Sveti Benedikt osnivač je benediktinskog reda, „otac zapadnog redovništva“ i velikan zapadnoeuropske kršćanske kulture. Rođen je oko 480. u talijanskom gradu Norciji (Umbrija). Mladi rimski patricij stekao je naobrazbu u Rimu, povukao se 497. u pećinu na litici u pustom kraju (danas Subiaco, Lazio), gdje je živio kao pustinjak i okupljao učenike. Prema legendi tamo mu je hranu donosio pitomi gavran. Sa svojim sljedbenicima oko 529. osnovao je i sagradio u Campagni samostan Monte Cassino, matičnu opatiju novog reda i središte vjerskog života kroz nekoliko stoljeća. Proučio je redovničko pravilo svetog Bazilija Velikog i na poticaj svoje sestre blizanke, Skolastike, napisao Redovnička pravila, prvi zakonik redovništva na Zapadu, koji je ujedinio rimsko pravno iskustvo (stabilnost, poslušnost) s kršćanskom pobožnošću (molitva) i praktičnim ciljevima (znanost, umjetnost, pismenost, poljodjelstvo, zanatstvo). Krilatica svetog Benedikta glasi: „Ora et labora! Moli i radi!“ Poznato je i njegovo drugo geslo: „Odložite mačeve!" Svojim zajednicama kao glavno pravilo dao je ovaj program: "Božjem djelu ili Božjoj službi ništa drugo ne smije se pretpostaviti!" Zbog toga je benediktinski život uokviren i prožet svetom liturgijom. U tadašnjem svijetu, uzburkanom seobom naroda i vojnim pohodima, utemeljio je Europu rada i mira. Posjedovao je dar proroštva i čitanja savjesti. Preminuo je 21. ožujka 547. u Monte Cassinu (danas provincija Frosinone, Lazio).
Njegov životopis napisao je papa Grgur Veliki u drugoj knjizi svojih Dijaloga, a svetim ga je 1220. proglasio papa Honorije III. Papa Pavao VI. proglasio ga je 1964. zaštitnikom Europe. Zazivaju ga kod vrbanca, groznice, žučnih kamenaca, upala, bubrežnih bolesti, osipa, trovanja, napasti, čarolija, a zaštitnik je Europe, umirućih, redovnika, školske djece, studenata, zemljoradnika, farmera, speleologa, jamara, građevinskih inženjera, arhitekata, kotlara, služinčadi te mnogih gradova, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Blaškovec kod Svetog Ivana Zeline, Stupnik, Trebovec kod Ivanić-Grada, Mičevec kod Velike Gorice, Donji Mosti kod Kapele, Kloštar Podravski, Gornji Kraljevec kod Hrašćine, Hrastovljan kod Martijanca, Petrovsko, Svibovec Podravski kod Sračinca, Petrinja, Rovinj, Čajniče).
Njegovi benediktinci najstariji su katolički monaški red. Sve do XIII. stoljeća imali su izuzetno važnu ulogu u promicanju zapadnog kršćanstva. Iz benediktinskoga reda razvili su se mnogi drugi redovi i kongregacije (kamaldolezi, silvestrinci, valombrozi, cisterciti, trapisti). Danas red postoji kao unija 21 samostalnih samostanskih kongregacija te ima oko 200 samostana i opatija s oko 8 tisuća članova na svim kontinentima. Ženski red benediktinki osnovala je Benediktova sestra Skolastika. Danas benediktinke djeluju u oko 840 samostana s približno 16 tisuća redovnica u oko 60 kongregacija i federacija. Prvi benediktinci u Hrvatskoj javljaju se IX. stoljeću (samostan u Rižinicama kod Solina, koji je 852. osnovao knez Trpimir, samostani u Karinu, na Visu). Njihov doprinos Crkvi u Hrvata, hrvatskoj kulturi, znanosti, umjetnosti i školstvu bio je izuzetno značajan. U Hrvatskoj danas djeluje osam ženskih benediktinskih zajednica (Pag, Cres, Hvar, Rab, Trogir, Krk, Zadar, Šibenik), a godine 1996. ujedinile su se u hrvatsku Federaciju benediktinskih koludrica "Blaženog Alojzija Stepinca". Godine 1965. obnovljen je i otvoren muški benediktinski samostan svetog Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona (otok Pašman).
Tekst: zupa.jastrebarsko
