"Vjera nadbiskupa Stepinca u pismima majci Amadeji Pavlović"
O svetoj duši majke M. Amadeje svjedoči njezina prepiska s bl. nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Iz tih pisama ona je crpila snagu za odluke koje je trebala donositi u svojoj odgovornoj službi provincijalne poglavarice. Odgovori nadb. Stepinca odražavaju njihovo veliko pouzdanje u Božju providnost i život u vjeri i iz vjere. Iz pisama otkrivamo njihovu svetost, jer svetci otvaraju dušu u pismima samo onima koji su dostojni da im se duša otvori. Majka je Amadeja je godine 1955. bila ponovno potvrđena za službu provincijalne poglavarice, što joj je očito bilo teško prihvatiti i o tome je pisala nadb. Stepincu, koji joj na to odgovara: Primio sam Vaše cijenjeno pismo, u kojem mi javljate da morate i dalje nositi teret provincijalne glavarice. Budite mirni! Ja znam, da bi Vam mnogo lakše bilo , kad bi se ta odgovornost skinula s Vas, ali je isto tako sigurno, da je volja Božja po srijedi, da taj teret i dalje nosite. Kad je pak volja Božja po srijedi, onda je sasvim sigurno da će dati i potrebne milosti. Tako i svi duhovni pisci naglašavaju , čak idu i korak dalje : ako te zajednica ili poglavar izaberu za neku službu, a ti si to možda potajno želio, tada prihvati, ali budi suzdržan i oprezan sa svojom voljom. Ali ako te izaberu za ono što nisi htio i što ti je teško, e tada djeluj s potpunim predanjem svoje volje.
Zanimljivo je kako se u pismima bl. kardinala Stepinca i majke M. Amadeje najmanje govori o neprijateljima Crkve, ali se govori o potrebi obraćenja nas samih. Poslušajmo dio pisma od 16. listopada 1958, bl. kardinala Stepinca: To je jedina opasnost koja nam prijeti – malodušnost, nepovjerenje u Gospodina. Sve druge se dadu svladati i pobijediti bez većih poteškoća, ako smo čvrsto utemeljeni nadom u Bogu našemu. Učite Vaše drage sestre uvijek cijeniti svaku malenkost, jer mi jadni ljudi i onako ne možemo ništa velika dati Bogu. Sva je naša veličina u trunku ljubavi, što ju dajemo Bogu, a to možemo i kod najmanje stvari kao i kod onih najvećih u ljudskim očima. Želim i Vama i Vašim sestrama, da Isusa svaki dan mnogo puta razveselite svojim sitnim radom i pomognete Mu spasiti duše, za koje je umro na križu.“
Kada je do majke M. Amdeje došla vijest da će sestre ostati bez posla po bolnicama, jer ne žele ostaviti svoje redovničko odijelo, svoju patnju podijelila je s bl. kardinalom Stepincem, na što joj je on odgovorio: Primio sam Vaše cijenjeno pismo kojim mi javljate nove pokušaje sa strane vlasti, ili bolje komunističke partije, da liše redovnice njihovog odijela. Nema nikakve sumnje, a za to ne postoji nikakva praktična potreba, nego je to zahtjev mržnje na sve što podsjeća na Boga. Vaše su bojazni potpuno opravdane. Tu muka i patnja ne prestaje. Majka M. Amadeja našla se pred još jednim izazovom u tim teškim ratnim godinama. Sestre su ostajale bez posla sve više, broj se sestara u provincijalnoj kući povećavao, a hrane je bivalo sve manje. Tada se majka M. Amdeja obraća za pomoć bl. kardinalu Stepincu, moleći njegovo mišljenje o tome da sestre rade po župama, jer to vidi sada kao put svojih kćeri. Bl. kardinal Alojzije Stepinac odgovara sa velikim ohrabrenjem i podrškom majci M. Amadeji: Što se tiče Vaše namisli , da se sestre spreme za rad po župama, mogu je samo od srca pozdraviti, jer ja na to mislim od početka dolaska komunista na vlast. Biti će čak potrebne i dulje vrijeme iza ovih nevolja, jer neće biti dovoljno svećenika, a mogu neizmjerno mnogo pomoći. Orguljanje, katehiziranje, pjevanje, krašenje crkve i toliko drugih stvari nisu nikakva malenkost. Komunisti osjećaju jako dobro, da samo redovničko odijelo jedne časne sestre znači veliku propovijed puku, premda odijelo još ne čini redovnika, Nitko ne može ni slutiti što može proizaći iz rada jedne jedine sestre, makar u prvi mah bilo sve nevidljivo našim očima. Osim toga, nema sumnje, da bi taj rad na župi donio Vašoj Družbi mnogo divnih zvanja. Ima na selu još toliko dobrih duša, ali si ne znaju pomoći. Gledajući pak časne sestre, čule bi od njih nešto više o redovništvu i oduševile se za takvo divno zvanje. Dakako, kao što naglašujete, najviše paziti na dobar duh Družbe.
Tako je majka Amadeja bila sigurna da postupa ispravno, jer odlazak sestara na župe bio je u to vrijeme pionirski pothvat i trebalo je hrabrosti i sa strane sestara i sa strane župnika započeti nešto novo.
Ovo ću razmišljanje završiti molitvom bl. Alojzija Majci Mariji koju su i on i majka Amadeja posebno štovali:
Molitva bl. Alojzija Stepinca Majci Mariji
Zdravo, Presveta Djevice i Majko Božja Marijo,
moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske!
Premda nevrijedni da Ti služimo, ipak, uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju,
izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim
za Gospodaricu, Odvjetnicu i Majku svoju i cijelog našeg naroda
te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno, da nam svima uz prijestolje božanskoga Sina
isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov,
pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.
Ti si Kraljica i Majka Milosrđa, Pomoćnica kršćana i Tješiteljica žalosnih.
Zato Ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje
kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.
Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare,
cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja.
Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve
provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju
i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života
da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen.
s. Franciska Ulrika Sajdl
