Foto: Koji je od mrtvih uskrsnuo, s. Samuela Premužić

Na Cvjetnicu Isus svečano ulazi u Jeruzalem. Rado bismo saznali je li bio radostan kad je ulazio u voljeni grad uz klicanje mnoštvu, ili je već osjećao tjeskobu tragičnoga svršetka?
U tom događaju kao na slici orisan je cjelokupan Isusov život. Kao na filmskome platnu nižu se scene: ulazak u Jeruzalem uz radosno klicanje: «Hosana Sinu Davidovu!» Slijedi niz izdaja, te na kraju smrt na križu.
Usklici, oduševljenje nisu dugo potrajali. Tek što je ušao u grad, bio je suočen s napadima farizeja. Juda se već cjenka s neprijateljima da ga izda; učenici su pospani, narod traži drugdje svoje male radosti. Gdje su sada oni koje je ozdravio, nahranio, utješio, suze obrisao? Gdje su mu prijatelji?
Isus je osamljen, napušten, prepušten sudbini. Ponižavali su ga veliki svećenici, obični vojnici, Pilat i Herod… Obuzela ga je tjeskoba, smrtni strah i nastupilo je strašno umiranje na križu: tragičan svršetak jednog mladog, nevinog života.
Isus je prihvatio smrt i kroz nju prošao, nadvladavši njezinu moć. Po njemu je ta neobjašnjiva ljudska i prirodna zagonetka – smrt – postala vrata koja otvaraju put u nebo, u Život koji ne poznaje više ni boli, patnje i umiranje.
Svojom smrću i uskrsnućem Isus nas je otkupio za blaženu vječnost. Dok se radujemo najvećoj svetkovini Uskrsu, svjesni smo da za nas nema pobjede Života nad smrću bez Isusova trpljenja i smrti. Kristova žrtva na križu izvor je beskrajnog Božjeg milosrđa. Lijepo nam to prikazuje slika Milosrdnog Isusa: podiže desnu ruku na blagoslov; iz lijeve ruke izviru crvena i bijela zraka. Ta slika snažno ističe milosrđe, oproštenje i Božju ljubav, koja izvire iz Kristova probodenog boka.
Sveti papa Ivan Pavao II. u svom je životu iskusio veliku patnju i trpljenje. Nakon atentata na njega, rekao je: Žrtvujući sebe za nas Krist je dao novo značenje patnji..., novi zakon, zakon ljubavi. Ta nam Kristova ljubav dariva svoje milosrđe i pokazuje bogatstvo uskrsnog otajstva.
Uskrsnuće ne možemo dokazati, a i ne treba ga dokazivati. Isus je ljubav posvjedočio svojom smrću za nas. Nijedna prava ljubav ne želi umrijeti. Zašto tako jako boli, ako je ljubav prezrena? Zato, jer ona nije stvorena za smrt. (sv. Augustin). Onaj koji je u vjeri prepoznao da je Isus Ljubav, znade da je ta ljubav vječna.
Svaki je ljudski život «Cvjetnica»: počinje bezbrižno, pun obećanja, snova i radosti, ali ima i neuspjeha i razočaranja. Jednu stvar ipak ne smijemo zaboraviti: mi već živimo u eri uskrsnuća. Mi već znamo da Cvjetnica, Kalvarija i Križ nisu posljednje postaje, nego da slijedi Uskrs. Neka nas Marija iz naše Cvjetnice povede u slavu pobjede Života nad smrću
Svima od srca želim radostan i sretan Uskrs!
Sve vas srdačno pozdravljam!

Vaš p. Stjepan Fridl