trebat će odlučno paziti kako bi se svakoj osobi, posebno maloljetnicima i ranjivim osobama, zajamčila potpuna zaštita od bilo kojeg oblika zloporabe.
Način izražavanja kateheze – pripovijedanje, umjetnost, glazba
Izazov načina izražavanja posebno je prisutan u drugom dijelu Direktorija, naslovljenom „Proces kateheze“. U njemu su navedeni brojni načini izražavanja, počevši od pripovijedanja, koje je – kako stoji u dokumentu – dubok i djelotvoran komunikativni model, jer je u stanju na plodan način ispreplesti Isusov život, vjeru i život ljudi. Važna je potom umjetnost koja, preko razmatranja ljepote, omogućuje iskustvo susreta s Bogom; dok glazba, posebno sakralna, potiče u ljudskom duhu želju za beskonačnim.
Kateheza u životu ljudi – važnost obitelji
Kada kateheza uđe u konkretni život ljudi, jasno se uočava važnost obitelji, aktivnoga subjekta evangelizacije i naravnoga mjesta za život vjere na jednostavan i spontan način. Ona, naime, pruža kršćanski odgoj koji je više svjedočen nego poučen. Katehezu, osim toga, valja prilagoditi različitoj dobi primatelja: djece, mladih, odraslih, starijih osoba.
Iako s različitim načinima izražavanja, trebat će imati samo jedan stil, i to stil pratnje, koja katehete čini vjerodostojnim, uvjerenim svjedocima koji znaju zainteresirati; diskretnima, ali prisutnima, u stanju vrjednovati kvalitete svakog vjernika i učiniti da se osjeća prihvaćenim i priznatim u kršćanskoj zajednici.
„Kultura uključivanja“ i prihvat za osobe s invaliditetom i migrante
Prihvat i priznavanje ključne su riječi koje trebaju pratiti katehezu i u odnosu na osobe s invaliditetom. Uz moguću smetenost i strah koje one mogu pobuditi jer podsjećaju na žalost i smrt, bit će važno odgovoriti s „kulturom uključivanja“ koja treba pobijediti „kulturu odbacivanja“. Osobe s invaliditetom su, naime, svjedoci bitnih istina o ljudskom životu, kao što su ranjivost i slabost; stoga ih valja prihvatiti kao veliki dar, dok njihove obitelji zaslužuju poštovanje i divljenje.
U dokumentu se posebno spominju i migranti koji, daleko od svoje zemlje, mogu pasti u krizu vjere. I u njihovom slučaju, kateheza treba težiti prihvatu, pouzdanju i solidarnosti, kako bi bili poduprti u borbi protiv predrasuda i velikih opasnosti kao što je trgovina ljudima.
Zatvor, „prava misijska zemlja“
Zatvore dokument smatra „pravom misijskom zemljom“; kateheza će za zatvorenike biti navještaj spasenja u Kristu, oprost i oslobođenje, zajedno s brižnim slušanjem koje pokazuje majčinsko lice Crkve. Među najviše marginaliziranim kategorijama, Crkva ne zaboravlja siromašne. Njima treba posvetiti i „duhovnu pozornost“, ističući prvenstvo ljubavi i važnost misionarskoga dinamizma koji ostvaruje susret s Kristom. I Crkva je – ističe se u dokumentu – pozvana živjeti siromaštvo kao potpuno prepuštanje Bogu, ne pouzdajući se u svjetovna sredstva. U tom smislu kateheza će trebati odgojiti za evanđeosko siromaštvo, promicati kulturu bratstva i podupirati kod vjernika nezadovoljstvo prema bijedi i nepravdi.
Župe, udruge i katoličke škole
U trećem dijelu, posvećenom „Katehezi u partikularnim Crkvama“, posebno se ističe uloga župā, udrugā i crkvenih pokreta, te katoličkih škola. Župe su primjer apostolata zajednice; dok se, što se tiče udrugā i pokretā ističe njihova velika evangelizatorska sposobnost po kojoj su bogatstvo Crkve. Katoličke škole se pak poziva da se od škola-institucija pretvore u škole-zajednice, odnosno zajednice vjere s odgojnim nacrtom utemeljenim na vrijednostima evanđelja.
Kulturalni i religijski pluralizam
Jedno je veliko poglavlje posvećeno raznim suvremenim scenarijima s kojima se kateheza ima suočiti, kao što su, primjerice, kulturalni pluralizam; teške, često nečovječne, gradske sredine; domorodački narodi; te pučka pobožnost. U sve je te sredine kateheza pozvana donijeti nadu i dostojanstvo, te promicati zaštitu okoliša.
Posebna su pak područja ekumenizam i međureligijski dijalog sa židovstvom i islamom. Što se tiče ekumenizma Direktorij ističe da kateheza treba potaknuti želju za jedinstvom među kršćanima, kako bi bili vjerodostojno sredstvo evangelizacije. Što se pak tiče židovstva, potiče se na dijalog koji suzbija antisemitizam i promiče mir i pravednost; dok u odnosu na nasilni fundamentalizam koji se katkada može susresti u islamu, Crkva potiče da se izbjegava površno generaliziranje, te da se potiče poznavanje i susret s muslimanima.
Digitalni svijet – svjetla i sjene
Jedna od tema razmotrenih u dokumentu je i digitalni svijet. U tom se smislu ističe da je važno osigurati na mreži prisutnost koja će zajamčiti vrijednosti evanđelja. Stoga se katehete potiče da odgajaju ljude za ispravnu uporabu digitalnih sredstava. U tomu posebnu pozornost valja posvetiti mladima, jer virtualni svijet može imati duboke posljedice na njihovo vladanje osjećajima i izgradnju identiteta. Bogat pozitivnim vidicima, digitalni svijet ima i „mračnu stranu“; može dovesti do samoće, manipulacije, nasilja, virtualnoga zlostavljanja (Cyberbullying), predrasuda i mržnje.
Znanost i vjera – prividni sukob
Dokument sadrži također osvrt na znanost i tehniku. Ističe se da ih valja usmjeriti na poboljšanje uvjetā života i na napredak ljudske obitelji, stavljajući se tako u službu osobe. Osim toga, potiče se na uklanjanje predrasudā i prividnih sukoba između znanosti i vjere, kao i na vrjednovanje svjedočanstava znanstvenika kršćana, primjera njihova sklada i povezanosti.
U razmatranju bioetike, u dokumentu se polazi od pretpostavke da sve ono što je tehnički moguće nije i moralno dopustivo; stoga valja razlikovati terapeutske intervencije i manipulacije, te paziti na eugeniku i diskriminaciju koja proizlazi iz nje. Među ostalim temama, podsjeća se na duboko ekološko obraćenje, koje valja promicati kroz katehezu pozornu na očuvanje stvorenoga; te, što se tiče svijeta rada, potiče se na evangelizaciju u skladu sa socijalnim naukom Crkve, uz posebnu pozornost na zaštitu prava najslabijih.
