Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u nedjelju 14. veljače u župnoj crkvi Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji, svečano misno slavlje tijekom kojeg su među kandidate za sveti red primljeni bogoslovi Sisačke biskupije Ivan Sandrin, Karlo Pezić i Dario Stanković.
U koncelebraciji bili su rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu preč. Željko Faltak, prefekt sjemeništa vlč. Josip Đurin i domaći župnik vlč. Damir Ceković koji je na početku pozdravio sve okupljene te zahvalio biskupu što je odlučio da se ova svečanost održi u potresom pogođenoj Petrinji te i na taj način donese u ovaj grada tračak nade i radosti. Uz okupljene župljane te rodbinu kandidata slavlju su nazočili i bogoslovi Sisačke biskupije.
U homiliji govoreći o čitanju svetog Evanđelja po Marku koje donosi Isusov susret s gubavcem, biskup je povukao paralelu s aktualnim stanjem i zarazom korona-virusom. „Kao što su u Isusovo vrijeme gubavci bili udaljeni iz društva, morali vikati da su nečisti i kloniti se zdravih ljudi, tako se danas od bolesnika zaraženih Covidom-19 traži izolacija, karantena i izbjegavanje kontakata s drugim, zdravim ljudima. I ta samoća, osamljenost i daljina od njihovih bližnjih, uzrokuje veću bol kod zaraženih bolesnika negoli sama bolest. No, Isus ne čini tako, on ne bježi od zaraženog bolesnika, on razgovara s njime, udovoljava njegovoj molbi, dapače ga dotiče i ozdravlja. Dakle mi znamo da se zdravi trebaju štititi i tako se brinuti ne samo za sebe nego i svoje bližnje, budući da bi se mogli i oni od njih zaraziti, ako bi se ponašali neodgovorno. Ipak nije dobro bježati od ljudi, nego suprotno: onima koji pate trebamo biti blizi. O tome je u svojoj poruci za Dan bolesnika ove godine pisao i papa Franjo. On je to čak nazvao paktom povjerenja između bolesnih i zdravih, tj. liječnika, ukućana i prijatelja bolesnika.“
Biskup je poručio i kako je kroz povijest Crkve bilo mnogo primjera svetaca koji su se zarazili pomažući bolesnike jer nisu bježali od njih nego su im išli u susret. „Tako je i naš sluga Božji brat Bonifacije Ivan Pavletić umro u Rimu jer je pomagao oboljele od tuberkuloze te se i sam zarazio i preminuo u dobi od 33 godine. A sveti Franjo svoje je potpuno obraćenje doživio kada je zagrlio jednog gubavca. To su sigurno pitanja i za nas, naime, jesmo li mi oni koji bježe od bolesnika ili im pomažu? Ako nikako drukčije, pozvani smo se moliti za one koji pate i kojima je teško. Moramo im na ovaj ili onaj način biti blizu a ne daleko, pokazati da smo s njima“, rekao je biskup.
Obraćajući se kandidatima na putu prema svećeničkoj službi biskup ih je pozvao na razmišljanje što je to svećenički poziv kojem su se odazvali. „Neki još uvijek i danas gledaju na svećenički stalež kao na privilegirani dio društva. Takvu sliku elitnog statusa podupiru i mnogi mediji u kojima se zapravo ta slika forsira da bi se svećenike moglo onda kao privilegirane napadati. Svećenici nisu privilegirani dio društva. Dapače! Možda će vam čudno zvučati kada kažem: svećenici jesu i trebaju biti najnapadaniji dio društva. Isus je naime rekao: Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas… Jer logika ovog svijeta nije logika Evanđelja. Kada bi logika Evanđelja bila logika ovoga svijeta, tada Isus ne bi bio Spasitelj svijeta. On želi da i mi s njim ne budemo od ovoga svijeta… mi doduše ostajemo u svijetu, ali nismo od svijeta nego od Boga. A Bog je protivan svijetu i njegovoj logici. Svećenike se procjenjuje također kakav je njihov odnos prema materijalnim stvarima. Kako može biti vjerodostojan navjestitelj primata duhovnog nad materijalnim, ako svećenik nosi najbolje odijelo, vozi najskuplji automobil, za sebe sve traži da bude naj… naj…? To je jednostavno nespojivo! Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu, rezolutan je Isus! Ako su nama duhovne vrijednosti na prvom mjestu, tada moramo znati da se ne smijemo zaplesti u materijalno jer smo – sablazan ljudima, i našim vjernicima i nevjernicima. Jer naše je blago ono na nebesima i samo prema njemu treba biti usmjereno naše srce. Gospodin je rekao: „gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ Također je veoma važno da naše srce bude nenavezano na pojedine ljude, a navezano na Gospodina“, upozorio je biskup.
Biskup je ustvrdio i kako je zanimljivo da je baš današnji dan izabran za uvođenje u kandidaturu za svete redove u našoj Biskupiji. „Znači li to da ste vi, dragi kandidati, izabrali Gospodina i Crkvu njegovu koju ljubite iznad svake ljubavi? To bi bilo jedino potrebno, ako želite biti pravi kandidati za svećeništvo. Jer ne treba Crkva svećenike čije je srce zalijepljeno za bilo koga i bilo što, što nije Gospodin. U njemu onda i samo onda možemo ljubiti sve ljude, ali to je nešto sasvim drugo. Zapravo ako se vodimo nesebičnošću i ako nam je stalo prije negoli do nas do naših bližnjih i njihova dobra, tada smo na pravom putu da takvu bratsku ljubav i postignemo“, zaključio je biskup.
Tekst i fotografije: Stjepan Vego / Sisačka biskupija
