veliki petak

Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. (Heb 2,12)

            Prisjećajući se dramatičnih događaja Gospodinove muke i smrti, promišljajući o misteriju muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista naše emocije i ljubav prema Kristu su veći nego ikada. I dok razmišljamo o posljednjim trenutcima ovozemaljskog života našega Spasitelja ništa nam ne preostaje nego pasti ničice pred križ Gospodina našega i šutjeti, srcem razgovarati s Njim koji pati i trpi za nas. Trpio je On za svakog čovjeka bez razlike iako je nama svojstveno svojatati Isusa samo za nas. Trpi i danas. Dani svetog trodnevlja, a posebno današnji dan je najčešće dan odluke za Krista i u tom trenutku nam nitko i ništa ne može stati na tom putu. Svjesni smo mi da je put na kojem slijedimo Krista trnovit i težak, pun je zapreka i raskrižja.

Mi smo kršćani, katolici i često se dičimo s tim, zato otvorimo svoje srce večeras i zapitajmo se jesmo li zaista, slijedimo li Krista i njegov put, živimo li prema Isusovim zapovijedima?

Patnja i bol je situacija u našim životima na koji nemamo odgovora osim u pouzdanju u Gospodina. Naš Hrvatski narod od davnina susreće se s patnjom i boli. Sjetimo se samo Križnog puta kada su žene, djeca, vojnici primorani primiti svoj križ na ramena i s Njim krenuli na njima nepoznat put. „Oslobodilačka“ vojska ih je na tom putu sprovodila baš kao što su i rimski vojnici pratili Isusa na njegovom križnom putu. I jedni i drugi vojnici nisu dozvoljavali razjarenoj svjetini da im pomogne ili da im pruži čašu vode kako bi im malo olakšali to putovanje u nepoznato, putovanje u kojem su cijelim putem gledali smrti u lice, hodali su baš poput Isusa zapinjući, padajući ali s molitvom na usnama. U tim najtežim trenutcima nisu prestali zazivati Isusa i Njegovu i našu majku Mariju. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom, a za mnoge od njih groba ni dan danas ne znamo.

Nije im bilo dosta pa su krenuli progoniti biskupe, svećenike, redovnike i redovnice i istaknute vjernike laike. I oni su prolazili s Isusom križni put na suđenjima i kasnije u zatvorskim ćelijama. Sjetimo se samo bl. Alojzija kardinala Stepinca, hercegovačkih franjevaca, službenice Božje Marice Stanković i mnogih drugih nama znanih i neznanih. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom. Kako su se osjećali u tim trenucima ostali su nam zapisi onih koji su preživjeli te logore smrti, ali su na kraju umrli od posljedica mučenja.

Službenica Božja Marica Stanković je u pritvorskoj ćeliji u zagrebačkoj Petrinjskoj ulici 1948. godine napisala križni put robijaša kojim nam svjedoči kako su se osjećali. Iz ovog Križnog puta možemo vidjeti kako ni u tim najtežim trenucima nisu gubili vjeru u Isusa Krista. U ovoj prigodi donosim i kratki izvod iz tog Križnog puta:

 

Što da Ti kaže, Isuse, jedno bijedno robijaško srce, kad te gleda pribijena na križ? Što da ti kažemo mi, koji smo i sami pribijeni na križ sramote i ropstva?

Mnogo i malo, Isuse! Svoje rane skrivamo u Tvoje rane, svoje jauke u Tvoje jauke, svoje jecaje u Tvoje jecaje, svoje drhtaje u Tvoje drhtaje, svoje suze u Tvoje suze.

Primaš li, Isuse, to jedinstvo Sviđa li Ti se?

Primi, ta robijaši Te za to mole!

