U pismu upravljenom rimskim svećenicima papa Franjo spominje brojne rane koje je prouzročila pandemija.
Pismo koje je papa Franjo prošlih dana poslao svećenicima, pismo je biskupa pastirima Božjega naroda svoje biskupije, koji su rukom dotaknuli bol ljudi prouzročenu zdravstvenom krizom; nepredviđenom krizom koju su svakoga dana pratili brojevi, postotci i statistike koje su imale imenā, licā, zajedničku sudbinu. Kao svećenička zajednica nismo bili izvan te stvarnosti i nismo ju gledali s prozora – napisao je Papa – obuhvaćeni olujom koja je bjesnila, trudili ste se biti prisutni i pratiti svoje zajednice; vidjeli ste vuka kako dolazi i niste pobjegli niti napustili stado.
Papa Franjo bi se rado bio susreo s rimskim svećenicima u uskrsno vrijeme, i slavio sa svećenicima svoje biskupije Misu posvete ulja. Ali, budući da nije bilo moguće slavlje „biskupijskoga obilježja“, Papa je odlučio obratiti se pismom svakom svećeniku, kako bi mu bio bliži, kako bi sudjelovao i potvrdio zajednički put. Sveti je Otac napomenuo da je tijekom ovoga vremena pandemije, putem elektronske pošte i telefona, primio svjedočanstva brojnih svećenika o toj nepredvidivoj i zaprepašćujućoj situaciji. Iako je potrebno održavati društvenu udaljenost, to nije spriječilo jačanje osjećaja pripadnosti, zajedništva i poslanja – istaknuo je Papa.
Riječi pape Franje, upućene rimskim svećenicima, vežu se na iskustvo prve apostolske zajednice, koja je također živjela trenutke konfinacije, izolacije, straha i nesigurnosti. Proveli su pedeset dana između nepomičnosti, zatvorenosti i navještaja koji će zauvijek promijeniti njihov život. Isus je, naime, iznenadio učenike i rekao im: „Mir vama!“ I u ovo vrijeme – napisao je Papa podsjećajući na riječi iz pastoralne konstitucije 'Gaudium et spes' – osjećamo da radosti i nade, žalosti i tjeskobe današnjih ljudi, posebno siromašnih i svih koji trpe, radosti su također i nade, žalosti i tjeskobe Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu.
Nakon proživljenoga dramatičnog razdoblja, sada se otvara nova faza – dodao je Papa – koja zahtijeva mudrost, dalekovidnost i zajedničko zauzimanje, kako dosadašnji napori i odricanje ne bi bili uzaludni. Otvara se nova stranica nakon razdoblja ispunjenoga žalošću i nesigurnošću. Pretrpjeli smo nagli gubitak članova obitelji, susjedā, prijateljā, župljanā, ispovijednikā, oslonaca naše vjere. Vidjeli smo neutješna lica onih koji nisu mogli biti uz svoje drage i pozdraviti se s njima u njihovim posljednjim trenutcima. Vrijeme žalovanja bilo je i vrijeme klonulosti duhom. Vidjeli smo trpljenje i nemoć zdravstvenih djelatnika – istaknuo je Papa – Svi smo osjetili nesigurnost i strah djelatnikā i volonterā.
Teškoće prouzročene pandemijom nisu izazvale samo tjelesno trpljenje. Papa je istaknuo i posljedice društvene konfinacije: samoću i izolaciju posebno starijih ljudi; zabrinutost, tjeskobu i osjećaj nezaštićenosti pred radnom i stambenom nesigurnosti; nasilje i kvarenje odnosa. Strah od zaraze snažno je pogodio sve ljude. Podijelili smo i tjeskobnu zabrinutost čitavih obitelji koje ne znaju što jesti sljedeći tjedan.
Osim te velike zabrinutosti ljudske je granice ta nova i nepoznata situacija još povećala. Iskusili smo vlastitu ranjivost i nemoć – primijetio je papa Franjo. Rastrojeni svime što se događalo, jače smo osjetili neizvjesnost našega života i apostolskih obveza. Nepredviđenost stanja istaknula je našu nesposobnost za život s nepoznatim i za suočavanje s njim, s onim čime ne možemo vladati niti ga možemo nadzirati. Kao svi drugi osjetili smo se zbunjeni, prestrašeni, nezaštićeni.
Pandemija je stavila pastire i Božji narod pred nove izazove. U takvim uvjetima nije lako pronaći put kojim valja ići – napomenuo je Papa te, gledajući u budućnost, istaknuo da će biti prijeko potrebno razviti slušanje pozorno, ali puno nade, mirno ali uporno, stalno ali ne zabrinuto, koje će pripremiti putove koje nas Gospodin poziva da prijeđemo. Znamo da se iz patnje i bolnoga iskustva ne izlazi jednaki kao prije. Moramo biti budni i pozorni, jer – istaknuo je Papa – put koji valja prijeći nije bez opasnosti.
Pandemija je također prigoda za obnovu. Sigurno, – dodao je Sveti Otac – voljeli bismo da se sve to nije dogodilo. Ali, svako je vrijeme prigodno za naviještanje mira, nijedna situacija nije bez milosti. Gospodin je bio u stanju preobraziti svaku logiku i dati novo značenje povijesti i događajima.
Vjera nas poziva uspostaviti uvijek novo vrijeme; Gospodinovo vrijeme – istaknuo je Papa te potaknuo svećenike da se prepuste vodstvu Uskrsloga. Neka nas on nauči pratiti, njegovati i povijati rane našega naroda, ne u strahu nego hrabro, brižno i odgovorno poput Dobroga Samarijanca; radošću pastira koji je pronašao svoju ovcu – istaknuo je među ostalim papa Franjo.
Datum 4.6.2020.
