Donosimo sažetak iz monografije “Macelj 1945.” autora Damira Borovčaka, dopredsjednika “Udruge Macelj 1945.”, izdane u povodu 70. obljetnice Maceljske tragedije. Po završetku Drugog svjetskog rata, partizanski zarobljenici koji su preživjeli Bleiburg i mnogobrojna stratišta po Sloveniji, zatim Hudu Jamu i Tezno, kretali su se prema Macelju ili su dovezeni vlakovima u Đurmanec. Zbog velikog mnoštva nadolazećih zarobljenika krajem svibnja i lipnja 1945., osim u Đurmancu i Krapini, formirana su tri sabirna logora u Mirkovcu pored Sv. Križa Začretja, kao i veliki logor u Oroslavju. Dva logora u Mirkovcu bila su smještena ispred samog dvorca Mirkovec.
21 pravi mučenik za vjeru i Domovinu
U kronici Franjevačkog samostana u Krapini, ostao je nepobitan dokaz iz tog vremena apokalipse u maceljskim šumama. Tadašnji je gvardijan fra Ostijan Ostrognaj, uz rizik vlastitog života, o tom krvavom vremenu svojeručno posvjedočio istinu za poubijano svećenstvo, popisao imena i prezimena, godine i mjesta rođenja i crkvenu pripadnost, kao i okolnosti odvođenja u smrt, te jasno istaknuo: “XXI. veri martyres pro fide et patria” odnosno 21 pravih mučenika za vjeru i Domovinu. Noć 4. na 5. lipnja 1945. bila je maceljska noć strave kad su serijski ubijeni svećenici. U kronici je ostalo zabilježeno: “Svi naši logoraši pozvani su oko 9 sati ujutro na Oznu, neki prijepodne, a neki poslije zbog “saslušanja”. Morali su ponesti stvari, ako su htjeli, to je bio znak da se više neće vratiti. (…) Navečer u 10 sati ugasila se sva električna rasvjeta, čuo se štropot motora njihovog kamiona, te je odjurio putem Maclja, u klaonicu tolikih nevinih žrtava. Prema podacima i okolnostima tamo su pogubljeni u noći između 4. i 5. lipnja”.
U vremenima komunističkog režima nad maceljskim zločinima vladala je potpuna šutnja i strah od ikakvog spomena. Tako je bilo sve do 1990. godine, do političkih promjena u Hrvatskoj. Kardinal Franjo Kuharić, je 7. lipnja 1991., prije ikakvih iskapanja odlučio služiti prvu svetu misu zadušnicu na lokaciji Lepa Bukva. To je bilo u neposrednoj blizini jame IV.D, gdje su kasnije iskopani zemni ostaci 21 svećenika, redovnika i bogoslova. Kardinal je očito imao vrlo pouzdane podatke o lokaciji ubojstva svećenstva te je podario vjeru svjedoku događanja Franu Živičnjaku koji je često u to doba početkom 1991. dolazio na Kaptol i u Hrvatski državni sabor, kako bi pokrenuo odgovorne vlasti. Očito je iz dva čvrsta izvora istina bila nepobitna.
Fra Ostijan Ostrognaj popisao je ubijene svećenike, redovnike i bogoslove
U tom suludom vremenu u kronici Franjevačkog samostana u Krapini, upisom od 20. svibnja 1945. gvardijan fra Ostijan Ostrognaj popisao je ukupno 21 svećenika, redovnika i bogoslova sklonjenih u samostanu. A iz samostana su odvedeni na ispitivanje i potom u smrt. Njihova imena su na maceljskoj grobnici, gdje se njihovi zemni ostaci danas nalaze:
dr. Josip Gunčević, katehet, r. 1895.,
o. Ante Katavić, župnik, r. 1902.,
o. Karlo Grabovičkić, vikar, r. 1912.,
o. Ivan Ivanović, kapelan, r. 1916.,
fra Vitomir Mišić, bogoslov, r. 1921.,
fra Domagoj Čubela, bogoslov, r. 1924.,
fra Alfons Katavić, maturant, r. 1924.,
fra Paškal Vidović, brat laik,
Marijan Ivandić, župnik, r. 1902.,
Joza Perčinlić, katehet, r. 1909.,
Miroslav Radoš, župnik, r. 1910.,
Nikola Duvančić, bogoslov, r. 1923.,
Dragutin Turalija, bogoslov, r. 1923.,
fra Metod Puljić, župnik, r. 1912.,
o. Darinko Mikulić, mladomisnik, r. 1919.
fra Julijan Petrović, bogoslov, r. 1923.,
Vjekoslav Terzić, župnik, r. 1906.,
Dragan Čapo, bogoslov, r. 1917.,
Stjepan Štromar, bistrički kapelan, r. 1915.,
Branko Kukolja, bogoslov, r. 1921.,
Nikola Ilijić, svećenik, r. 1913.
Popis ukazuje na stradavanje svećenika iz 4 (nad)biskupije, Vrhbosanske, Đakovačko-osječke, Krčke (ranije Senjske) i Zagrebačke te franjevaca iz Provincije Bosne Srebrene i Hercegovačke provincije, što ukazuje na opseg tragedije i egzodusa hrvatskog naroda, od Hercegovine, srednje Bosne, Srijema, Slavonije, Primorja, sve do Marije Bistrice. Uzmicalo se pred partizanskim krvnicima iz svih hrvatskih krajeva, tražeći spas u predaji zapadnim vojskama.
Datum 7.6.2020.