 

            Nakon svih tih stradanja, patnje i boli zadesi naš narod opet nevolja. Našom Domovinom prolomi se jauk majki, supruga, braće i sestara, djece. Mladići, djeca odlaze braniti našu domovinu. „Rimski vojnici“ okupiraju našu zemlju, i opet djeca, starci, žene, bolesni i nemoći odlaze na put. Put pun boli i jada, protjerani odlaze na put u nepoznato. Hoće li preživjeti, sudbina im je nepoznata. Odlaze stari, nemoćni, goli i bosi u pratnji vojnika a oko njih opet razjarena svjetina kliče i viče baš kao i dok je Isus nosio svoj križ, nema koga da im pomogne. Svi su oni ubijeni i razapeti s Kristom, a za mnoge od njih groba ni dan dans ne znamo. Svoju Kalvariju, svoju patnju i bol naš narod podnosio je s krunicom u ruci i molitvom na usnama.

Stoga bi možda bilo dobro danas zašutjeti, ostati u šutnji da nas prožme, kako su stari govorili, sveti strah, sveto drhtanje. Utjeha dolazi s Isusova križa nasljedujući ga. Utjeha u patnji nije vezanje za nju, nego aktivan život, briga za proširenje života. Patnja po sebi nije dobra, ona ponižava čovjeka. Ona po sebi ne oplemenjuje i ne čini čovjeka boljim. Samo patnja sa smislom i ciljem, s vjerom u Boga i ljubavlju za njega i druge i dobru stvar, za čovječanstvo kako je to Isus činio, omogućuje da se i najteža patnja može nositi i da postane milosno vrelo stvaranja novoga života. U našoj nemoći i tišini iz dubine svoga srca gledajući u Kristov križ recimo mu: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te. Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

 

Tekst: Petar Bilobrk

Foto: Križni put, Kapelica Radio Marije, autor: Tomislav Buntak

Radio Marija

13:00 Čitamo knjigu - Paul Glynn: „Čovjek koji je tješio Nagasaki“
13:30 Obavijesti i najava dnevnog i tjednog programa
13:45 Glazba
14:00 Pozdravi, čestitke i preporuke

FREKVENCIJE

Zagreb: 96,4 MHz i 106,8 MHz

Virovitica: 88,3 MHz

Split: 97,2 MHz

Vinkovci - Vukovar: 91,6 MHz

Opatija - Rijeka: 88,8 MHz

Satelit: EUTELSAT 16E, 11595 MHz

Za slušatelje u SAD-u 1.712.832.8487

Duhovni kutak

Sveti Josip – brižni branitelj Kristov

„Sveta Obitelj“, slika iz zbirke Metropolitanske galerije dr. Đuro Kokša Povodom Godine sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo apostolskim pismom...

Molitvene nakane

„Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama“ (1 Sol 1,2). Svakog dana uključujemo vaše nakane u molitvu krunice koju zajedno molimo svakim danom u 15:15. Svoje nakane i želje možete nam poslati ovdje.

world-family.png

Travanj 2021
P U S Č P S N
1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30

FG-TAB.png

VG-TAB.png

Logo

UDRUGA RADIO MARIJA

Kameniti stol 11

10000 Zagreb Croatia

Ured: +385 1 23 27 100

Program: +385 1 65 39 498; 097 60 24 076

Redakcija: +385 1 2327000

E-pošta: info@radiomarija.hr

Copyright © Radio Marija 2009-2020

Design and development

Radio Marija

Udruga Radio Marija neprofitna je, nevladina i nepolitička građanska udruga, osnovana u Hrvatskoj godine 1995. Prvi inicijativni odbor nastao je u krilu Pokreta krunice za obraćenje i mir, a uoči osnutka uspostavljena je i suradnja s Radio Marijom iz Italije. Ideja i prvo ostvarenje Radio Marije počinje 1983. u župi Erba na sjeveru Italije. Radio Marija se postupno širi i uskoro obuhvaća cijeli talijanski nacionalni prostor.

Nakon toga osnivaju se i uspostavljaju udruge i radijske postaje s imenom Radio Marija u četrdesetak zemalja, počevši od Europe, obiju Amerika, Afrike, pa sve do Filipina na drugome kraju azijskoga kontinenta. Sve su nacionalne udruge utemeljene autonomno u svojim zemljama, a međusobna se povezanost ostvaruje preko zajedničke krovne udruge pod imenom Svjetska obitelj Radio Marije (World family of Radio Maria). WFRM utemeljilo je sedam članica, među kojima je i hrvatska Udruga Radio Marija.