Blažena Alix Le Clerc, francuska redovnica, utemeljiteljica kanonikinja svetog Augustina, kongregacije sestara Naše Gospe, rođena je 2. veljače 1576. u Remimerontu (departman Vosges, Lorraine) u imućnoj obitelji, kao jedino dijete Jeana Le Clerca i Anne Sagay. Živahna i bistra, ljupka i lakomislena djevojčica, omiljena u društvu, odlična pjevačica i plesačica, tek je u dvadesetoj godini osjetila Božji poziv koji joj je posve promijenio život. Dogodilo se to nakon teške bolesti, kad joj se ukazala Blažena Djevica Marija pa je Alix počela razmišljati o smislu života. Presudan je bio susret sa svetim svećenikom Petrom Fourierom, tadašnjim župnikom u obližnjem Mattaincourtu. Taj omiljeni župnik, poznat kao „dobri otac iz Mattaincourta“, naišao je u lijepoj i mladoj Alix izvrsnu suradnicu. Ona je pod njegovim vodstvom, s još četiri prijateljice, u svetoj božićnoj noći 1597, započela svoj blagotvorni apostolat, kršćanski i socijalni. Tada su te djevojke u župnoj crkvi u Mattaincourtu položile svoje privatne zavjete pred velečasnim Fourierom. Posvetile su se besplatnom poučavanju siromašnih djevojčica, u vremenu kad su žene bile itekako zapostavljene. Već naredne godine, 2. srpnja 1598, otvorila je Alix Le Clerc svoju prvu školu u obližnjem Poussayu, a nacrt pravila za novu družbu sastavio je Pierre Fourier, prema pravilima svetog Augustina. U njegovu župu, Mattaincourt, stiglo je 1599. pet redovnica, osnovale su prvi samostan, a njihov nesebični i požrtvovni rad urodio je velikim uspjehom i odjekom u mnogim gradovima i naseljima. Otvarale su nove samostane i škole, a sve su nosile ime Naše Gospe (Notre-Dame).
Novu redovničku zajednicu, Kanonikinje svetog Augustina, kongregacije Naše Gospe (Chanoinesses de Saint-Augustin de la Congrégation Notre-Dame), odobrio je 1616. i papa Pavao V. U studenom 1617. osnovan je prvi službeni samostan družbe s klauzurom, a Alix Le Clerc započela je s drugim sestrama godinu novicijata, položila 2. prosinca 1618. svečane zavjete i uzela redovničko ime Terezija od Isusa (Mère Thérèse de Jésus). Izabrana je za generalnu poglavaricu i tu je službu obavljala do prosinca 1621. Na svojem životnom i redovničkom putu pretrpjela je mnoge neugodnosti. Preminula je na današnji dan, 9. siječnja 1622, u glavnom samostanu svoje družbe, u Nancyju (departman Meurthe-et-Moselle, Lorraine), u sjeveroistočnoj Francuskoj. Pripisuju joj se mnoga čuda. Njezine relikvije počivaju danas u kapeli katedrale u Nancyju. Blaženom ju je proglasio 1947. papa Pio XII. Posvećene su joj mnoge župe, crkve, kapele i samostani u Francuskoj i svijetu. Njezino djelo dobilo je s godinama na značenju, a sestre Naše Gospe ostavile su neizbrisiv trag u župnom apostolatu, a naročito kao vrsne vjeroučiteljice i voditeljice crkvenog pjevanja. Njihove škole i samostani otvoreni su diljem Europe i svijeta. Družba sestara Naše Gospe uspješno djeluje i u hrvatskim krajevima. Nastala je 1930. u Subotici, a danas je raspoređena u 11 zajednica te ima tri zajednice u Zagrebu, dvije u Subotici, a po jednu u Osijeku, Gunji, Živogošću, Taborskom, Davoru i Bjelovaru, s više od 60 sestara.
