Draga braćo i sestre, dobar i dan!
Danas nastavljamo razmišljanja o poslanici Galaćanima u kojoj je sv. Pavao napisao besmrtne riječi o kršćanskoj slobodi, što je kršćanska sloboda. Danas ćemo se zaustaviti na toj temi: kršćanska sloboda.
Sloboda je blago koje se istinski cijeni tek kad se izgubi. Za mnoge od nas, naviknute na život u slobodi, često se to više čini kao stečeno pravo nego kao dar i ostavština koju treba čuvati. Koliko nesporazuma oko teme slobode i koliko se različitih vizija sukobilo kroz stoljeća!
U slučaju Galaćana, Apostol nije mogao podnijeti da su se ti kršćani, nakon što su upoznali i prihvatili Kristovu istinu, dopustili privući varljivim prijedlozima, prelazeći sa slobode u ropstvo: od oslobađajuće prisutnosti Isusa do ropstva grijeh, ropstva legalizma i tako dalje. I danas je legalizam naš problem. Problem brojnih kršćana koje se sakrivaju u legalizmu. Stoga Pavao poziva kršćane da ostanu postojani u slobodi koju su dobili po krštenju, ne dopuštajući da se ponovno stave pod "jaram ropstva" (Gal 5, 1). Pavao je s pravom ljubomoran na slobodu. Svjestan je da su se neka "lažna braća", tako ih je nazvao, „lažna braća“, uvukla u zajednicu da špijuniraju - kako piše - "koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima." (Gal 2, 4), a on to ne može tolerirati. Propovijedanje koje bi isključilo slobodu u Kristu nikada ne bi bilo evanđeosko. Bilo bi možda pelagijansko ili jansenističko ili tako nešto ali ne evanđeosko. Ne može se prisiliti u ime Isusovo, ne možemo nikoga učiniti robom u ime Isusa koji nas čini slobodnima. Sloboda je dar koji nam je darovan po krštenju.
No, učenje svetog Pavla o slobodi je nadasve pozitivno. Apostol predlaže Isusovo učenje, koje također nalazimo u Evanđelju po Ivanu: „Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici;
upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."(Iv 8,31-32). Tako kaže Isus i Ivanovom evanđelju. Poziv je prije svega da ostanemo u Isusu, izvoru istine koja nas oslobađa. Kršćanska sloboda temelji se na dva temeljna stupa: prvo, milost Gospodina Isusa; drugo, istina koju nam Krist otkriva i da je to On sam.
Prije svega to je dar od Gospodina. Sloboda koju su dobili Galaćani – i mi kao i oni krštenjem - plod je Isusove smrti i uskrsnuća. Apostol usredotočuje sva svoja propovijedanja na Krista, koji ga je oslobodio veza sa njegovim prošlim životom: samo od Njega proizlaze plodovi novog života po Duhu. Najveća sloboda, ona od ropstva grijeha, proizašla je iz Kristova križa. Baš tamo gdje je Isus dopustio da ga pribiju, Bog je postavio izvor radikalnog oslobođenja čovjeka. To nas ne prestaje fascinirati: mjesto gdje smo lišeni svake slobode, to jest smrt, može postati izvor slobode. To je otajstvo Božje ljubavi! Ne može se lako razumjeti. To se živi. Sam Isus je to navijestio kada je rekao: „Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. "(Iv 10,17-18). Isus ispunja svoju potpunu slobodu predajući se smrti; On zna da samo na taj način može zadobiti život za sve.
Pavao je osobno iskusio to otajstvo ljubavi. Zbog toga kaže Galaćanima, s iznimno odvažnim izrazom: "S Kristom sam razapet" (Gal 2, 19). U tom činu potpunog, vrhunskog sjedinjenja s Gospodinom, on zna da je primio najveći dar svog života: slobodu. Na Križu je, naime, razapeo "tijelo sa svojim strastima i požudama" (Gal 5,24). Razumijemo koliko je vjera nadahnula apostola, koliko je velika bila njegova bliskost s Isusom, i dok s jedne strane osjećamo da nam to nedostaje, s druge nas strane apostolovo nas svjedočanstvo ohrabruje u napredovanju u slobodi. Kršćanin je slobodan. Trebao bi biti slobodan. Nemojmo se vraćati robovanju nekim čudnim propisima.
Drugi stup slobode je istina. Podsjetimo se da je prvi stup Gospodinov dar. Sloboda je dar od Gospodina. I u ovom slučaju potrebno je zapamtiti da istina vjere nije apstraktna teorija, već stvarnost živoga Krista, koja izravno dotiče svakodnevni i ukupni smisao osobnog života. Koliko ljudi koji nisu školovani niti zna čitati dobro razumiju Kristovu poruku o mudrosti koja ih čini slobodnima. Koliko je poniznih ljudi koji žive Kristovim životom više nego neki veliki teolozi. Ti ljudi su veliko svjedočanstvo slobode Evanđelja. Bez učenja- to je Kristova mudrost koja je ušla po Sloboda čini slobodnima do te mjere da preobražava čovjekov život i usmjerava ga prema dobru. Da bismo bili doista slobodni, ne moramo samo poznavati sebe, na psihološkoj razini, već prije svega stvarati istinu u sebi, na dubljoj razini. I tu se, u srcu, otvoriti Kristovoj milosti. Istina nas mora uznemiriti. Vraćamo se na tu toliko kršćansku riječ: nemir. Znamo da ima kršćana koji se nikada ne uznemire, žive uvijek isto, nema pomaka u njihovom srcu. Nedostaje nemir! Zašto? Jer nemir je znak da Duh Sveti djeluje u nama. A sloboda je aktivna sloboda po milosti Duha Svetoga. I zato ponavljam da nas sloboda treba uznemiriti. Treba nam neprestano postavljati pitanja kako bismo mogli sve dublje i dublje ulaziti u ono što zaista jesmo. Na taj način otkrivamo da je put istine i slobode težak put koji traje cijeli život. Teško je ostati slobodan, teško je ali nije nemoguće. Hrabro, idimo naprijed s tim, to je dobro. Put u kojem nas Ljubav koja dolazi s Križa vodi i podržava: Ljubav koja nam otkriva istinu i daje nam slobodu. To je put sreće: istina nas oslobađa, čini nas veselima i sretnima.
Hvala
