Na općoj audijenciji, održanoj u biblioteci Apostolske palače, Papa je nastavio niz kateheza o molitvi, te govoreći o kralju Davidu potaknuo na molitvu u svakoj prilici u životu, dobroj i lošoj. David je svetac i grješnik, ali moli i taj se glas nikada ne gasi; on je crvena nit njegova života
Molitva je u stanju zajamčiti odnos s Bogom koji je pravi suputnik čovjeka na njegovu putu kroz tisuću nedaća u životu – istaknuo je papa Franjo na općoj audijenciji koja se, još uvijek, zbog posebnih mjera u suzbijanju širenja koronavirusa, održava u biblioteci Apostolske palače. Nastavljajući niz kateheza o molitvi, Papa je danas, na posljednjoj audijenciji prije ljetnoga odmora u srpnju – koje će se nastaviti u srijedu, 5. kolovoza, dok će nedjeljni Angelus održavati redovito – govorio o kralju Davidu, kojega tradicija smatra velikim umjetnikom u sastavljanju psalama.
David je bio svetac i grješnik, progonjen i progonitelj, žrtva i krvnik – primijetio je Papa te dodao – to je kontradikcija; David je bio sve to zajedno. I mi u svojem životu često primjećujemo suprotnosti; u spletu života, svi ljudi često griješe zbog nedosljednosti – istaknuo je Papa. Ali, u Davidovu životu postoji crvena nit koja ujedinjuje sve što se događa, a to je njegova molitva.
David svetac, moli; David grješnik, moli; David prognanik, moli; David progonitelj, moli; David žrtva, moli. I David krvnik, moli. To je crvena nit njegova života. On je čovjek molitve. To je glas koji se nikada ne gasi; bilo da poprima ton radosti, ili žalosti, uvijek je to ista molitva, samo se mijenja melodija – istaknuo je Papa te objasnio – David nas tako poučava potpuno ući u dijalog s Bogom; radost kao krivica, ljubav kao trpljenje, prijateljstvo koliko neka bolest. Sve može postati riječ upravljena onom 'Ti' koje nas uvijek sluša.
I David je, naime, upoznao samoću, iako zapravo nije nikada bio sam. U konačnici to je snaga molitve, u svima onima koji joj daju prostora u svojem životu. Molitva ti daje plemenitost, i David je plemenit jer moli – napomenuo je Papa – Ali, on je krvnik koji moli, kaje se i plemenitost se vraća zahvaljujući molitvi. Molitva nam daje plemenitost; ona je u stanju zajamčiti odnos s Bogom, koji je pravi suputnik čovjeka u njegovu hodu, kroz tisuću prilika u životu, dobrih ili loših, ali uvijek molitva. Hvala, Gospodine. Bojim se, Gospodine. Pomozi mi, Gospodine. Oprosti mi, Gospodine.
Davidovo je pouzdanje toliko da kada je bio progonjen i kada je morao pobjeći, nije nikomu dao da ga brani. 'Ako me moj Bog tako ponizuje, On zna', jer plemenitost molitve stavlja nas u ruke Božje. One ruke izranjene ljubavlju, i jedine sigurne ruke koje imamo – istaknuo je Papa.
Kad je bio mladić Bog ga je izabrao za jedinstveno poslanje, da bude kralj Izraela, a iz njegova potomstva dolazi Mesija. Posljednji od brojne braće, pasao je stado na obroncima oko Betlehema. Radio je na otvorenom – primijetio je Papa – zamišljamo ga kao prijatelja vjetra, zvukova prirode, sunčanih zraka. Samo u društvu citre provodi duge dane u samoći, pjevajući Bogu. On je pastir koji će se poslije, po Božjoj volji, morati brinuti za narod. Zbog toga se u Bibliji pojavljuje slika Dobroga Pastira koji daje život za ovce.
Posao je to iz kojega je David mnogo naučio, toliko da kada ga je prorok Natan prekorio zbog njegova grijeha – kada je ubio Uriju Hetita kako bi oženio njegovu ženu Bat-Šebu – odmah je shvatio da je bio loš pastir, da je drugom čovjeku ukrao jedinu ovcu koju je volio, da nije više bio ponizni služitelj, nego bolestan zbog moći, krivolovac koji ubija i pljačka.
Drugo obilježje Davidova poziva jest njegova poetska duša. Nije bio surov, kako se često može dogoditi s osobama koje su primorane dugo živjeti izolirane od društva – napomenuo je Papa. On je, naprotiv, osjetljiva osoba koja voli glazbu i pjevanje. Tako će katkada uzdići Bogu radosnu pjesmu, koji put žalosnu, ili kako bi ispovjedio svoj grijeh. Svijet koji se pojavljuje pred njegovim očima nije nijema scena; iza pojašnjenja stvari, njegov pogled uočava veće otajstvo.
Upravo se tamo rađa molitva; iz uvjerenja da život nije nešto što sklizne na nas, nego je on zadivljujuće otajstvo koje u nama potiče poeziju, glazbu, zahvalnost, hvalu, ili pak žalost, usrdnu molitvu. Kada nekoj osobi nedostaje ta poetska dimenzija, kada nedostaje poezija, njezina duša šepa. Prema tradiciji je stoga David veliki umjetnik u sastavljaju psalama. Oni često na početku izravno spominju izraelskoga kralja, i neke, više ili manje plemenite događaje iz njegova života – napomenuo je Papa.
Davidov je san biti dobar pastir. Katkada će biti na visini te zadaće, neki put manje. Ali, ono što je važno u kontekstu povijesti spasenja, jest da je on proroštvo jednoga drugog Kralja, čiji je on samo navještaj i prefiguracija – istaknuo je papa Franjo.
Na kraju audijencije, upućujući pozdrave na španjolskom jeziku, Papa je zajamčio svoje molitve i izrazio blizinu Meksiku koji je jučer pogodio snažan potres. Osim toga, podsjetio je da je danas svetkovina Rođenja svetoga Ivana Krstitelja, te potaknuo da od njega, koji je bio Isusov prethodnik, naučimo sposobnost za hrabro svjedočenje evanđelja, bez obzira na vlastite razlike, čuvajući pritom sklad i prijateljstvo na kojima se temelji vjerodostojnost svakog navještaja vjere.
