Blagdan Gospe Žalosne po sadržaju odgovara Isusovoj muci i smrti. Prikladno bi bilo ovaj blagdan zvati «Blagdan muke naše Gospe». Patnja i smrt su tajne, koje čovjek ne može razriješiti umom, nego srcem.
U bolesti čovjek doživljava svoju nemoć i ograničenost. Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, kadšto čak do očaja i pobune protiv Boga; ali može dovesti i do veće zrelosti, da se u svom životu okrene k onome što je bitno. Bolest čovjeka često potiče da Boga traži i da mu se vrati.
Marija je pratila svog Sina na Križnom putu, patila zajedno s njim, ali je nosila i vlastitu bol. No, bila je duboko svjesna Božje bezuvjetne ljubavi i dala je oduška tom uvjerenju u svojoj pjesmi zahvalnici: «Veliča duša moja Gospodina ...“.
U životu Marije bilo događaja koje ona nije mogla odmah shvatiti. Nije shvaćala anđelove riječi, da će postati majka, nije shvaćala riječi dječaka Isusa u hramu da mu je biti u kući njegova Oca. A sigurno nije mogla umom shvatiti okrutnu patnju i strašnu smrt svoga dragog Sina. Ali je sve to prihvatila poslušnošću vjere: «Neka mi bude po riječi tvojoj.»
Marija je prihvatila patnju kao volju Očevu, jer je bila uvjerena da je njezino mjesto uz Sina, kamo god taj put vodio. Marija sebe ne doživljava žrtvom niti zle sudbine, niti zlih ljudi, nego u patnji vidi šansu da pokaže svoju ljubav prema Bogu i prema drugima. Isusove patnje bile su Marijine patnje.
Vjerojatno nije slučajno, da Sv. Ivan evanđelist ovako opisuje posljednju scenu na Golgoti: «A pod Isusovim križem stajala je njegova majka…» Znači stajala je, uspravno, kao stablo koje prkosi svim vjetrovima, kao stijena na kojoj se razbijaju i najžešći valovi uzburkanog mora.
Sretna je okolnost, od koje svi mi živimo do dana današnjega. Sam Isus je dao svjedočanstvo o Marijinoj ljubavi prema drugima, kad joj je povjerio Ivana i sve nas za sinove. Preko patnje, Marija je postala Majka Crkve, majka otkupljenih, majka svih nas; postala je suotkupiteljica ljudi, budući da je ušla u patnje Isusove.
Marija je bila mistik patnje, jer se nije slomila pod križem, pod teretom patnje svoga majčinskog srca, nego je hrabro išla za Isusom, noseći zajedno s njim križ, barem u duhu, i čvrsto je stajala pod križem kao stijena. Ona nije podnosila patnju, nego ju je nosila. Nema života bez patnje. Stoga je zamolimo žarkom molitvom da i nas nauči nositi patnju
