Lk 9, 46 - 50  U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete, u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«

Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«

Iznenađeni smo kad vidimo kako se Isusovi učenici prepiru oko toga tko je najveći među njima? Izgleda da nam je urođen apetit za slavom i veličinom. Tko ne njeguje ambiciju biti "netko" kome se drugi dive? Čak i psalmi govore o slavi koju nam je Bog odredio. „Učinio si ih malo nižim od Boga i okrunio ih slavom i čašću“ (Ps. 8: 5).

Isus je postavio dijete pored sebe kako bi svojim učenicima pokazao tko je zaista najveći u kraljevstvu Božjem. Što nas malo dijete može naučiti o veličini? Djeca nisu imala vlastita prava, položaj ili privilegije. Bili su socijalno na "dnu " i u službi svojih roditelja, slično kao i kućno osoblje i kućne posluge. U čemu je značaj Isusove geste? Isus je uzdigao malo dijete u nazočnosti svojih učenika smjestivši ga u privilegirani počasni položaj sa svoje desne strane. Uobičajeno je, da se počasnog gosta smjesti s desne strane domaćina. Tko je najveći u Božjem kraljevstvu? Onaj koji je ponizan i skroman u srcu.

Isus nam je uzor. Nije došao da mu se služi, već da služi. Pavao navodi da se Isus ponizio i uzeo lik sluge. Isus, onaj čije je mjesto zdesna Bogu Ocu i preuzeo je našu ljudsku narav da bi nas mogao podići i odjenuti u svoje Božansko dostojanstvo. Bog se suprotstavlja oholima, ali poniznima daje milost. Ako želimo biti ispunjeni Božjim životom i moći, onda se trebamo odricati od svega što stoji na putu: ponosa, slave koja traži samoga sebe, taštine itd. Bog želi prazne posude kako bi ih mogao napuniti vlastitom slavom i ljubavlju. Jesmo li spremni poniziti se i služiti kao Isus?

Gospodine, tvoja milost nema granica. Ti daješ poniznima srca i daješ nam slobodu da volimo i nesebično služimo drugima. Neka se naša ljubav prema tebi izrazi u želji da činimo dobro drugima.

Autor: p. Stjepan fridl